tPočetna

PO TANKIM ŽICAMA

VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!

PRIRODNA POJAVA
 

Nikola se vratio iz Mlina bez oba retrovizora. I, nakon toga, u Gradu, odmah dobio nadimak Prirodna Pojava.

Vidio sam ga iste večeri. Uopšte nije bio nervozan.

- To s retrovizorima je poznata stvar. Čim izađeš iz kuće, rizikuješ.

- Kako to misliš

- Pa... vani je sve u pokretu! Ponekad pomislim da se i ova brda okreću oko nas.

Nisam ga odmah shvatio.

- Na primjer, u Mlinima vidiš nekog Poljaka na terasi iznad plaže. Ime mu ne znam, nadimak Zbigi. U subotu i nedelju igro je s nama preferenas... Zbigi je, eto, tek doručkovao. Sipa kafu i počinje da lista novine. Međutim, iz sobe ga zovne njegova žena. Zbigi se javi, a ona odmah počne da diktira šta danas njihovom sinu Jančeku treba da se kupi od onog što su mu juče obećali. Zbigi se podigne, ali baš tada vjetar mu ponese novine. Istovremeno, japanka mu zapne za stolicu. Zbigi se trgne i slomije nokat. I to onaj debeli, na palcu. Kako se, više mahinalno, sagne da bi se uvjerio da li se sve to baš njemu dešava i da li je ono crveno dole zaista njegova krv na plavoj balkonskoj pločici, ispanu mu naočari, koje je zaboravio da vrati u futrolu. Jedno staklo se slomije a drugo ostane čitavo. Istovremeno, pošto nije vidjela šta se desilo, iz sobe, žena nastavlja da nabraja šta sve obavezno mora da se kupi njihovom jedinku Jančeku.

- Dobro, i...

- Ništa, rekoh čovjek sjeo da pročita novine. I za, sekund, izgubio i nokat i naočare, a možda u slijedećem trenutku digne ruku na ženu.

- I novine?!

- Naravno, vjetar ih je razbacao po okolini. Naslovna strana zalijepila se za jedan čempres, čitulja se pripila uz leđa jednog Francuza koji već pokušava da je otjera kao muhu, a duplerica u boji, sa djevojkom velikih grudi u crvenom bikiniju, leti iznad glave jedne mještanke koja tu prodaje smokve i uvijek joj fali papira za novi fišek... Sve je to normalno, sve su to prirodne pojave. Život, sam po sebi, uvijek je bio opasan, a danas, već znaš kako sve ide naprijed...

Nakon ove priče, još jednom ga upitah jesu li baš njegova kola stradala dok je bio u Mlinima na plaži ili je i on samo čuo priču da se to "nekom" sto posto dogodilo"?!

Odogovorio mi je potvrdno. Jeste, desilo mu se nešto "u tom smislu", ali, kad pomisli šta je sve moglo da mu se desi jutros već u stubištu, to sa počupanim retrovizorima djeluje kao bingo premija.

- I baš se ne ljutiš?

- Ne, nimalo.

- Ni na dnu srca... ono malo?

- Ni to malo.

- Pa, čovječe, razbili su ti auto?!

- Otkud ti to "razbili", maloprije si reko "počupali"?!

- Svejedno. Napravili su ti štetu.

- Na koga to misliš?

- Na nekog u Mlinima, ne znam na koga!

- A ja, vidiš, ne mislim tako.

- Nego kako!

- Pa prosto.

- Kako prosto?

- Jesi li ikad bio na plaži?

- Naravno.

- Pa jesi li li nekad vidio  onaj strašni prizor kad vjetar počne da čupa suncobran iz pijeska.

- Jesam, nekada davno.

- Čupa ga, čupa, pa iščupa. Pa ga zakovitla, i podigne uvis na 20-30 metara.

- Vidio sam.

- Svima na plaži stane dah. Suncobran krene naprijed, pa nazda. Kako on putuje, dole prvo čuješ uzdahe pa vrisku. Majke grle djecu, oni najbliži bježe pod druge suncobrane, ili pod borove, ako ih ima u blizini.

- Sve to znam.

- Znaš, dakle, da je i to prirodna pojava.

- Eto, znam.

- Znaš šta taj suncobran može da uradi kad se stropošta na plažu ili se sjuri u zastakljen restoran u kome upravo počinje večera?!

- Znam.

- U redu, kad znaš. Onda ti dalje ne trebam pričati. Stvari uvijek idu prirodno...

- I tvoji retrovizori otišli su tako - prirodno?!

- Apsolutno.

- Dunuo nekakav orkan i počupao ti retrovizore.

- Moglo bi se reći.

- I ti ga nisi osjetio na plaži?

- I to bi tako moglo da se kaže.

- Niti ga je osjetio iko drugi!?

- To treba pitati druge.

- Sve u svemu, osjetili su ga samo tvoji retrovizori?

- Po svoj prilici, i  na svu sreću - samo oni.

Nismo dalje komentarisali događaje. Pitao sam ga je li kasnije vidio Zbigija. Je li ta Prirodna Pojava malom Jančeku kupila sve što su mu obećali, je li kritičnog dana otišao po još jedne novine ili je pojednostavio stvar i digao ruke na ženu?

- Kako je prošla žena ne znam. Zbigija nisam vidio, ali mislim da se sve dobro završilo. Naime, u Poljsku se vratio avionom. A avion, zbog jakog vjetra u visinama, retrovizore drži - u džepovima!

Rekao mi je "laku noć" s osjećajem da je napravio vic.

J.P.P.