tPočetna
DA LI JE
VRIJEME DA SE TREBINJCIMA VRATI ULICA V. KARADŽIĆA
PO DIKTATU VIŠE SILE
Drzavne
institucije, u sred grada, davno su nam oduzele jednu ulicu, onu Vuka Karadžića
koja "ide" od Platana do "Luča". Da li je riječ samo o gruboj sili, segregaciji,
ugrožavanju građanskih prava, ili vlast sa nama nikad nije imala ama baš
nikakivh problema, pa nam je oduvijek radila - što joj je padalo na pamet?!
Oduvijek su mi znakovi zabrane bili nesimpatični. Čak i oni normalni čija je svrha da te zaštite, oni kojim i država dokazuje da ima racionalan, human, i, ako hoćete, pozitivan stav prema građanima. Takvi su raznorazni znakovi na ulicama i putevima, koji, ako ih pratite, mogu da vam sačuvaju zdravlje ili spasu život.
Međutim, postoje i drugi znakovi, znakovi koji vas upozoravaju ili podsjećaju na nešto drugo. Znakovi koji nedvosmisleno svjedoče o činjenici da smo svi mi jedno, a naša država drugo. Da su oni gore, a mi dole, da su oni vlast, a mi masa, da su oni bogovi, a mi podanici.
Tipican primjer, koji mi već nekoliko godina prosto bode oči, vidi se na fotografiji.
Gotovo da nikakav komentar nije potreban. "Veliki brat" prosto se vidi iza onog ofarbanog komada lima.
U Ulicu Vuka Karadžića (ona koja vodi od Platana, pored bivšeg SUP-a, Komiteta, današnjeg Suda, prema opštini i "Luču") mogu da uđu samo automobili, MUPA, PIO i SUDA.
Ovo hladno i teško saopštenje ima čitavu seriju lingvističkih i logičkih grešaka. Evedentno, na onoj tužnoj tabli mnogo je više grešaka nego riječi. Nabrojaću ih redom.
1. U urbanom smislu, vozilo nije jasan pojam, jer, po ovom saopštenju, ukoliko bi SUD, PIO ili MUP kupili cisternu, ona bi mogla tu ući, parkirati se i ostati vječno (kao kola "Sigurnosti" koja su stalno parkirana u blizini).
2. Vozila MUP-a?! Koga MUP-a?! Službena saopštenja moraju biti potpuna i jasna (nedvosmislena). Tako, kad se parkirate vi, kao građaniin, u pomenutoj ulici platićete kaznu, a ako se parkira, na primjer, vozilo MUP-a Crne Gore ili Hrvatske - neće. Tako je, vjerovali ili ne?!
3. Koji je PIO u pitanju, koja institucija PIO-a, koji nivo organizacije? Mogu li slobodno u ovoj ulici da se parkiraju vozila PIA koja dođu iz Banja Luke ili iz Bijeljine? Moramo li u ovako tijesnom gradu i za njih čuvati mjesta, ma kako rijetko dolazili? Uz to, na istom mjestu, u istoj, nedovršenoj rečenici jedna institucija napisana je u genetivu (MUP-a), a druga u nominativu (PIO)!?
4. Na znaku se izdvajaju i vozila SUDA. Koga? Osnovnog, Višeg, Apelacionog, Ustavnog, Vrhovnog?!
5. Da li se ovaj saobraćajni znak odnosi samo na vozila koja su u posjedu MUP-a, PIO-a i SUDA, ili na vozila zaposlenih u ovim organizacijama? Faktički, prema natpisu, ovdje ne bi smjeli sa svojim kolima prolaziti oni koje rade u pomenutim institucijama, ali oni to rade!? Rade, doduše i ostali, bez obzira na ovako spretno skrojen i ofarban komad lima (ili teneće, kako se nekad govorilo)?!
5. Kada se neka zabrana ističe u bilo kakvoj formi, bio bi red da se potpiše i onaj ko tu zabranu proizvodi, odnosno deklariše. Ovdje ga nema, iako znak ne potiče iz domena saobraćajne, nego izdomena administrativno- upravne strukture?!
Idem dalje, ka srži problema. Ko u našim uslovima ima pravo da proizvede ovakvu zabranu?! Ima li to pravo Opština, imaju li to prava o pštinska načelstva, ima li to pravo saobraćajna oplicija ili neko četvrti?
Ne znam tu regulativu, ali znam, ako i postoji, da se ona mora temeljiti na nekim obligacijama. Dakle, narod, nekim dokumentom, na određene institucije, treba prenijeti pravo da jedan dio zajedničkog posjeda mogu (potpuno ili djelimično) da koriste izvjesne (odabrane) institucije. Ako se to pravo prenosi samo na neke institucije, onda se mora jasno znati koje su to institucije, kako bi ljudi mogli znati zbog čega se lišavaju prava na potpuno korišćenje državne, narodne ili bilo koje druge svojine (kod nas ti pojmovi još nisu raščišćeni).
DA JE RIJEČ o jednom obliku segregacije, odnosno o neravnopravnoj distribuciji prava, možete lako dokazati. Pokušajte ispred svoje kuće, ma koliko problema imali sa parkiranjem, postaviti jedan ovakav znak?!
Normalno, neće vam poći za rukom. Neće zato jer ćete ugroziti nečije drugo pravo. Nećete jer postoji neki regulativ koji kaže šta je vaša privatna svojina a šta je metaforički rečeno kolektivno dobro ili javno vlasništvo.
Kad bismo slijedili logiku onog znaka, u gradu bi samo radili činovnici. Oni bi bili jedini stanovnici gradskog centra. Drugi bi mogli doći samo kad oni nisu tu?!
Odnosno, kad im oni dozvole, tj. kad. nakratko "odstupe" od svojim plaćenih ili na neki drugi način osvojenih prava.
Meni nije bitno da li pomenute institucije plaćaju svoj parking, čak je stvar mnogo problematičnija ukoliko im je to dozvoljeno (ako je tako, oni imaju pravo da kupe ono što drugima, pod nikakvim uslovima nije dostupno, a te je segregacija kod nas do neba).
Nekako, moglo bi se shvatiti kad bi viša sila diktirala ili upućivala na ovakva rješenja, međutim, pošto je gradski parking (kod vojnog logora - inače, hronično prazan?!) u blizini, nema ama baš nikakvih potreba za ovakvom "kupovinom" grada u njegovim najvitalnijim segmentima.
Doduše, oni koji ga kupuju o tome mnogo ne misle.
Kao da znaju da ga nisu zasluili, pa kad im se drugi uvale u atar, oni mnogo i ne reaguju.
Tako, nivelišu se i prava.
Jasno, "sve do jednom", kad nekom prekipi i počne primjenjivati zakon, u varijanti koja je ispisana na ovom glatkom, narodnim parama plaćenom komadu lima!?
T.K.