tPočetna

U CRNČU OTKRIVENA VILA IZ RIMSKOG PERIODA
 

U VILI - "GUSTRIJENA" ZA VINO

Vila se nalazila pokraj rimskog puta Cavtat - Trebinje - Nikšić. Uz vinski podrum, moguće da je postojala i gostionica iz antičkog vremena?!

Nedavno smo čuli da će vinski put krenuti iz Lastve, jer se tamo nalazi najstariji poznati podrum, ali, kako stvari stoje, Dživar ima više izgleda da bude na početku "pjanog puta".
 

Naime, posljednjih dana arheolog djorđe Odavić  do guše je u poslu. U Crnču, na lokalitetu Gatnji doci,   došao je do novog otkrića koje se unekoliko nadovezuje na ono što je do sada radio. Trenutno, Odavić  otkriva   konture   seoske vile iz rimskog perioda, koja se nalazi uz sami put (na pravcu Crnač - Zgonjevo), na desnoj strani, na imanju Milana Vukoja...

(Porodica Vukoje, eto, na neki sudbinski način vezana je sa vinom?!)

Kako se vila ukazala!?

Kao i obično, sve počinje slučajem. Radeći   na svom imanju, Milan je naišao na  tesano kamenje?! Srećom, u blizini je imao ljude koji su nekad sa arheolozima radili na obližnjem lokalitetu Mirine.  U  tim trenucima ljudima svašta pada na pamet. Pitanje šta  je  iza  zida "upalilo" je   ljudsku    znatiželju. Da li je pod lopatom zakopano blago,  da li  ćup sa zlatnicima? Na ovu temu ljudi su počeli da prave šale.

Tako, u ispitivačkoj atmosferi,  mještani     su dočekali djorđa Odavića, i posao je krenuo.

Ono Što je zatekao, Odavić je, na neki način, i očekivao. U raznim prilikama o ovom području govorio je kao o neistraženoj teritoriji, sa mnogo  interesantnih kulturnih slojeva u dugom kontinuitetu...

- Iskustvo mi je govorilo - svoje  prve utiske  Odavić je saopštio "Glasu Trebinja", sakupljajući ulomke keramike sa poda koji se ukazao pod zemljom - da se radi o nečem sličnom  kao na Mirinama, dakle o jednom poljoprivrednom imanju iz doba Rima, o jednoj villi rustici, sa kojom sam se suočio sedamdesetih godina samo    neokoliko stotina metara  sjevernije  na  lokalitetu Mirine.

Ono što je odmah upućivalo na sretan slučaj bio je zid od tesanog kamena koji je, i na prvi pogled, asocirao na rimski period.

- Da, uz taj zid našli smo dosta keramike i cigle. Odmah sam sa dvojicom radnika počeo iskopavanje i, već nakon površinskog kopa, ukazala se podnica tog "torkulara", odnosno prese za cijeđenje grožđa. To se sve nalazilo na jednom uzvišenom dijelu, na tzv. "forumu", gdje su se ukazali tragovi podnice od krečnog maltera i cigle, ali i jedno četvrtasto "polje" sa       vidljivim ostacima tzv. "area"-e. Uz udubljenje u kamenu, nailazili smo na tragove drvenih konstrukcija u prosjeku od  5 do 10 cm promjera. Već slijedećih dana naišli smo na ogromni kamen, što je uputilo na zaključak da se radi o torkularu. Riječ je o jednom vertikalnom kamenom stubu (stipites) sa dva udubljenja, jedno veće jedno manje, skoro identična    s  onim koje smo pronašli na Mirinama. U blizini su ležali ostaci amfora, u kojima se najvjerovatnije držalo vino, kao i ostaci životinjskih kostiju.

U  toj  vili  bilo je gozbe? Da  li   se možda radi o geostioni na drumu ili nekom drugom objektu u koga su svraćali putnici?!

- Moguće. Znate kakvi su bili ljudi tog vremena. Kapljica je uvijek bila velik izazov. Čitali ste sigurno nešto o bogu Bahusu, o rimskim bahanalijama. U  to doba nije bilo šećera, pila su se odlična vina. Ovo dživarsko moglo je imati dobru "antičku marku", šali se Odavić.

Zapazili smo jednu neobičnu prostoriju u stijeni. Na prvi pogled reklo bi se da je riječ o  podrumu koji je bio omalterisan. Voda nije mogla ni unutra, ni iznutra?! Upitali smo Odavića nije li ovo prva "gustrijena" za vino na našem području?!

- I ja sam imao tu asocijaciju. Sve je moguće. U malteru ima tragova vinske kiseline. Materijal je nagrižen.

A ima, vidimo,  i polomljenih amfora?!

-  Da, ali  rano je zaključivati. Areal ove vile bio je velik.

