tPočetna

Iz moga ugla

DA LI DRŽAVA ZNA DA JE NA POTEZU

Tačno je, narodi mogu da se dijele na vinske i rakijske. Tačno je i da, statistički, intiligentniji ljudi piju vino, a oni "osrednji" rakiju. Ali, tačno je - "Glas" je dobro pisao - da je Bela Hamvas u svojoj Filozofiji vina napisao da vino treba piti bilo kada, bilo kako i bilo gdje.
Nakon osnivaWa trebiWskog udružeWa vinara i vinogradara, "Glas" je sasvim dobro uočio da država BiH nema infrastrukturu za ovu djelatnost. Vratili smo se više od 100 godina unazad. Nismo ni u predaustrijskom periodu, jer tada su važila bar neka pravila, a danas, odnosno od početka rata, nema nikakvih?! Alkoholna pića mogu da se transportuju i ilegalno proturaju čak i u suvom staWu?!
Ali, sve u svemu, s nečim se može započeti ukoliko naši poslanici u Skupštini budu agresivniji nego do sada, ako natjeraju Vladu da napiše zakone o ovoj djelatnosti. Vino podnosi sve, osim anarhije. U neuređenim državama nema ni vinogradarstva ni vinarstva.
Koliko je sve to stvar jedne suptilne organizacije, govori i čiWenica da, na primjer, kada turista dođe u Italiju, odmah ga zaspu leci i katalozi pod naslovom Italian Wine Regions. Ako mu je do vina, a mnogi u Italiju dolaze i zato, u svoj notes turista može da zabilježi mnogo atrakcija vezanih za Abruzzi Wineries, Aosta Valley Wineries, Apulia Wineries, Basilicata Winerie, Calabria Wineries, Campania Wineries, Emilia-Romagna Wineries, Friuli-Venezia Giulia Wineries, Latium Wineries, Liguria Wineries, Lombardy Wineries, Marches Wineries, Molise Wineries, Piedmont Wineries, Sardinia Wineries, Sicily Wineries, Trentino-Alto Adige Wineries, Tuscany Wineries, Umbria Wineries, Veneto Wineries.... Toliko sve izgleda jedno drugom ravno i podjednako atraktivno, da čovjeku i ne pada na pamet da turu skrati ili nešto propusti.
Takve mape ni takve propagande, logično, kod nas nema. Nema jer na svjetskoj mapi vinskih regiona mi ne postojimo. Ne postoji ni Hrvatska koja je otišla dalje?! Možemo slobodno reći da u ovom poslu nismo ni na početku. Otud, putokaze koje markira Podrum Vukoje i ostali, država bi trebala shvatiti ozbiljnije.
Prvo, morala bi isfinansirati par baznih studija na temu vinogradarstva u RS (a i u cijeloj BiH), a onda, ekspresno, prilagoditi zakone čiWenici da se i ono malo vina što proizvedemo ipak traži izvan naših granica.
Država bi to morala uraditi, ali, najvjerovatnije da ubrzo neće. Ima preča posla. Važnije je kako će se birati predsjednici entiteta, ministri, odbornici, poslanici. O životu oni mnogo ne govore niti misle, kao da zaista svi mi zajedno postojimo samo zato da bi političari nekako mogli pokriti i opravdati svoju tako ekskluzivnu životnu poziciju?
Sve u svemu, uvjeren sam, da li ćemo, kao društvo, osmisliti jedan ovakav projekat, u ovom trenutku, i pored lijepih primjera, kao što je onaj Podruma Vukoje, ipak više zavisi od države.
Ako se vinogradari i vinari ne nađu u strateškim razvojnim dokumentima, onda, uskoro, kredit za bilo kakav razvoj neće moći da dobiju ni od međunarodnih organizacija. Takođe, ako tu strategiju ne bude pratila adekvatna regulativa, cijela priča do kraja će ostati - još samo jedna pusta želja. M.T.