tPočetna

REAGOVANJE NA TEKST ŽIVOT ISPOD DVIJE BRANE

ŠTA BI BILO KAD BI BILO!?

U broju 946. GLAS TREBINJA je objavio tekst "Život ispod dvije brane - za sve rizici nisu isti" gdje je postavljeno pitanje bezbjednosti brane Grančarevo, odnosno bezbjednosti življenja nizvodno od brana sa akcentom na buduću reorganizaciju Elektroprivrede i uticaj te privatizacije na bezbjednost brana, pa samim tim i na bezbjenost življenja nizvodno od brana.
U uvodu je postavljeno i pitanje ko će više i bolje brinuti o sigurnosti brane i života, Trebinjci ili oni daljnji, da bi u nastavku inženjer Guzina iznio opšta stanovišta bezbjednosti brana bez osvrtanja na trenutno stanje.
Bilo bi dobro da GLAS TREBINJA istraži i odgovori na pitanje: koliko je siguran život gradjana Trebinja u ovom trenutku sa aspekta bezbjednosti brana i organizovanosti države da se suprotstavi katastrofama, odnosno šta bi trebalo učiniti da bezbijednost življenja nizvodno od brana bude na zavidnom nivou.

Inženjer Guzina je pojasnio kako je došlo vrijeme da multidisciplinarni stručni tim provjeri sigurnost brane Grančarevo, koji su rizici od njezina rušenja, način procjene šteta usljed rušenja, upravljanje rizikom od rušenja, sukobima interesa i kompenzacijom za preostali rizik.
Ja bih se, kao graćanin ovoga grada i kao čovjek koji donekle poznaje ovu problematiku, osvrnuo sa par rečenica na ono o čeme gospodin Guzina nije govorio, a što bi graćani Trebinja morali da znaju i to:
- Građani Trebinja treba da znaju kojim su opasnostima izloženi oni i njihova imovina zbog postojanja dvije brane iznad njihovih glava i ko je taj ko brine o njihovoj bezbjednosti, odnosno ko je po zakonu dužan to da radi i da li to radi na adekvatan način i da li imaju pravo na neku nadoknadu i od koga, zbog stalnog izlaganja riziku.

U svim uredjenim državama država je ta koja vodi glavnu riječ o svim segmentima bezbjednosti svojih gradjana, propisujući standarde koje moraju zadovoljiti sve brane počev od projektovanja, izgradnje, kao i mjere koje se moraju preduzimati da ne bi došlo do ugrožavanja bezbjednosti života nizvodno od visokih brana u toku rada-eksploatacije.
Smatramo da su zadovoljeni svi građevinski normativi u toku projektovanja i izgradnje brana i to nije predmet analize, već samo način eksploatacije pomenutih objekata.
Prije rata država je preko raznih ministarstava donosila programe i mjere za izbjegavanje štetnih posljedica usljed rušenja ili prelijevanja visokih brana ali nije nam poznato da je i usvojila standarde, odnosno mjere za bezbjednost visokih brana i nizvodnih područja, a koje bi morali poštivati svi korisnici visokih brana, kao i oni koji su izloženi rizicima.
Predratne analize kažu da je opština Trebinje najugroženije područje gledajući sa aspekta mogućih štetnih dejstava usljed rušenja, oštećenja ili prelijevanja brana i da su gradjani Trebinja izloženi stalnom riziku nastanka ovih pojava.

Brane Gorica i Grančarevo su do sada izdržale sva opterećenja, ne sumnjam u to da će tako biti i dalje, ali se mora biti oprezan i sva pitanja koja navodi kolega Guzina shvatiti ozbiljno i staviti ih na razmatranje pa vidjeti šta sada imamo i šta trebamo uraditi da bi svi radili i živjeli sigurnije.
Da li imamo urađenu studiju o riziku rušenja brane, s obzirom da je prošlo dosta vremena od njene izgradnje i kakav nam je sistem upravljanja rizikom - čija je obaveza da ovo uradi?
Nije mi poznato da postoji studija i da se ima namjera ista raditi.
Kod nas je država preko Ministarstva odbrane RS (koje je odnedavno prestalo da djeluje) samo djelimično uredila ovu oblast i rekla da vlasnici hidroelektrana (visokih brana) moraju imati izgrađen kvalitetan sistem osmatranja, obavještavanja i uzbunjivanja za sve navedene slučajeve.
Obaveza je opština da urade zajedno sa hidroelektranama planove zaštite, t.j. planove uzbunjivanja i evakuacije, kao i planove protoka informacija.
Hidroelektrane na Trebišnjici (HET) upravljaju režimom voda u slivu rijeke Trebišnjice i obavezne su da imaju izraćen kvalitetan i pouzdan sistem osmatranja i uzbunjivanja stanovništva za slučaj nastupanja nekog od pomenutih slučajeva.

Da li su Opština Trebinje i Hidroelektrane na Trebišnjici ispunile svoju zakonsku obavezu?
Da, samo djelimično.
Hidroelektrane na Trebišnjici imaju sistem osmatranja brana (oskultacije) u koji spadaju i različita mjerenja, ali nam nije poznato, i pored nastojanja da saznamo, koja sve mjerenja vrše, koja je tačnost instrumenata koje koriste i kada su zadnji put baždareni, odnosno da li postoji mogućnost subjektivnih greški?

