tPočetna

DA LI BI ŠUMU  TREBINJSKU TREBALO  PROGLASITI PARKOM PRIRODE

OAZA ZA TURISTE

Konji u Trebinjskoj Šumi nisu ostali slučajno. Oni su u šumi vjerovtano i stariji od ljudi?!

Dok su se ljudi mijenjali, konji su uglavnom ostali isti. To dokazuju i danas kada se tako lako vraćaju u svoje pređašnje, prirodno stanje.Standardno, boja našeg (brdskog) konja je doratasta. Druge boje su mnogo rjeđe. Time hoćemo reći da naš konj ima prepoznatljiv imidž. Međutim, zanimljiv je i po nečem drugom. U brdima, došao je do posebne tehnike hodanja i preživljavanja.

Naime, kad silazi niz kamenito brdo - to je posebna atrakcija. To radi tako što razmakne kopita ali, na nažin, da mu se koljenice dodiruju. Tako, noge mu dobiju oblik slova "H" i djestvuju kao opruga koja konja pripija uz tlo.

Otud, valjda, naš brdski konj, i pod tovarom, bez velikog ustezanja, može da prođe i uskim stazama na kojim se i koza loše snalazi. Malo je poznato da je naš konj izvanredan pratilac planinara. Savlađuje sve uspone, osim onih alpinističkih, "na konopu", mada, u nekim zemljama brdski konji dižu se na čekrk da bi savladali "lebdeću dionicu" i krenuli dalje sa planinarima.

Nas konj je "specijalista" i za led, ali samo uz ljudsku asistenciju. Naime, jedan čovjek treba naprijed da ga drži za uzdu, a drugi otpozadi za rep. Tada, brdski konj kreće bez ustezanja i po najklizavijem terenu.

Dnevno, na brdskom području, uračunavajući razne "uspone" i "padove", brdski konj može da pređe i do 50 km, i to prosječnom brzinom od 18 km na sat i sa visinskom razlikom od 1.800 m.

Brdski konj je veoma izdržljiv. ne treba mu mnogo ni hrane ni vode. Kao magarac, jede sve što mu je dostupno, a što se vode tiče, može popiti "kao cisterna", ali lako podnosi i apstinenciju.

Naš konj je izuzetno rentabilan. Može da ponese i do 100 kg tereta. Za nevolju, može i više. I to po najtežem terenu.

Prirodnjaci hvale našeg brdskog konja zbog čitave serije izuzetnih kvaliteta. Za te velike i "skupe" riječi ima mnogor razloga. Prvo, naš konj ima snagu plemenitijih pasmina, po bespuću grabi kao koza, izdržljiv je preko svake mjere i očekivanja, ne pravi nikakve usputne probleme, miran je i odan, a, što se hrane tiče, kako rekosmo, nije zahtjeviniji od magarca. 

Trenutno, među brdskim konjima na javišoj su cijeni oni iz centralne Bosne i iz Makedonije.Hercegovački su dobri, ali o njima se u Hercegovini mnogo ne vodi računa. Ako se izuzmu nevesinske konjske trke, konj je potpuno marginalizovan. I zbog toga ima smisla pitati nije li došao trenutak da se neke stvari stave na svoje mjesto.
Iako bi se tome mogli nasmijati, jedna takva ideja upravo dolazi od konja.

Svojim prisustvom i svojim obitavanjem u Trebinjskoj šumi, oni potrvđuju da je Šuma cjelovit i samoodrživ prirodni rezervat, koji, pogotovo nakon njene depopulacije, treba sagledati na drugi način.Naime, pitamo se, šta bi koštalo, a i kakvi bi efekti bili, kada bi se zona Šume Trebinjske proglasila parkom prirode?!

O ovoj temi nikada nije raspravljano. Ne zato što to Šuma nije zasluživala, nego zato što nas je dugo karakterisala inertnost u javnim stvarima. Šta bi stajalo iza proglašenja Trebinjske Šume parkom prirode?

Prvo, vjerovatno, njeno definisanje u prostornom planu opštine, a zatim, jedna takva nominacija, tražila bi donošenje nekoliko osnovnih propisa, a zatim i ulaganja koja nisu velika.

JASNO, takav park prirode, bio bi značajan ekonomski a ne samo ambijentalni resurs?!

U njemu, ovi konji, bili bi smao uzgredna atrakcija.

B.V.