tPočetna
Piše: dr SAVO Kuljak

EkoloGIJA                                                                                                       

Poruka  Hidroelektranama  na  Trebišnjici i SO  Trebinje

Vratiti Trebisnjicu u Pridvorce

Pridvoracka rijeka je   rukavac Trebišnjice koji  nastaje na Rastocima i teče pored Geljevog mosta, ispod Gučina, pored kaldrme, ivicom Pridvoračkog  polja, preko   Starih Bašča do Ivankovića vira, odnosno, Ivankovića kola, gdje se ponovo uliva u glavni tok  Trebišnjice.

Korito Pridvoračke rijeke je betonirano prilikom izgradnje reverzibilne HE Čapljina. Projektom je  predviđeno da i dalje  ovim vodotokom teče rijeka. Drugim riječima, projekat HE Čapljina je poštivao prirodno naslijeđe, vodio je računa o zaštiti okoline i o značaju Pridvoračke rijeke (privredne, rekreacione i druge pogodnosti) za stanovnike Pridvoraca, Trebinja i za putnike namjernike.

Šta se dogodilo da je korito Pridvoračke rijeke danas avetinjski pusto i suvo,  šta se dogodilo pa su  Pridvorci  postali "posušje"? Svaki pedalj zemlje u Pridvoračkom Polju se stotinama godina navodnjavao u vremenu do izgradnje HE na Trebišnjici.

U to vrijeme sve što se nije navodnjavalo zvalo se "posušje". Žalosno je i tužno da je Pridvorcima oduzeta  rijeka  kao  prirodno   nasljeđe, dok vode Trebišnjice u ljetnom periodu teku kroz Trebinjsku šumu i Popovo Polje, a kroz betonski tunel  Dživarskim - Petrovim Poljem?!

Ova polja, koja su u ljetnom periodu bila bez vode, sada  se mogu navodnjavati. Ponovo se pitamo šta se to dogodilo?

Kada je betonirano korito Trebišnjice u Starim Baštama u krašku jamu na ruševinama  Kuljaka mlina  sasute su tone betona bez potrebe, jer je betonirano korito rijeke odvojeno od kraške jame debelim betonskim zidom visine oko dva metra. Kao posljedica nepotrebnog zatrpavanja Kuljaka  jame velikom masom betona, u periodu jakih kiša, podzemne vode nisu mogle izići kroz jamu u korito rijeke, pa su probile betonirano korito rijeke i napravile gejzir.

Ovom prilikom treba napomenuti   da  je  Zemljoradnička zadruga Trebinje 1962 g. izvršila eksproprijaciju pridvoračkog polja i podigla kredit  za   izgradnju novog sistema navodnjavanja.

U toku izgradnje tog sistema na Oglavcima sam pitao Veljka Marića i Simu Kneževića zašto ukopavaju  betonske kanale (hauze kako ih zovu pridvorčani)   ispod    nivoa okolnog zemljišta. Oni su mi odgovorili da je to novi sistem navodnjavanja kojim  će motori raspršivati vodu da pada kao kiša iz neba.

Ja sam  im rekao da su trebali izdići kanale iznad zemlje da ljudi mogu zalijevati i kada  se pokvare motori kao što su  i do sada zalijevali. Taj sistem zalijevanja iz neba nije zaživio i danas se najsigurnije zalijeva iz hauza i ako postoje  ukopani  betonski kanali kroz pridvoračko polje.

Uništavanje Pridvoračke rijeke nema nikakvog opravdanja, jer je to ekološka,  privredna   i rekreaciona  katastofa za Trebinje i trebinjsko polje.

Urbanizacija Pridvoračkog polja, kraškog polja koje se stoljećima navodnjava, predstavlja veliku glupost.

Ukoliko SO Trebinje neće ili ne želi da zaštiti poljoprivredne površine Pridvoračkog polja, onda treba pokrenuti postupak da se donese zakon  Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine o zaštiti pojedinih poljoprivrednih revira posebno kraških polja u Hercegovini.

U ovom Članku se piše o devastiranju  pridvoračkog polja. Ekologija nije ugrožena samo kada su u pitanju najplodnija polja.  Pogledajte šta se radi na Zupcima u selu Grab sa poljem koje je nastalo kao aluvijalni nanos između brda od kamena?

