tPočetna

Život ispod dvije brane - reagovanja

RECEPTA NEMA - ODGOVORA IMA

Ovo pismo je reakcija na članak u vašem cijenjenom listu pod naslovom: "Život ispod dvije brane... sigurnost brane Grančarevo... za sve rizici nisu isti..." Članak je objavljen u vašem listu u aprilu.
Prije svega treba da se istakne da je u članku vrlo sveobuhvatno i znalački sažeta vrlo kompleksna materija koja se tiče sigurnosti brana uopšte, pa u konkretnom slučaju i brana Grančarevo i Gorica.

Pozitivna novost je da se o tome piše u javnim glasilima, jer je to uobičajeno bila tema profesionalnih skupova. Materija je vrlo kompleksna i zadire u mnoge sfere stručnih aktivnosti, ili, kako se to popularno naziva, "multidisciplinarnom" problematikom. Malo je prostora da bi se ova frazeologija dalje elaborirala, ali treba istaći da je ovo materija koja izuzetno intrigira javni interes obzirom na potencijalni rizik.
Poslije nekoliko rušenja brana u svijetu, kao što je to citirano u pomenutom članku, dosta energije i truda je uloženo na međunarodnom planu da se definiše metodologija aktivnosti koja bi rezultirala sigurnijim branama. Definisano je koje su to brane sa potencijalnim rizikom tzv. visoke brane i koji su to kriteriji koji svrstavaju neku branu u tu kategoriju, sugerisano je kakva vrsta regulative treba da bude ustanovljena, jednom rječju usmjerena je pažnja stručne i ostale javnosti na tu problematiku.
Ostalo je dalje da taj proces krene prema dole i da se metodologija konkretnih aktivnosti definiše za svaku visoku branu posebno. Ta odgovornost je prenesena na vlasnike, odnosno korisnike brana. Takođe, ustanovljen je i mehanizam inspekcije: da li se sve što je propisano obavlja na svim relevantnim lokalitetima i kako.

Znači, mehanizam je bio koncipiran, ali kako je to sve funkcionisalo u prošlosti, recimo na prostorima bivše Jugoslavije?
Kao što je rečeno, odgovornost vlasnika, odnosno korisnika brane je nesporna. U zavisnosti od mogućnosti, nivoa saznanja o važnosti problematike i još nekih objektivnih i subjektivnih faktora, to što se obavljalo, obavljalo se se uglavnom u dijelu procesa koji se stručno naziva "osmatranjem brana".
To je mjerenje relevantnih parametara najrazličitijim metodama u svrhu dobijanja informacije o momentalnom stanju brane. Dalje se tako izmjereni parametri upoređuju sa projektovanim ili ustanovljenim sigurnosnim granicama, trendovima ili intervalima i na taj način se donosi sud o regularnosti ponašanja objekta, odnosno o stepenu sigurnosti. Naravno, ovaj opis metodolgije je pojednostavljen radi lakšeg razumijevanja.

Veoma odgovorno se može tvrditi da je to vrlo skup, stručan i prije svega multidisciplinaran skup aktivnosti, koje treba da rezultiraju preporukama za akcije koje treba da se preduzmu da bi se uspostavila eventualno ugrožena sigurnost objekta, odnosno informacijom o stanju i sigurnosti objekata u smislu ugroženosti nizvodnih područja. Te aktivnosti su i u prošlosti obavljane na vrlo različitim nivoima kvaliteta, zavisno od brane do brane.
Što se tiče inspekcijskog dijela posla u prošlosti, jednostavno nije funkcionisalo. Nije bilo kadrova da se to uspješno obavi. Ako je i obavljano, obavljano je pro-forma. Ostavljeno je vlasnicima odnosno korisnivcima brana da to obavljaju kako znaju i umiju.
U svakom slučaju, nema nikakve sumnje da je vrijeme da se tome pristupi maksimalno predano i profesionalno uz znatnija materijalna ulaganja da bi se taj dio posla obavio na zadovaljavajućem nivou.

