tPočetna

OTRGNUTO OD ZABORAVA

"PROSVETA" U LASTVI

Otrgnuli smo od zaborava, bar na trenutak, djelovanje SPKD "Prosveta" u Lastvi-Korjenićima iz perioda od 1906. do 1936. godine a što je sačuvano u pisanim dokumentima Fonda SPKD "Prosveta" Sarajevo u Arhivu Bosne i Hercegovine Sarajevo. U skladu sa prihvaćenim programima rada kao i Pravilima Društva osnovna djelatnmost pododbora i povjerenika bila je organizovano okupljanje srpskog naroda kroz kulturnu, prosvjetnu pa i političku misiju.
Rad povjerenika u selima oko Trebinja se ogledao u prodaji Prosvjetinih izdanja, u prikupljanju članarine kao i pomoći oko smještaja đaka i studenata u domove.

Pododbor u Lastvi
Iako siromašan, hercegovački seljak u Lastvi je prihvatio Prosvjetu i počeo plaćati članarinu te kupovati njena izdanja. Najstariji pisani dokumenat iz tog perioda je odgovor sveštenika Vida Parežanina u ime Srpskog pravoslavnog crkvenog odbora u Lastvi od 16. marta 1906. godine. Sveštenik Parežanin odgovara na cirkularnu molbu Društva od 10. novembra 1905. godine da će se potruditi oko prikupljanja pomoći za obrazovanje đaka te napominje "unaprijed da je ovdašnji srpski narod materijalno veoma siromašan, pa će stoga i pripomoć naša malena biti".

Već 2. marta 1909. godine povjerenik prosvjete u Lastvi Ilija Kojo izvještava Glavni odbor prosvjete u Sarajevu da ima šest pomagača i dva utemeljivača. Utemeljivači su Milan Tomić i trgovci Ćelovići a pomagači: Luka Gobović, Nikola Jovanović, Mane Basta, Jovan Ilić (DŽidović), Mato Sredanović i Đuro Benderać. Veliku materijalnu pomoć pružilo je trgovačko preduzeće B&S Ćelović iz Lastve koje je preko Srpske štedionice u Trebinju 8. aprila 1909. godine uplatilo 150 kruna.
Iz prepiske u martu 1910. godine vidi se da se povjerenik "Prosvjete" za Lastvu Vladimir Kovačević, trudio da učlani što više novih članova kako bi formirao pododbor u Lastvi.
U periodu od 1910. do 1914. godine veoma aktivan u radu Pododbora "Prosvjete" u Lastvi bio je sveštenik Vid Parežanin koji je bio i predsjednik tog Pododbora. Velikih poteškoća je imao prilikom održavanja skupštine članova jer je iste sazivao i po nekoliko puta.

Članovi Pododbora u Lastvi
Sveštenik Vid Parežanin je, prateći izvještaje koje je tih godina dostavljao Glavnom odboru u Sarajevo, uložio veliki trud na širenju misije "Prosvjete" u ovim krajevima. Prema dopisu od 4. juna 1912. godine bio je 51 član Društva i to, utemeljivači: Simo Ćelovć i Milan Tomić, pomagači: Tomo Vasković, Vidak Parežanin, Rade Begenišić, Boško R. Ninković, Marko Grubač, Jovo Sredanović, Gojko Deretić, Đoko Mrdić, Marko V. Deretić, Ćetko Šakotić, Todor Mileusnić, Spasoje Sredanović, Nikola Sredanović, Đuro Benderać, Stojan Maksimović, Lazar Begenišić, Vinko Begenišić, Obren Begenišić, Obren Mićunović, Todor Milinić, Ilija Šegrt, Simo Gospić, Simo Sredanović, Trifko Kujačić, Mato Sredanović, Nikola Krunić, Lazo Ćelović, Spasoje Gajić, Stevan Cubrić, Nikola Jovanović, Stanko Klajić, pomagači: Josif Vukičević, Gavrilo Stijačić, Jovan Ilić, Stojan Vasković, Natalija Kanasarević, Đoko Babić, Bogdan Babić, Luka Gabović, Petar Gabović, Jovan M. Sredanović, Pero Brković, Pajo T. Grubešić, Lazar P. Rutešić, Kosta Šakotić, Vidak Šegrt, Milan Šegrt, Lazar S. Kujačić i Ilija Kovačević.
Pododbor je nastojao da putem Društva obezbijedi dalje školovanje djece iz Lastve kako u Trebinju tako i u Mostaru i u Srbiji. Pomagao je i preporučivao da se đacima i studentima dodijele stipendije i plaćanje smještaja o čemu svjedoče dopisi od 3. jula 1912. godine za đaka Danicu Parežanin koja je tražila stipendiju "za pohađanje Više djevojačke škole u Mostaru".
Dopisom od 6. februara 1912. godine predsjednik Pododbora u Lastvi obavještava Glavni odbor Prosvjete u Sarajevu da su izabrani povjerenici i to: Tomo Vasković za Jasen, Pero Brković za Necvijeće, Lazar Kujačić za Klobuk, Nikola Sredanović za Vučiju i Župu i Đuro Benderać za Lastvu.

Siromaštvo u Lastvi i u Hercegovini
Dopisom koji je napisan 17. oktobra 1928. godine od strane upravnika Narodne osnovne škole u Lastvi Domatezovića (ime nečitko, op.autora) i učitelja Murata Bešovića, a upućen je Prosvjeti u Sarajevo, traže hitnu pomoć za preživljavanje djece u ovom kraju. Oni opisuju veoma teško stanje i siromaštvo koje je zadesilo ovaj kraj a pogotovo djecu koja "gladna su, bosa i gola, a sinovi su velikih palih heroja za stvaranje ove države. Stotinu div-junaka iz ove školske opštine izdahnuli su na vešalima u Trebinju za vreme svetskog rata, uvek govoreći živelo jedinstvo južnih Slovena, živela majka Srbija".
Velika suša koja je bila te godine uništila je sve usjeve tako da "čitavom stanovništvu preti velika opasnost od gladi". Uprava škole je uz pomoć Mjesnog školskog odbora stvorila školsku kuhinju u svojim prostorijama i opremila nekoliko posteljina za smještaj učenika kako bi im omogućila bolje uslove za učenje i "školsku djecu spasila od strašne smrti-gladi".
Prema sadržaju dopisa, oni vjeruju da će im "poslati hitnu pomoć za opstanak hercegovačke sirotinje".
I u ovim uslovima rad i djelovanje SPKD "Prosvete" se odvijao sve do rata kada je Društvo Naredbom takozvane NDH broj 4992-11-1942 od 22. srpnja 1942. godine raspušteno i likvidirano a "sva nekretna i pokretna imovina toga raspuštenog društva koja preostane nakon izvršene likvidacije, proglašuje se temeljom & 3. zakonske odredbe od 11. VI 1942. godine, broj S1JS1H-1335-2-1942 vlasništvo NDH".
B. Antelj