Sve informacije sa oskultacija idu preko Razvodnog postrojenja internim ili javnim telefonskim vezama do odgovornih rukovodilaca HET-a i tu se zaustavljaju. Što se tiče uzbunjivanja u funkciji je jedino pneumatska sirena na lokalitetu Krš i par električnih sirena po gradu koje nemaju nikakve mećusobne veze i koje se moraju ručno aktivirati, pod uslovom da nije nestalo električnog napajanja.
Ko, kada i po čijem nalogu aktivira sistem uzbunjivanja?
Ne znamo!
To znači da je ovakav sistem uzbunjivanja potpuno nefunkcionalan, neefikasan i ne pruža nikakvu zaštitu građanima Trebinja.

Zamislite funkcionalnost našeg sistema uzbunjivanja kada operater sa Razvodnog postrojenja Dživar (koje prelazi u sastav Elektroprenosa i koji nema zakonsku obavezu da učestvuju u sistemu uzbunjivanja) mora sa vozilom otići do Krša da bi aktivirao pneumatsku sirenu, koja bi se opet oglasila signalom nepoznatim građanima?
Koliko sam upoznat, u fazi je izrada projektnog zadatka za novi sistem uzbunjivanja.
Šta raditi do izrade novog sistema i kada će to biti?
Treba iskoristiti sve ono što se ima, što uz kvalitetan plan zaštite može pružiti kakvu-takvu zaštitu, no, na žalost, opština Trebinje nema nikakvog plana zaštite za ove slučajeve. Tragično, zar ne!

Da li su građani Trebinja upoznati sa trenutnom situacijom i da li znaju kako treba postupiti u slučaju nekog neželjenog incidenta?
Vjerujem da nisu i da ne znaju, čak mnogi od njih i ne razmišljaju o tome problemu, čak mi se čini da u gradu vlada velika nezainteresovanost i apatija vezano za ovaj problem.
Koje su posljedice ovako nemarnog odnosa svih prema ovom problemu?
Nemam saznanja da o tome iko ozbiljno razmišlja, a posljedice mogu biti katastrofalne po grad.
Da li se ovo događa u zemljama zapadne civilizacije kojima mi stremimo?
Zasigurno da ne, oni su ova pitanja davno riješili. Propisali su standarde koje svi poštuju i koji zasigurno ne idu na štetu graćana.
Korisnici hidrocentrala plaćaju državi koncesije, opštini korišćenje zemljišta, a graćanima subvencionišu rizik, a država i opština posebno brinu o svojim građanima.
Da li ćemo biti bezbjedniji ili više ugroženi ako dođe do privatizacije HET-a?
Mislim da sve zavisi od nas samih (Države, Opštine i Građana), a ne od onih koji budu većinski vlasnici Hidroelektrana.
Građani i nevladine organizacije treba da natjeraju opštinu i državu da odredi standarde kojih će se morati pridržavati svi koji koriste i grade hidroelektrane i koji će u prvi plan staviti zaštitu ljudi i dobara nizvodno od brana.
Građani, takođe, treba tačno da znaju kojim su opasnostima izloženi i na koji način da se zaštite, što danas nije slučaj, pa bogami i da traže nadoknadu za stalno izlaganje riziku.

Za sada samo HET izdvaja u Budžet procenat dohotka od ostvarene proizvodnje, koji bi mogao biti i veći s obzirom na veličinu rizika; dok hidroelektrane Dubrovnik i Čapljina rade bez rizika, čak ne znamo ni koju količinu vode troše za svoje potrebe bez nadoknade, a o nadoknadi za rizik i ne pomišnjaju.
Smatram da graćani Trebinja, pogotovo oni koji se razumiju u ovu problematiku trebaju dići glas da se ovi neraščišćeni odnosi riješe što prije.
Ovako kako je sada (da jedna mašina u Platu radi za EPRS, a druga za HEP) i to sa nepouzdanom kontrolom, a možda i bez nje, ide samo na ruku komšijama i ne može se tolerisati; oni ubiraju profit dok mi trpimo rizik.
Još je tragičnije kad čujete da komšije godinama prodaju Heceg Novom ekološku crnogorsku vodu i još dobiju nadoknadu za ratnu štetu od crnogorske Vlade, a mi nismo u stanju ni ono što je naše da naplatimo?!
Kakva je to politika i koji su tu interesi u pitanju?! - vrijeme će pokazati.

Mislim da je pravo vrijeme za nevladine organizacije i građane da istaknu ovaj problem i da natjeraju državu da ovo pitanje riješi na obostrano zadovoljstvo.
Kako će biti organizovan novi sistem zaštite, zavisiće i od toga šta će država prodavati; strojaru i druge pribranske objekte osim brane, ili sve zajedno, osim vode koja je opšte dobro.
U svakom slučaju, zaštita mora biti sigurna i pravovremena i sa što manje rizika.
Do tada opština i građani Trebinja treba dobro da se organizuju i maksimalno iskoriste postojeće kapacitete.


S poštovanjem
Vaš vjerni čitalac
Ljuban Rikalo