CEROVAC, ZADNJA POŠTA
U TREBINJSKOJ ŠUMI
Posle toliko vremena, ponovo sam u Cerovcu, u selu koje me privlači, koje me
zbunjuje. Cerovac je po svemu jedinstven, pa čak i mnogo više - čudesan. Ovde su
tradicija i civilizacija jedno pored drugoga. Život se u tom malom selu ne samo
održao, već i razvio do savremenog, modernog načina življenja.
Naspram drevnih vatrenjača, starih preko tri stotine godina, starih prekrasnih
guvna, čatrnja, sagrađene su ili restaurisane moderne, udobne građevine.
Pored meštana, u Cerovcu se svakog leta sakupe Cerovčani iz Kalifornije,
Italije, Kanade, s novim idejama i željama da usavrše, da obogate ovo
jedinstveno mesto. Igralište za boče, za košarku su u samom centru sela, a
planiraju se tenisko igralište, čitaonica i drugo. Jednom reči, na skučenom
prostoru dešavaju se krupne stvari - kamen se razbija, kleše, stvaraju se nove
površine za nove potrebe.
Čuvena Geteova misao: "Genijalnost je na malom prostoru" - ovde se sasvim
potvrđuje.
Ljudi iz prošlosti i ljudi budućnosti su jedni pored
drugih. Zato, kada neki stranac iznenada bane, on se prvo zbuni, začudi, a onda
se iskreno upita: ko je taj "mudrac", ko je taj "arhitekta" ili koje je čudo
stvorilo ovo mesto, koje će za večita vremena ostati jedinstveno pod suncem.
Cerovac, 23. februar 2006. Ratko Marković, Beograd