|
|
|
„AVRAMOV ŠTAP“ RANKU PAVLOVIĆU U organizaciji trebinjske podružnice Udruženja književnika Republike Srpske i Crkvene opštine Trebinje, u okviru sesija „Pravoslavni razgovori“ u Eparhijskom domu u ovom gradu je pjesniku Ranku Pavloviću uručena književna nagrada „Avramov štap“ za 2011. godinu. U pitanju je književno priznanje koje dodjeljuje ova podružnica i Društvo srpskih pisaca Crne Gore. Prema riječima Radoslava Miloševića, predsjednika trebinjske podružnice udruženja književnika RS, priznanje „Avramov štap“ Pavloviću je dodijeljeno za knjigu poezije „Monaški soneti“, ali i za dugogogdišnje plodno književno stvaralaštvo. Na ovoj manifestaciji je izneseno i mišljenje pjesnika Hercegovine i Crne Gore, koji kažu da dvadeset pjesama knjige poezije „Monaški soneti“ Ranka Pavlovića svrstavaju u sam vrh srpske poezije sonetne forme. „Ovaj književnik i njegovi soneti su isto ono što je u ovoj formi bio Petrarka za Italijane i Prešern za slovenačku književnost“, kazao je profesor Milošević. Čast i zadovoljstvo zbog nagrade izrazio je ovom prilikom sam autor Ranko Pavlović, naglasivši da je u pitanju nagrada koja se dodjeljuje za duhovnost u poeziji. „Prava poezija, po meni, i jeste ona poezija koja je okrenuta čovjeku i njegovoj duši“, kazao je Pavlović, četvrti laureat ove nagrade. O književnom radu Ranka Pavlovića su besjedili trebinjski profesori Radoslav Milošević i Milovan Rosić, a pored pjesnika, Pavlovićeve stihove i odabrane tekstove o njegovom stvaralaštvu su kazivali Žana Gluhaić i Jelena Dragić, članice „Kulturne scene Male stvari“ iz Trebinja. Kao gosti večeri, svoju poeziju su govorili i Hadži Radovan Radović i Vukota Kporivica, pjesnici iz Crne Gore... V.D.
IZLOŽBA
RUČNIH RADOVA U EPARHIJSKOM DOMU NASTAVNICE PRIKAZALE RUČNE RADOVE
Povodom velikog pravoslavnog praznika, Materica, u Eparhijskom domu u Trebinju je organizovana izložba ručnih radova dvije nastavnice Osnovne škole “Jova Jovanović Zmaj“ iz ovog grada, Petre Dubljević i Angeline Kujačić. „Naša ideja je bila da prikažemo spoj novog i starog, modernog i tradicionalnog ženskog ručnog rada, pa smo izložili odjevne i upotrebne predmete koje sam ja radila, ali i moj starinski vez i heklanje, kao i dijelove narodne nošnje koje izrađuje moja kolegica Angelina“, kazala je na otvaranju izložbe Petra Dubljević. Na izložbi su, osim odjevnih i upotrebnih predmeta moderne izrade, prikazan i starinski vez i heklanje koji je gospođa Dubljević radila kao mala djevojčica. Vrlo je bitno, dodaje, da se mladi naraštaji animiraju naročito u izradi starinskog veza, bošči, narodne nošnje, kako ovi zanati i naša narodna tradicija ne bi odmrli. „Smatram da nije problem u tome što mladi svijet nije zainteresovan za ručni rad, već bi društvena zajednica trebala da ih podstiče u takvim aktivnostima, pa smo nas dvije voljne da obučavamo mlade u ovim poslovima, ali nemamo prostorije za to“, kaže Dubljevićeva. Ona je pohvalila spremnost direkotra Osnovne škole „Jova Jovanović Zmaj“ Milorada Strevovića da im, iako je ova škola inače prebukirana, obezbijedi prostorije u kojima će djelovati jedna ovakva sekcija, na kojoj će se i djevojčice, ali i dječaci, obučavati ovim vještinama. „Ručni rad je izvanredan lijek za mentalno zdravlje čovjeka, na čemu sam se sama osvjedočila kada sam, odmah nakon što sam izbjegla iz Sarajeva, nabavila prvi konac i radila stolnjake da ne bi mislila na ono što mi se dogodilo“, kaže Dubljevićeva. Do sada je, kaže, izvezla i isheklala kilometre zavjesa, stolnjaka, bošči, a budući da je u penziji, tvrdi da sada još više uživa u ručnom radu, vezući, pletući, heklajući i obučavajući pomalo i svoje unuke ručnom radu. Iako je Kujačićeva zbog bolesti izostala sa otvaranja izložbe, njena kolegica Petra Dubljević uspjela je u ime obje njih napraviti i kolače kojima se žene, po tradiciji, iskupljuju na Materice ... V.D.
PROMOCIJA U NARODNOJ BIBLIOTECI TREBINjE
KNjIGA SVJEDOČANSTAVA SARAJEVSKIH LOGORAŠA
U organizaciji Književne zajednice “Jovan Dučić” iz Trebinja, u Narodnoj biblioteci u našem gradu je promovisana knjiga “Sarajevo, tugo moja“, autora Dušana Zurovca, čiji je izdavač Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Ovo svojevrsno svjedočanstvo o stradanju sarajevskih Srba u proteklom ratu, Zurovac je napisao, kako je i sam rekao, slušajući o njihovim stradanjima od samih stradalnika u posljednje dvije decenije. Napominjući da se među koricama knjige našlo preko šest stotina svjedočenja, Zurovac dodaje da su se sva ona čula i pred Haškim tribunalom. „Iako za sve te strahote još niko nije odgovarao, to ne znači da ne treba svjedočiti, već naprotiv, sva djela treba da izađu na vidjelo, a svi mi koji o tome nešto znamo dužni smo da to i objelodanimo”, rekao je ovom prilikom Zurovac. O njegovoj su knjizi govorili i recenzenti Neđo Babić i Strahinja Živak, koji je i sam svjedočio o svojoj i o srpskoj gologoti u proteklom ratu u nekoliko romana. „Srpski logoraši su dio srpske istorije, a Dušan Zurovac je, budući da je i sam bio logoraš, mogao da razumije ove stradalnike, dok je, sa druge strane, kao književnik, bio vještiji u tome da svjedočanstva prenese na papir”, rekao je Živak. On tvrdi da je Zurovčeva knjiga istinit dokument a ne fikcija nevještih kvazi pisaca, visokih činovnika koji nikada nisu bili u logoru ili blizu prve linije i o pretrpljenim strahotama pišu neistine za koje poslije dobijaju nagrade. Zbog toga, dodaje Živak, Srbi treba da istraju svjedočeći istinu o sopstvenom stradanju, kako u Sarajevu, tako i u drugim mjestima… V.D.
|