Odavic nam je pokazao livade naniže, a i stepenaste površine uz Ilijino brdo. Nema dilema da smo u centru antičkog naselja. Pejzaž već govori na svoj način. Put za Cavtat, nekadašnji Epidaurus, tu je negdje. Sigurno ne može biti daleko.

Šta ste još otkrili?

- "Pratili" smo zidove i oni vode u okolni niži prostor koji se stepenasto spušta prema putu. Okolni ambijent nedvosmisleno govori da je ovakvih vila bilo još u okolini, dakle ne samo ovdje i na Mirinama. I, izvjesno je da proizvodnja vina ovdje nije bila nešto uzgredno, marginalno.

Da li još negdje u Hercegovini pronađeno nešto slično?

- Da, i to nam nešto govori. Na primjer, u poznatom lokalitetu Mogorjelo pronađena je samo jedno presa za grožđe, jedan torkular, a ovdje na malom prostoru dva?! Mogorjelo je moglo da primi više hiljada vojnika, riječ je o gigantskom objektu za naše prilike.     Torkular   je pronađen    i  u Višićima (ali samo u tragovima), a najviše ih je pronađeno u Istri i na dalmatinskim ostrvima. Jedna Dioklecijanova palata, na primjer, imala je samo jednu takvu presu...

Možemo li zaključiti da pojava torkulara upućuje na mogućnost   da  u blizini   postoje  ostaci neke  veće antičke utvrda?!

- Ponavljam, ništa nije isključeno. Sve su to otvorene opcije. Ovo je bila značajna komunikacija. Mislim na put Epidaurus (Cavtat) - Asamo (Trebinje) - Anderba (Nikšić). Taj put, bukvalno, prolazio je pored   ovog lokaliteta. U blizini, ranije, nađeni su miljokazi, pa jedan novčić sa likom Mameje, žene cara Aleksandra Severa. Ta serija novca izašla je u prvoj polovini trećeg vijeka naše ere.

Dakle, ovdje, u istom periodu mogli smo imati i rimske vojnike, i rimske trgovce, i prve učenike Sv. Pavla?!

- Ako tako gledate na stvar - da.  Pavlova pećina je par stotina metara vazdušne linije odavde, iza Ilijinog brda.

Vi ste i ranije govorili da je  Ilijino brdo višestruko interesantno?!

- Jesam. Još traje legenda da je postojala crkva na Ilijinom brdu. NJeni temelji se i danas vide. To je mala crkva koja  je napravljena na jednoj praistorijskoj, veoma moćnoj gradini. Iza te crkve nalazi se još jedna crkva. Crkva Sv. Pavla u Dolovima, ispod Pavlove pećiine. U okolini ima dosta interesantnih, relativno dobro očuvanih gradina. Niz brdo spuštaju se podgrađa od  praistorije do antike. Svaki   korak je praktično izazov. Moguće da je na brdu bio rimski refugij (utvrda za kontrolu šireg područja Polja i za zaštitu puta).

Nije daleko ni Varina gruda?

- Da, na njoj smo, takođe, radili, i našli jednu malu crkvu posvećenu Sv. Varvari, i nekoliko amorfnih kamenih stećaka, od kojih smo jedan istražili. On je nesporno iz srednjeg vijeka. Ovdje je kontinuitet očit: praistorija-antika-srednji vijek. Vi znate da postoje pretpostavke da je ovdje sahranjen i knez Desa, a u apsidi crkve Sv. Petra nalazi  se natpis iz 12. vijeka. Sve to govori da je ovo bilo značajno mjesto, da je bilo veoma naseljeno, veoma bogato, ali devastirano kopanjem, izgradnjom i izoravanjem. Ipak, mislim da bi nas ovo polje uskoro moglo iznenaditi novim, znatno složenijim, možda i neočekivanim saznanjima. Nedavno je vaš list pisao o svojevrsnom prijestolu u kamenu, odnosno o dvostrukoj vladarskoj stolici koja je iz paganskog perioda i koja apsolutno dominira predjelom. To su sigurni znaci tog dugog kontinuiteta.

Znači li to da ovom području treba prići malo kompleksnije?

- Naravno, ali mi nemamo novca za to. Muzej Hercegovine i ovo radi bez ikakvog Budžeta.

Ipak, da li će se radovi nastaviti?!

- Da, onoliko koliko budemo mogli. Svakako, u ograničenom obimu. Dalje ćemo raditi sondažno, da stvorimo uvid u širi prostor.

ODAVIĆA smo ostavili u poslu.

Sada, kad je otkopavanje počelo,  teško se zaustaviti, iako novca za ozbiljnije istraživanje nema.

Da li će ga uskoro biti? - o tome ni Odavić neće da nagađa.

Jer, nema dileme, savremeni rebusi, komplikovaniji su od onih antičkih.

Bar u Dživaru.

N.M.
 

ANTIČKIH OSTATAKA NA SVE STRANE

Antički nalazi ovdje nizu neka velika senzacija?!