tPočetna

"DUČIĆEV DAN" U TREBINJU

PONOVO U ZNAKU MATIJE BEĆKOVIĆA

Ovogodišnja manifestacija "Dučićev dan", kojom se u Trebinju obilježava datum smrti velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića, predstavljala je, nakon nekoliko godina, ponovnu svetkovinu stiha, proslavljenu u znaku Matije Bećkovića. Ovaj je poznati srpski pjesnik najprije prisustvovao dodjeli nagrada za najbolju kratku priču i pjesmu, pristiglu na tradicionalni konkurs Književne zajednice "Jovan Dučić" u Trebinju, a nakon toga je organizovano Poetsko veče Matije Bećkovića.

NAGRADE KNJIŽEVNE ZAJEDNICE "JOVAN DUČIĆ"
Služenjem svete liturgije i pomena pjesniku Jovanu Dučiću u Hercegovačkoj Gračanici na Crkvini, u Trebinju je, na Blagovijesti, zvanično počelo obilježavanje datuma smrti velikog srpskog pjesnika Jovana Dučića. Tradicionalno, na ovaj se datum u Trebinju održava i kulturna manifestacija"Dučićev dan", koja je ove godine zvanično počela dodjelom nagrada za najbolju kratku priču i pjesmu, proglašene na nedavno završenom konkursu Književne zajednice "Jovan Dučić" iz našeg grada.
Crkvina je toga dana predstavljala i pjesničko svetilište, o čemu je govorio i pjesnik Matija Bećković, gost manifestacije.
"Crkvina je najveći vrh Republike Srpske, a ovo omanje brdo je učinilo da Trebinje smeni Cetinje i da se Lovćen spusti na Crkvinu, kojoj se pre nekoliko godina vratio veliki Dučić", istakao je tada na Crkvini Matija Bećković.
"Bio sam na Crkvini kada su se ovaj Hram i ovaj Dom otvorili i gradili i uvideo kako je bila dalekovida i dalekosežna Dučićeva želja da počiva na ovom brdu", dodao je kratko Bećković, čestitajući nagrađenim, Banjalučaninu Mihajlu Orloviću za najbolju kratku priču "Nora", pristiglu na konkurs i pjesniku iz Doboja Milanu Kuzmiću koji je osvojio prvo mjesto za pjesmu "Milosrđe pokajanja".
Prema riječima Nebojše Rudana, predsjednika Književne zajednice "Jovan Dučić", žiri, u čijem je sastavu i on bio, ocijenio je Kuzmićevu poeziju kao borbu sa nedaćama svijeta i života, dokazujući ipak, kako kaže, da je apsurd vrhovni zakon ljudskog postojanja, dok je Mihajlo Orlović pokušao objasniti čežnju provincijalca za širokim bulevarima i neonskim blještavilom,toliko veliku da joj ni životinjski svijet ne može odoljeti, ali, shavatajući na kraju da je to samo iluzija.
Tumačeći Kuzmićevu poeziju na način da je sve što nam se u životu dešava unaprijed odvagano i metafizički odmjereno, Rudan je istakao da nam je Kuzmić ponudio "svrhovit i djelotvoran poetski anestetik".
Nazivajući, s druge strane, Orlovićevo ostvarenje didaktičkom pričom, savremenom basnom, jer govori o jednoj muvi koja iz šume odlazi u grad željna svjetala velegrada, on ističe da je autor "odlučno na poziciji odbrane zdrave konvencionalnosti, vitalističkog tradicionalizma".
Nagrade Orloviću i Kuzmiću uručio je načelnik Opštine Trebinje dr Dobroslav Ćuk, istakavši da će lokalne vlasti uvijek imati razumijevanja za ovakve manifestacije i ove djelatnosti.