Da bi se ilustrovale neke specifičnosti koje prate tu problematiku, uporedimo automobil koji posjedujemo sa branom. Od dana kad smo kupili automobil na nama je (vlasnicima) da mu odredimo dugovječnost i zadovoljstvo upotrebe, vršeći sve one radnje koje su navedene u tehničkim uputstvima koje svaki vlasnik dobije i to je, zna se, spisak raznih postupaka u tačno definisanim vremenskim intervalima.
Takva uputstva ne postoje za građevinske objekte - brane. Takva uputstva treba tek da budu napisana za svaku branu ponaosob.
Taj proces počinje u fazi projektovanaja ali traje dok i brana traje. Nema vječnih objekata. Za automobil znamo da traje toliko i toliko, generator u elektrani je definisan po najvećem broju parametara i veoma precizno se zna šta i kada treba promijeniti da bi trajalo i funkcionisalo. Mi ne znamo ni približno koliko će da traje brana. Teoretski, postoji neki rok koji je vrlo daleko od bilo kakve realnosti. To tek treba ustanoviti, za to je potreban veoma profesionalan i odgovoran pristup i naravno sredstva.

Nevolja je što nema gotovih rješenja, nema uzorka, recepta šta i kako. Svaki pregradni profil (brana) je specifičan sam za sebe. Treba sve proučiti i donijeti potrebne zaključke i onda se ponašati u skladu sa tim.
Zakonska odgovornost je na vlasnicima brana, ali da li je to dovoljno? Da li to garantuje miran san ljudima koji žive nizvodno od brana Grančarevo i Gorica? Da ne bi bilo iluzija da li je sve urađeno što se moglo i trebalo uraditi? Da li su definisani parametri koji najavljuju deformaciju ili stanje koje znači odstupanje od očekivanog, normalnog ponašanja brane i oslonaca pod raznim opterećenjima...
Ne, to do sada nije dovoljno tačno definisano.

Navedimo jedan primjer. Prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se modernim računskim metodom izvrši ponovna provjera stabilnosti brane i stijene (za branu Grančarevo). To iz razloga što u doba kada je brana originalno računata, ta računska metoda nije bila razvijena. Naime, razvoj kompjuterske tehnologije je uslovio i razvoj matematskog modeliranja za razne vrste provjera stabilnosti itd.
Znači ideja je bila da se ponovo, primjenjujući moderne računske metode, izvrši provjera relevantnih pokazatelja kao što su stanje napona, deformacija, pomaka i slično, što nas u konačnici približava saznanju o stepenu sigurnosti brane.

Dogovoreno je da se prikupe svi dostupni podaci i rezultati raznih ispitivanja koja su vršena u vrijeme projektovanja brane na užem i širem području pregradnog profila Grančarevo. Rezultati tih brojnih ispitivanja su korišteni da se definiše relativno mali broj parametara koje je tadašnji nivo proračuna mogao da apsorbuje.
To je bilo prepušteno inženjerskoj intuiciji, da se bazirano na iscrpnom proučavanju rezultata, ispitivanja i mjerenja, izvrši procjena numeričkih vrijednosti koeficijenata koji su direktno ulazili u proračun.
Današnje metode proračuna dozvoljavaju da se najveći broj rezultata mjerenja i ispitivanja direktno uvedu u račun. Šta bi se dobilo time? Dobila bi se tačnija naponska i deformaciona slika tijela brane i oslonaca i eventualna informacija o lokalitetima koji mogu da znače pomak, pukotinu, lom itd. Dalje bi se tako kreiran model mogao koristiti za razne simulacije koje nas u konačnici približvaju odgovoru koji nas muči. Eventualno bi se možda mogli u takav model implementirati i rezultati realnih mjerenja... Međutim, ova važna akcija nije dovedena do kraja, stalo se.
Moglo bi još da se nabraja šta je još moglo biti urađeno, a nije i sl, ali to nije svrha ovog javljanja.
Pomenuti članak "Život ispod dvije brane..." je pokrenuo jedno veoma važno i životno pitanje i svrha ovog javljanja je da to još jednom istakne.
Koliki je rizik življenja nizvodno od dvije visoke brane? Oni koji žive u tom području imaju naravno pravo na odgovor. Odgovor da, ali da li je to odgovor koji je baziran na analizama koje implementiraju savremene metode ali i najkvalitetniji stručni kadar bez obzira da li se takav kadar nalazi u regionu ili ga treba tražiti po svijetu.

Aprila 2006. g.
mr. Dragaš Zubac
dipl. inž. građ.

Autor je bivši rukovodilac Službe osmatranja brane Grančarevo. U dva mandata bio je predsjednik Podkomiteta za osmatranje brana pri Nacionalnom komitetu za visoke brane (YUCOLD). Bio je i docent na Građevinskom fakultetu u Mostaru (predmet Hidroenergetska postrojenja), a na visokoj nasutoj brani Mosul u Iraku, u vrijeme njene izgradnje, bio je angažovan na kontroli ugradnje instrumentarija za mjerenje. (Naslovi redakcijski.)