TOLERANCIJA ŽIVLJENJA
RoĐeni smo, moja supruga Sehija i ja u Kraljevini Jugoslaviji u Trebinju, i
vaspitavani, kao i moge generacije, da nikada ne gledamo na komšije pravoslavne,
katoličke ili neke druge vjere kao na nešto strano i tuđe.
U Trebinju se od djetinjstva učilo na toleranciju (trpeljivost, podnošljivost,
snošljivost prema tuđim mišljenjima i uvjerenjima), na suživot sa komšijama
druge vjere, učilo se na život u sredini koja ima svoje zakonitosti i
specifičnosti. Komšija se cijenio kao brat, ponekad i više od toga.
Njegova vjera se poštovala, kao svoja, i nikada se nije smjelo udariti na vjeru
drugog. Ta tolerancija življenja, to poštovanje komšija druge vjere usađeno je u
dubinu duše svakog poštenog čovjeka, svakog Trebinjca, kao nešto sveto, nešto
što je jače od svakog pisanog zakona. Ne podnosi se kritika od inovjerca. Jedan
musliman koji nije vjernik, koji je možda i ateista-bezbožnik, uvrijedi se ako
jedan pravoslavac ili katolik kritikuje ili ismijava islam. Isti je takav slučaj
sa pravoslavljem, isto tako i sa katoličanstvom.
I sa tim stvarima se jednostavno nije smjelo igrati. Mi jedni druge nismo
suštinski ni poznavali. Nismo ni htjeli da se upoznajemo.
O kršćanstvu, o filozofiji kršćanstva, o mistici-tajanstvenosti kršćanstva, o
židovstvu, islamu, zaista vrlo smo malo znali. Tek kasnije, kao zreli ljudi,
dolazimo do mnogih saznanja, više kroz poštenu, stručnu, naučnu, svjetovnu i
drugu literaturu, nego kroz istoriju i vjeronauku koje smo učili u školama,
posvećujuči pažnju tim problemima. I tek tada shvatamo, bolje reći naziremo,
koliko mi jedni o drugima malo znamo. Postoje mnoge predrasude u kojima mi
živimo i po kojima mnoge "zaostalije" sredine, da bi istakli svoju vrijednost,
moraju davati manje-više negativne ocjene o onima s kojima se uspoređuju.
Mi nismo pobliže upoznavali pravoslavne i katoličke običaje, a ni oni naše
muslimanske. A da se ne govori o vjerskim sadržajima, pa i o nacionalnim
preokupacijama-zabrinutostima, brigama, predrasudama. Neznanje donosi narodima
veliki strah, a strah donosi velike nevolje, sukobe, patnje i mržnju.
Mnogo toga je kod naših susjeda, historiografija (prikazivanje događaja) i
politika falsiflkovala iz muslimansko-bošnjačke prošlosti, duhovnog stvaralaštva
i etničnog porijekla Bošnjaka.
Krajem 80-tih i tokom 90-tih godina prošlog vijeka vođena je u našem susjedstvu,
na istoku i na zapadu, intezivna kampanja o tome da je Bosna i Hercegovina
"oduvijek" bila zemlja međunacionalne i međuvjerske mržnje, te da u tome treba
tražiti korjene i posljednjeg, tobožnjeg građanskog rata. Ovakvo shvatanje
uspjeli su da nametnu mnogim zemljama Evrope, pa i u svijetu. Oni su, izmislili
ili pokušavali nametnuti Bošnjacima-muslimanima "kompleks", nekakvu "tursku
krivicu", "izdaju pradedovske vere", Bosnu i Hercegovinu prikazati kao "srpsku
ili hrvatsku zemlju".
MeĐutim, "Istorija Bosne i Bošnjaka", mnogih istoričara i publicista, govori
mnogo drugačije. Zna se: "Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni
muslimanska. Nego, Bosna i Hercegovina je i srpska i hrvatska i muslimanska),
što je proklamirano podkraj prve polovine prošlog vijeka, zbog čega je proliveno
more ljudske krvi.