POEZIJA NEODVOJIVA OD TREBINJA
O tome da je Dučić i poezija uopšte neodvojiva od Trebinja i Trebinjaca govorio je Novica Teleba, rukovodilac izdavačke djelatnosti Književne zajednice "Jovan Dučić" u našem gradu.
Govoreći o književosti i pisanoj riječi u ovome gradu, on je najviše pažnje poklonio izdavačkoj djelatnosti, ali i prethodnim nagradama koje je dodjeljivala ova Književna zajednica, a koje bi uskoro mogle biti i ukoričene.
Telebak je istakao da izdavačka djelatnost Književne zajednice "Jovan Dučić" iza sebe, odnosno, u posljednjih osam do devet godina, ima pedesetak naslova, a među njima pet knjiga koje govore o Dučiću.
Prva među pet pomenutih knjiga je, kako je rekao Telebak, magistarski rad Gedeona Stajića iz 1977. pod naslovom "Velike riječi koje ostaju", druga je svojevrsna monografija "Dučić i Trebinje" pokojnog Radoslava LJubibratića, objavljena zajedno sa "Svetom knjige" iz Beograda, dok je treća "Povratak u natpis" Milosava Tešića, dobitnika Dučićeve nagrade, takođe objavljena sa "Svetom knjige".

"Četvrta je knjiga "Istočni Dučić", u kojoj se autor Jole Stanišić bavi uticajem ruske literature na Dučića, a objavljena je zajedno sa trebinjskom Štamparijom, dok je peta knjiga tekođe djelo pokojnog Radoslava LJubibratića "Odabrane misli iz svih djela Jovana Dučića", podsjetio je Novica Telebak.
Završni događaj ove kulturne manifestacije bilo je Pjesničko veče Matije Bećkovića u Domu kulture, koji je ovom prilikom istakao da nema nijedno mjesto u cijelome srpskome narodu na kome bi radije bio, nego večeras u Trebinju i da nema nikoga ko bi ga toliko uvažio koliko su ga na Blagovijesti uvažili Trebinjci, pozivajući ga na ovu manifestaciju.
Nakon što je veliki srpski pjesnik, kazivanjem svojih pjesama i poema, okončao jedno zaista spektakularno veče, načelnik opštine Trebinje dr Dobroslav Ćuk mu je, u znak sjećanja na ovogodišnji susret, uručio komplet knjiga Kulturna baština Republike Srpske, Crne Gore i Srbije.
Svečanosti u Domu kulture u Trebinju su, pored predstavnika društveno-političkog, privrednog i javnog života grada, prisustvovali i sveštenici Srpske pravoslavne crkve, zajedno sa Vladikom Grigorijem, kao i ktitor Hercegovačke Gračanice Branko Tupanjac...
V.Duka

KARAVAN IZLOŽBA "GDJE SMO ONO STALI"
Uoči Blagovijesti i manifestacije "Dučićev dan", u Muzeju Hercegovine u Trebinju, je otvorena takozavna Karavan izložba umjetnika iz Inđije, pod nazivom "Gdje smo ono stali".
Riječ je o 39 slika i skulptura, čiji su autori članovi Udruženja likovnih umjetnika iz Inđije koji su, kako je, otvarajući izložbu, kazala LJiljana Perović, rukovodilac Odjeljenja za kulturu u Opštini Trebinje, pokrenuli inicijativu i realizovali svoju ideju o ovom likovnom karavanu.
"Gostujući u djevđeliji, Bitolju, Tivtu, Sremskim Karlovcima, Novom Sadu, Indonezijskoj amabasadi u Beogradu, karavan se uvećavao učešćem novih slikara i njihovih radova, a u Trebinju mu se pridružuju novi slikari koji nastavljaju pohod po Republici Srpskoj i BiH, a potom idu u Hrvtasku i Sloveniju, da bi se ponovo vratili u Vojvodinu odakle su i krenuli", objasnila je gospođica Perović.
Zoran Milošević, jedan od organizatora Karavana iz Inđije, istakao je da je ideja nastala onda kada je Udurženje likovnih umjetnika iz ovog grada slavilo 40 godina postojanja, u želji da svoju radost podijele sa drugim umjetnicima.
"Cilj same izložbe nije prevashodno postizanje visokih umjetničkih dometa, već uspostavljanje nekih novih veza tamo gde su one pokidane i učvršćivanje onih veza koje su opstale, kakva je i veza sa ovim gradom", istakao je on.