Prije sedamdeset godina na Grabu je planirana izgradnja vojnog aerodroma. Takva ekološki nerazumna eksploatacija šljunka vjerovatno se ne bi dozvolila ni u Deliblatskoj pješčari u području gdje nema kamena. Sada, umjesto plantaža vinograda, voćnjaka i rekreacionih prostora,  imamo ružne provalije u koje se teško može silaziti (sa velikim naporom).     

Veca sela i urbana naselja istorijski   su nastala, po rubovima kraških polja (Trebinjsko polje, Popovo, LJubomir, Bileća, Nevesinje, Gacko, LJubinje,  Zupci, Fatnica, Dabar, Mostarko blato, Bijelo polje, Dubrave, Zavođe i uz kraške vrtače i uvale).

 Hidroelektrane  u  slivu Trebišnjice, pored melioracionih zahvata na odvodnjavanju  i   navodnjavanju kraških polja  (Popovo, Dabarsko, Fatničko i dr), dužne su stimulisati na površinskim i podzemnim vodama privredne i turističko-rekreativne aktivnosti.

Dolaskom Austrougarske Monarhije odlukom Berlinskog kongresa  1878. g.  počela    je izgradnja makadamskih kolskih puteva prema vrhovima okolnih brda na   kojima su građene fortifikacije prema granici Kneževine Crne Gore. Takva vojna utvrđenja su podignuta i na Malom i Velikom humu, manjim brdima u trebinjskom polju, između Pridvoraca i  Volujca.

Austrija  je  od Aleksine Međe, preko Petrala-Luka, kroz Pridvorce izgradila kolski makadamski put. Ovim putem  se  vozio  na posao u bečkim kočijama (fijakeru) gradonačelnik Trebinja gospodin Risto Ćelović, rođeni brat Luke Ćelovića, poznatog zadužbinara Beogradskog univerziteta. (Godine 1900 gradonačelnik Trebinja je bio Muhamed beg Defterdarević, a podnačelnik Risto Ćelović, vijećnici Jovo Tupanjanin, Hafiz Karamehmedović i Ivo LJuboja. Na dokumentu Općinskog poglavarstva Trebinje  od 19. marta 1901. g. Risto Ćelović se potpisuje kao gradonačelnik  Trebinja. Podaci iz Zemaljskog Arhiva u Sarajevu.)

Pridvorci su  do  1962. godine bili jedno od najljepših idiličnih prigradskih sela na Balkanu. Istina, može se  prigovoriti  na ovu tvrdnju, da "svakom svoje selo ponajbolje prija..." kako lijepo pjeva Miroslav Ilić.

Početkom dvadesetog vijeka Pridvorci su imali seosku crkvu i groblje, seosku džamiju i mezare, živu vodu Londžu, srpsku čitaonicu  u  kojoj je bila osnovna škola (tamburaški orkestar, amaterska  dramska sekcija, u to vrijeme radio, gramofon i dr), a od 1944. godine u čitaonici je bio Omladinski dom u kome su se održavale kulturne i druge manifestacije.

Na pridvoračkoj  rijeci, u samim Pridvorcima, bila su dva mlina za mljevenje žitarica, koja su funkcionisala kao akcionarska društva.

Sva kola za navodnjavanje  polja su funkcionisala kao akcionarska društva. Znalo se ko posjeduje koliko sati sedmično u ovim akcionarskim društvima. Neposredno pored mlinova postojao je most i kolski put u polje koji se obavezno koristio za vrijeme visokih vodostaja. U sredini sela rijeku su premoštavala skakala, koja se nisu koristila po nekoliko dana u godini, kod visokog vodostaja Trebišnjice.

Nizvodno,  pored skakala, stajala je velika kamenica na kojoj su žene prale i ispirale rublje (u korito     rijeke sa kaldrme se istresa građevinski otpad pa je kamenica vjerovatno zatrpana). Skakala su uništena (neoprostiva greška). Na mjestu gdje su bila skakala izgrađen je most ispod kojeg danas ne teče voda?!

Pridvoračko polje se sastoji od Dučića otoka  (oko koga je nekada  tekao  potok koji se naziva Potočina) i velikog Pridvoračkog polja - Velikog otoka.

Od centra Pridvoraca tj. od skakala do Potočine  sredinom Pridvoračkog polja prostirala se ogromna ledina takozvani seoski Oglavci.

Na dijelu Oglavaka bliže Pridvorcima, kod Babina kamena, bio je zidani bunar sa metalnim poklopcem sa hladnom vodom za piće. Oglavci su imali privrednu, sportsku i rekreacionu funkciju.

