tPočetna

RAČUNARSKA OPREMA ZA OSNOVNU ŠKOLU VUK KARAD@IĆ U TREBINJU

MUSTAFA DRLJEVIĆ NIJE ZABORAVIO ZAVIČAJ
 

"Poslije završetka rata mi smo razmišljali kako da zajednički pomognemo našoj zemlji i njenim ljudima i shvatili da je samo ulaganje u djecu naša budućnost i budućnost naše domovine.  Shvatili smo da samo prosvijećeni i idući u korak sa svijetom naša zemlja i njeni ljudi mogu da krenu ka istinskom prosperitetu, pa time promijeniti i svijest o ovim našim nesretnim proteklim godinama", rekao je Mustafa Drljević, uručivši  Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" donaciju od jedanaset kompjutera.

Osnovnoj Školi "Vuk Karadžić" iz Trebinja početkom juna mjeseca stigla je vrijedna donacija, odnosno, donio ju je, Mustava Drljević, Trebinjac koji već  dvadeset dvije godine živi i radi u Francuskoj, u Parizu i koji, što je očigledno, svoje Trebinje, u kome, doduše, nije rođen, ali je, rekao je i on sam, svoje najljepše dane proveo u njemu i smatra ga zavičajem, nikada nije zaboravio.

U pitanju je jedanaest računara koje je uručio u ime udruženja "Zajednica Bošnjaka", što, kako je objasnio, ne podrazumijeva samo Bošnjake iz BiH, nego i Srbe, i Hrvate, i sve bivše građane naše zemlje.

Ovo nije ni jedina Drljevićeva akcija, niti je jedina akcija ove vrste koju naša dijaspora provodi u ovoj zemlji.

VeĆina Bosanaca i Hercegovci koji žive i rade u Parizu gdje je i on sam, ali i iz ostalih dijelova Francuske, bez obzira na naciju, članovi su ovog udruženja i  angažovali su se na sakupljanju korištenih, ali dobro očuvanih i za naše uslove savremenih računara, koji su najprije slali u Federaciju, a od prije dvije godine i u Trebinje.

"Poslije završetka rata mi smo razmišljali kako da zajednički pomognemo našoj zemlji i njenim ljudima i shvatili da je samo ulaganje u djecu naša budućnost i budućnost naše domovine. Shvatili smo da samo prosvijećeni i idući u korak sa svijetom naša zemlja i njeni ljudi mogu da krenu ka istinskom prosperitetu, pa time promijeniti i svijest o ovim našim nesretnim proteklim godinama", rekao je Drljević, vidno potresen.

Bio je gotov zaplakati. Dirnule su ga, kaže, zavičajne pjesme koje su, u znak zahvalnosti svome dobročinitelju, izveli mališani iz "Vuka Karadžića".

Dirnula ga je, kaže, i zahvalnost mališani Osnovne škole "Jova Jovanović Zmaj" takođe iz Trebinja, kada im je, prije dvije godine, u okviru istog projekta, dostavio donaciju od 15 računara, dva štampača i jednim skenerom, ali je sve krenulo još i ranije.

"Ja sam u Udruženju, u kome sam i predsjednik, najprije napravio program pod nazivom Pomoć obrazovanju Bosne i Hercegovine i u početku smo krenuli sa  računarskim pošiljkama ka Federaciji, jer nam je bilo tamo lakše zbog carinskih propisa, ali i zbog saradnje sa humanitarnim organizacijama", priča on.

NJihova prva akcija tako je počela u jednom malom selu kod Visokog, kada su, prema njegovom sjećanju, ambicije BiH dijaspore u Francuskoj bile da za pet godina opreme pet škola, a sada, kada su se napunile već četiri godine od prvih početaka te zamisli, već su došli do dvadeset druge škole, koja po redu je ova trebinjska donacija.

"Djeco, nemojte slušati pogrešne savjete koje u današnjim vremenima možete čuti da vam škola ne treba, da, ako završite školu, nećete imati posla", rekao je, uz osmijeh se obraćajući djeci.

Kasnije, u zbornici, priznao je da je kao poljoprivredni inžinjer otišao u Frnacusku, gdje se samo dvije godine bavio svojim poslom, ali zbog dobrog jugoslovenskog obrazovanja, snalažljivosti i takozvane doedukacije, otisnuo se sasvim drugim vodama i dobro se snašao.

"Potrebna je samo dobra obrazovna osnova i prava informacija u pravo vrijeme, a to danas najbolje pruža internet, zbog čega smo se mi odlučili na ovakvu pomoć domovini".

Gospodin Mustafa ne krije lokal patriotizam ni ovdje, niti ga je krio u Francuskoj, gdje je, kada je dobio pismo od direktora Osnovne škole "Vuk Karadžić", Spase Zotović, prvo pomislio da pismo stiže iz njegovog zavičaja, a onda se, prisjećao se, sjetio i svog velikog prijatelja, konzula Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Miroslava Zotovića i odlučio se da ova pošiljka "mora ići u Trebinje".

"Kada me je nekada moj prijatelj Miroslav pitao - Dolaziš li kao HV, što sam tek kasnije odgonetnuo da znači "hercegovačka veza" i kada sam poslije toga shvatio koliko puno u tuđem svijetu znači ta naša veza, u kojoj oni koji su se snašli imaju obavezu da pomognu onima koji tek dolaze, ja sam shvatio da i u meni mora proraditi ono naše HV, pa smo računare koji su već bili namijenjeni jednoj školi u Mostaru, malo pomjerili na čekanje i dali ih Trebinju", šali se gospodin Mustafa.

Samoj školi "Vuk Karadžić" donacija je došla u pravom momentu, jer, od svega četiri računara sa kojima su nekada raspolagali, dva su im ukradena, dok je od  preostala dva samo jedan bio namijenjen za izvođenje nastave.

"Zahvaljujući, čini mi se, najviše nekoj sreći, došli smo do našeg bivšeg sugrađanina Mustafe Drljevića koji nije zaboravio svoje Trebinje. Ali, s druge strane, s obzirom da je Trebinjac, ja sam očekivala da nas neće odbiti i da će učiniti ono što bih i ja učinila za svoj zavičaj", kazala je kratko direktor škole Spasa Zotović.   

Zajedno sa Trebinjem, ovoga puta je jedna pošiljka otišla u Goražde, a jedna u školu u Srajevu koju pohađaju Romi, dok su još u januaru, Jugosloveni iz Francuske, kako ih naziva gospodin Drljević, jer u Udruženju su članovi svih nacionalnosti iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije, opremali škole Blagaja, Gnojnica, Bijelog Polja kod Mostara.

Pred Udurženjem je još cijela jedna godina. U njoj će, kaže gospodin Mustafa, opremiti još neke škole u Bosni i Hercegovini, gdje će najprije na red doći Bileća i Berkovići, a onda Podrinje i Krajina.

Pored računara, Mustafa Drljević je Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" poklonio i CD sa koga se kroz igru uči francuski jezik.

U pitanju je projekat koji se u Bosni i Hercegovini provodi u saradnji sa francuskom ambasadom, koja je zainteresovana da što više naših škola u nastavu uvodi njihov jezik, a od trebinjskih će škola zavisiti i dalji oblici saradnje...

V.Duka