kola imamo, radna mjesta - ne
Na taksi-štandu Pod platanima kolona je sve duža. Ne mislimo na mušterije, nego na prazne taksi automobile, koji se već parkiraju i na ulici. Da li će taksi-štand zagušiti saobraćaj na Trgu pjesnika, još nije sasvim izvjesno, mada, kako taksisti pričaju, i to bi se moglo desiti.
Goran Malešević
- Na taksiju - kaže Goran Malešević - radim deset godina. Ovdje je obilježeno osama mjesta, a kada sam ja počeo da radim bilo nas je šest. Sada nas trenutno, na ovih 8 mjesta, ima 25. Kolona je nekada sve do vrbe pozadi, tako da su parkirana taksi vozila već na putu, izvan parkinga?! Imamo i jedan pomoćni štand kod male pošte. Gotovo da nije u funkciji, niti se tamo može raditi. Ima jedan i na autobuskoj stanici, ali, i tamo, čujem, ima dvadesetak taksista. Ukupno u Trebinju ima bar 45 regularnih taksija. Plus divlji.
Kako je do toga došlo? U čemu je problem?
- Problem je u tome što se novi štandovi ne crtaju, a daju se dozvole za rad. Tako, svaki dan na onih osam štandova ovdje, dolaze novi taksisti?! To je isto kao da u jednu kancelariju stalno ubacuješ nove činovnike, iako oni već tamo ne mogu da dišu. Naravno, svako ima pravo na rad, ali, kada se dozvole za rad daju, onda tim ljudima treba omogućiti da rade.
Kakva je zarada?
- Nikakva. Cijena u lokalu je 3 marke. A porez je ostao isti, 180-190 KM mjesečno. Isti je porez sada, kad nas je ovdje 25, kao i onda kada nas je bilo 8?! Dakle, tri puta manje posla, zato što su došli novi momci, a porez isti.
Taksista Slaviša Zubac sličnim riječima ocjenjuje situaciju...
- Na taksiju sam 6,5 godina. Izbjeglica sam iz Mostara. Ovaj posao bio mi je spas. Kad sam izašao da radim, bio sam 11. taksista po redu, i što je najbitnije, imao sam svoje mjesto. Sada se dešava to što je ružno. Novi dolaze da rade, a mjesta nema?! Ovako, od nas su napravili žestoku sirotinju. Ja danas napravim šest maraka ukupnog prometa za 16 sati rada. Može li se preživjeti sa tih 6 maraka?!
Imate li dužih vošnji?
- Rijetko ?
Koliko vozite u Dubrovnik?
- Jednom u četiri-pet mjeseci.
- U Banja Luku?
- Ne pamtim kada sam bio.
- Mostar?
- Isto.
- Beograd?
- Ni to ne pamtim.
Taksisti kažu da je u Trebinju više taksija nego u cijeloj Istočnoj Hercegovini. Prema njihovim riječima, u Nevesinju je samo jedan, u Bileći nijedan, u Gacku dva-tri...
TeŠko prolaze i oni stariji taksisti koji imaju svoju staru klijentelu. Takav je i Dejo Grubač...
- Počeo sam da radim na taksiju 1987. godine. Prve godine su bile dobre, zato što nije bilo puno taksista i što se znao neki red. Novi koji su se zapošljavali, dobijali su svoje štandove. Ovo je danas bruka, ovakvo stanje nije ni u jednom gradu prethodne Jugoslavije...
Mi nismo protiv primanja novih taksista, svak treba da radi, ali, ako je Pod platanima 7 mjesta, ne može da bude 25 taksista?! I zato, kad daju rješenje, na njega treba otkucati i radno mjesto, makar bilo i rotacije na nekim štandovima.
Savo Rašević kaže da su, zbog svega ovog, taksisti prisiljeni da rade od 6 ujutru do 12 naveče. Ni za toliko radno vrijeme ne mogu da zarade "onoliko koliko je potrebno da zamijenimo osnovne stvari na autu".
Vito Petrović na štandu kod "Male pošte" govori o istim problemima
- Prešli smo pred poštu jer Pod platanima nema mjesta, a ovdje ima pet mjesta. Promet je opao više nego duplo, a broj taksista povećao se četiri-pet puta?! Ono što se ne mijenja, samo su porezi?! I divlji taksisti. Oni su stalno tu.
Te.O.