Ko su Bošnjaci?
Najkraće rečeno, Bošnjaci su narod južnoslavenskog etničkog porijekla i jezika
koji se od ostalih Južnih Slavena (Srba, Hrvata i Crnogoraca) raspoznaje po svom
različitom vjerskom, odnosno kulturno-političkom iskustvu.
U tri posljednja popisa stanovništva - 1971., 1981. i aprila 1991. Bošnjaci su
pod svojim tada službeno priznatim etničko-vjerskim imenom Musliman, bili treći
najbrojniji narod, odnosno nacija u bivšoj jugoslavenskoj džavi (SFRJ). Prema
popisu iz aprila 1991. u tadašnjoj je Jugoslaviji živjelo ukupno 2.376.646 ljudi
koji su se deklarisali kao Muslimani.
Od toga:
U Bosni i Hercegovini 1.905.018 ili 80%, što je činilo 43,7% njenoga ukupnog
stanovništva. U Crnoj Gori 89. 929 Muslimana. U tzv. užoj Srbiji 173.890
Muslimana. U Hrvatskoj 47.603 Muslimana. U Makedoniji 70. 000 Muslimana. U
Sloveniji 26. 725 Muslimana. U Vojvodini 6.079 Muslimana Na Kosovu 57.408
Muslimana.
Svi navedeni popisi stanovništva su pokazali da su Bošnjaci mlada vitalna
nacija, sa visokom stopom nataliteta (16,7 novorođenih na hiljadu žitelja) i
vrlo niskim mortalitetom (6,2 umrlih na hiljadu stanovnika).
U Trebinju je odavnina gajena velika tolerancija življenja među raznim
nacionalnostima, i brižno poštovana vjera i vjerski običaji. Mnogi Trebinjci
Bošnjaci-muslimani imaju, pa i ja imam brojna prijateljstva Srba, Hrvata i
drugih nacionalnosti.
Njihova prijateljstva za mene, kao i za mnoge, čine i činiće vrijednost, daju
kvalitet mom životu. Daju nadu da možemo živjeti skupa, bez ovog divljačkog
istrebljenja, pogotovu budućim mladim generacijama, ako ih budemo ljudski,
pošteno i slobodno odgajali, s obzirom na budućnost Evrope, i uslova ulaska u
EU.
"Evropa je zrela za novi Vestfalski mir, koji se dogodio 1648. godine nakon
dugogodišnjih ratova u Evropi. U njemu je najvažnije religijska i politička
tolerancija. U novom Vestfalskom miru trebaju islam (vjera osnovana od Muhameda)
i judaizam (jevrejska vjera) biti proglašeni evropskim religijama kao što je
katoličanstvo, luteranski i kalvinistički protestantizam".
Narod koji dopusti razaranje etičkih, moralnih normi, razara svijest o svojoj
budućnosti i svom mjestu među narodima. Zato doživljavam (kao i mnogi drugi),
istrebljenje i progon naroda u Bosni i Hercegovini, pa i u Trebinju, kao
tragediju, i to užasnu tragediju. Davno je rečeno: " Dešava se da iz dobra izađe
zlo, ali nikad iz zla dobro".
Otvaranje prema drugim ne znači, kako neki misle pogrešno, slabljenje i
napuštanje vlastitih uvjerenja i opredjeljenja. Naprotiv, ono znači snagu i
širinu uvjerenja. Ne treba se odmicati od svojega ubjeđenja, ali se ni nametati
drugom. Ne treba se zanositi iluzijom-obmanom da će svi ljudi prihvatiti samo
jednu vjeru, to je prepušteno ljudima da se potpuno slobodno opredjeljuju (a što
i Svete knjige kažu).
KuĆna biblioteka je potpuna samo onda, ako u njoj leže skupa, odnosno na dohvat
ruke: Kuran, Biblija-Sveto pismo i Tora (Talmud).
Ismet A. Sadović
Trebinjac
Danska
Ebeltoft
10.03.2006.