tPočetna

podrum vukoje u splitu, vrŠcu i sarajevu

400 MARAKA ZA BOCU VRANCA

Na aukciji starih vina u sarajevskoj Skenderiji (17. 3. 2006) vranac vukoje iz 2000. godine, među više od 30 vina, dostigao najveću cijenu - 400 KM. Zašto ovakav rejting jednog hercegovačkog vina ne pokreće bar one državne mehanizme koji su projektovani da se brinu o razvoju?!

Vrata su otvorena, ali, još uvijek nema mnogo onih koji se oko njih guraju. Brend "Vukoje" mnoge je natjerao na razmišljanje. Ako porodica Vukoje može da proizvede tako kvalitetno vino, gdje je onda sva Hercegovina, bar ona vinska i vinarska?!
Sve ovo su upitnici koje je aktuelizovao novi uspjeh porodice Vukoje i to u susjednoj Hrvatskoj, koja nam je u ovoj djelatnosti davno "odmakla".

Nedavno, na međunarodnoj sajamskoj manifestaciji GAST (Mediteranski sajam u Splitu), koju je svečano otvorio predsjednik Hrvatske g. Stjepan Mesić, na 11. ocjenjivanju vina i jakih pića, u konkurenciji 505 vina iz 10 zemalja, podrum Vukoje je osvojio ni manje ni više nego četiri medalje.
Nabrajamo redom: zlatna za vranac, i srebrna za žilavku, šardone i biter vukoje.
Po mnogima, ovo je bilo jedno od najeminentnijih ocjenjivanja vina na području bivše Jugoslavije. Ocjene je donijelo 20 svjetskih enologa, podijeljenih u četiri komisije.
Uspjeh Podruma Vukoje je utoliko veći, što je osvojena zlatna medlja za crveno (crno) vino, iako je Dalmacija u neku ruku matično područje ovih vina (dingač, postup, plavac). Hrvatska štampa podvukla je da je iznenađenje sajma upravo podrum Vukoje iz Trebinja!
Nakon ove, stigla je još jedna dobra vijest.

Naime, iako na In vino salonu i na Festivalu vina u Beogradu ove godine nije nastupio Podrum Vukoje, Trebinje je dostojno reprezentovalo tvrdoško vino koje je pobralo glasove publike i osvojilo prvo mjesto. Zoran Vukoje, čim je stigao u Trebinje, sa oduševljenjem je pričao o toj nagradi. Rekao je da mu je više nego drago što ih je na manifestaciji, na kojoj su oni bili prosto pretplaćeni na nagrade, zamijenilo jedno trebinjsko vino.


MeĐutim, ni tu nije bio kraj ovoj najnovijoj priči o Podrumu Vukoje. U Vršcu od 24. do 26. marta održan je veliki festival vina. Među 200 vina iz svijeta, vranac vukoje odnio je zlatnu medalju i proglašen je za pobjednika Festivala. U pet dana, tako, desile su se dvije velike pobjede, jedna u Splitu, druga u Vršcu. U dva grada koja su simbol za dva vinogorja.


Sve ove nagrade bude dobro raspoloženje, ali, pomalo i zbunjuju. Porodici Vukoje više nije potrebna reklama. Ova priznanja, za sada, poene donose čitavom regionu. Regionu koji, imamo utisak, još ne shvata ove poruke.

I najbolji poznavaoci prilika, na pitanje šta je u ekonomskoj politici ono za što se nesporno može utvrditi da je podrška ovim i ovakvim proizvođačima, teško da mogu dati odgovor.
U prošlom broju pisali smo o tome koliko se, nekada, austrijska država zauzela oko podizanja vinogradarstva u Hercegovini.

NeŠto sliČno, u Zapadnom dijelu Hercegovine, dogodilo se i za vrijeme SFRJ, međutim: istok je ostao netaknut.
U temelju svega više je izvjestan trud i poslovna invencija, nego planski pristup cijelom poslu.
Ne znamo šta treba da se desi - kakve još nagrade treba da pristignu - pa da nadležne institucije RS konačno razmisle o svemu i da južnu Hercegovini proglase vinogradarskim regionom.
Naravno, uz proglas bi trebala da ide i određena regulativa, koji još niko i ne spominje?!
T.K.


DOBRO UZ DOBRO
- Nadali smo se nekoj medalji - kaže Zoran Vukoje, nakon uspjeha u Splitu - ali nismo se nadali zlatu. Imali smo i dobre poslovne kontakte. Više distributerskih kuća je htjelo da napravi kontakt sa nama. Zdjelarević, jedan od čuvenih vinara iz Hrvatske, rekao je da sa dobrim ide dobro vino. Ponudio nam je da bude naš distributer za Hrvatsku. Velika je čast kada takvu ponudu dobijete od nekog ko je vinar i ko ima svoje vino na tržištu.

PO RECEPTU PROF. PAUNOVIĆA
Podrum Vukoje širi proizvodnu paletu...
- Travarica je u pripremi ima 2-3 godine - kaže Zoran Vukoje - a na tržište je izašla prije godinu dana. Za sada ide odlično. Radimo je po receptu jednog eminetnog stručnjaka za žestoka pića. NJegova je receptura i radi se strogo kontrolisano.
Da li je tajna ko je taj stručnjak?
- Nije. On nam je ostavio taj recept i za njegovog života nismo mogli da objavimo o kome je riječ. Sada možemo. To je prof. Radoslav Paunović iz Beograda.
Kako je startovao biter?
- Rad na biteru traje oko dvije godine. Pedeset i šest trava se macerira u hrastovom buretu i tu odleži određeni rok. Pošto je u distribuciji u Banja Luci, neko ga je odnio u Sloveniju, pa su Slovenci tražili da otkupe kompletnu proizvodnju bitera. Mi nismo pristali zato što bi u toj situaciji prodali brend.