U Pridvorcima je bilo i sada postoji samo jedno kameno gumno koje je napravio povratnik iz Amerike Vasilj Ivanković. Ono se, pored Oglavaka, vrlo malo koristilo. Pored vršidbe, na Oglavcima se sušilo sve što je rađalo u polju. Na Oglavcima su  se odvijale sve vrste sportskih aktivnosti, Oglavci su korišćeni kao trebinjski aerodrom. Pisac   ovih redova se sjeća dvokrilnih aviona koji su se 1934 g. spuštali (aterirali) na Oglavke (engleski dvokrilac i vojni dvokrilci Kraljevine Jugoslavije).

Kasnije   se, navodno, na Oglavke spuštao i pridvorčanin Uroš djerić pilot-oficir Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva u Rajlovcu, u toku drugog svjetskog rata pilot RAF, a poslije rata probni pilot u SAD. 

Zanimljivo da na tako velikim Oglavcima nije bilo zasađeno ni jedno drvo. Voćke  su sađene  na okrajcima privatnih njiva neposredno uz Oglavke. Težaci su se ljeti odmarali u hladovini ispod  smokava, oraha, murava i dr. voćki. Trava  na  Oglavcima je bila preko cijele godine na jedan cantimetar potšišana kao u engleskim parkovima.

O čemu se ovdje radi?

U to vrijeme nije bilo traktora, svako domaćinstvo je,  pored krava, obavezno imalo konja. U pridvoračkom polju životinje nisu nikada puštane da slobodno pasu jer je cijelo polje bilo kultivisano bez ograda.

Na Oglavcima su jedino pasli konji, kada ne rade. Vlasnici konja su pobijali  u  ledinu  željezne  koce   sa dugačkim lancima da pasu travu. Konji su "održavali" travu na Oglavcima  da je uvijek bila kao u engleskim parkovima, možda i kraća. Priča o Oglavcima je nostalgična  priča jer su Oglavci, nakon eksproprijacije pridvoračkog polja, preorani i od tada više ne postoje.                

U kraskim predjelima  i  poljima rijeke i potoci imaju mitološki značaj. Čiste, bistre vode kakve se susreću u krševitim predjelima su izvanredan, božanstveni dar prirode.

Jovan Dučić u Blagu cara Radovana u 7 poglavlju o herojima, piše:"Reka Diras  je izišla iz zemlje da pomogne Herkulu  da rashladi svoju ranu". U istom poglavlju ističe drugi mit o Samsonu, jevrejskom sudiji: "U čudnoj knjizi o sudijama, biblijska tradicija i sama jasno ističe blisku vezu heroja sa božanstvom, jer se na molitvu Samsona jednog   dana otvara stena, da iz nje poteče  hladna voda da utoli njegovu žeđ".

Sliv Trebišnjice je područje najbogatije padavinama u Evropi (padine Orjena). Vode Trebišnjice su najveće bogastvo Istočne Hercegovine  pa ih treba  razumno  koristiti  i čuvati za buduće generacije.  

Ako su akumulacijom ispod bilećkog jezera   žrtvovani rijeka Čepelica, sela u  Zavođu, vrela Trebišnjice i dio Lastve, nedopustivo je zanemariti  i uništiti Pridvoračku rijeku. Pridvoračkom rijekom je uvijek teklo oko 25 - 35% vode Trebišnjice?!

Obaveze HET-a

Osnovna obaveza Hidroelektrana na Trebišnjici  je  da  tehničkim mjerama (projektom Rastoci) obezbijedi  stalni protok Pridvoračke rijeke u toku cijele godine koritom kojim je vijekovima tekla. Količina vode koja teče Pridvoračkom rijekom ne smije biti manja od 25% ukupnog protoka Trebišnjice kroz Banj Vir.

Obaveza HE Trebišnjica je   da izradi projekat brana na vododijelnici "Rastoci" sa uređajima za regulisanje protoka voda iz Banj Vira nizvodno u glavni tok, Potočinu i Pridvoračku rijeku. Ovim projektom bi bilo poželjno povećati sadašnji nivo vode u Banj Viru koliko to dopuštaju objekti u Starom gradu.

Hidroelektrane  su dužne očistiti  nasuti beton iz Kuljaka jame u Starim Baštama (Dovoljno je probiti rupu u betonu ili pored betona da podzemne  vode mogu oticati u korito Trebišnjice u periodima nadolaska podzemnih voda)  i  popraviti betonirano korito rijeke koje je oštećeno od podzemnih voda.