Cli(pan)Art
Temu o hercegovačkom integralizmu shvatio sam u dva konteksta.
HERCEGOVAČKI INTEGRALIZAM - Iz DRUGOG UGLA
NI SEPARATISTI NI IREDENTISTI
Hercegovački "regionalisti" i "integralisti" nikog ne usjenjuju. Svoje ideje, nema sumnje izlažu bez namjere da na nekog vrše pritisak. daleko su od svakog skandala. reklo bi se da imaju namjeru da svoje ideje, zaobilazeći ulicu, proguraju kroz institucije. Kako su institucije i politički forumi za ove ideje i dalje gluvi, integralisti se javljaju u medijima. Ono što izlažu nije homogeno. Još ni jedna integralistička konceopcija nije kolektivno autorizovana iako su u opticaju i neki dokumenti koji teško da čovjeka mogu ostaviti ravnodušnim?!
Cli(pan)Art
Temu o hercegovačkom integralizmu shvatio
sam u dva konteksta.
Prvi je vezan za samu (moguću) definiciju integralizma ovakvog tipa u okviru regije koja je i dalje nejedinstvena, dok se drugi direktno odnosi na repozicioniranje Istočne Hercegovine u kviru RS i BiH.
Koji je, dakle, sadržaj pojma hercegovački integralizam danas?
Izdvajam segmente koji mi se čine najznačajnijim i najperceptivnijim...
A) Geomorfizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 6
Hercegovina je ambijentalno-resursna pa i produkciona cjeline; "Hercegovina je prosto komad kamena"; njenu takvu unutrašnju cjelovitost/kompaktnost uzrokuje poznati geomorfološki karstni suficit na koga do sada nije bilo kapitalne reakcije (pošumljavanje npr, nije nikada do sada shvaćeno kao višegeneracijski projekt koji ima ambicije i može da upotpunosti promijeni osnovne komponente prirodne sredine u regionu, iako su u susjedstvu problemi krasa uveliko riješeni, i saznanja o tome su i naučno i tehnički dostupna).
B) Tradicionalizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 3
Hercegovina u principu nije bila niti je danas dinamična zona. Sve promjene u Hercegovini tekle su sporo. Interesantno je da je u integraciju i ekonomsku saradnju sa susjedima ušla davno, ali da je ta saradnja kroz vijekove, sve do novijeg doba po svom osnovnom tipu, ostala ruralna (razmjena ratarskih kultura i stočarskih proizvoda sa manufakturnom ili industrijskom robom?!). U takvim okolnostima ne čudi što su Hercegovinu karakterisali dugi periodi ekonomskog iscrpljivanja i samopustošenja; takva ekonomska struktura i praksa regenerisala je tradicionalne vrijednosti i apsolutizaciju "konzervativnog" način života. U Hercegovini danas, u tradicionalnom predanju razvijena je životna filozofija po kojoj valja raditi samo provjerene stvari, dakle samo ono što su radili naši stari. Na taj način oblikovana je jedna netipična, u velikoj mjeri izolovana konzervativna zajednica koja je u svim promjenama i inovacijama prvo bila sklona da vidi podvalu, tuđi interes, opasnost po svoju egzistenciju itd... Taj konzervativizam nije prevaziđen, i dalje je, u mnogim sredinama, dominantan ili kritično prisutan način mišljenja
V) Regionalizam/patriotizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 5
Hercegovački regionalizam, velikim dijelom generisan je na susjednim unutrašnjim i prekograničnim područjima ili u većim centrima u susjedstvu. Vijekovima, Hercegovina je valorizovana kao tržišno-insuficijentan i resursno-oskudan, potpuno neatraktivan teren koga, na neki način treba tretirati kao posebnu zonu koja je više geostrateški nego funkcionalni dio ovog dijela Balkana. Hercegovina je formalno uvažavana, ali, faktički, gotovo da je prećutkivana, odnosno: trpjela je stalnu margializaciju ili dekonstrukciju.
Istovremeno, Hercegovina je imala imidž socijalno nehomogene i politički trusne teritorije. Konflikti među narodima uvijek su se odvijali u širim kontekstima i, gotovo redovno, samo su imali krvave i dramatične odjeke u Hercegovini (otud valjda i osjećaj da je Hercegovina moneta za potkusurivanje i da je redovno na repu događaja). Saznanje da nikom nismo dovoljno značajni, odnosno tradicionalan osjećaj da se o Hercegovini uvijek odlučuje negdje daleko (govoreći pojednostavljeno), uz druge faktore, uzrokovao je izvjestan regionalistički oblik patriotizma koji je multikonfesionalan ili nadnacionalan (i mislim da je danas pogodan za "ugradnju" u integralističke projekte).
Taj patritizam ima svoje socijalne i klasne komponente, ali veoma ograničenu snagu i prilagodljivost. NJegovu violentnost ograničava činjenica da se u ovakav projekat u Hercegovini teško može uliti ona moćna nacionalna energija koja mijenja agregatna stanja, ali koja je, faktički, dominantna ili veoma prisutna na sceni. U tom smislu, ineteresnatan je potpis koji je unesen pod jednu integralističku Deklaraciju, čija kopija ovih dana obilazi Hercegovinu. Naime, iza te deklaracije stoji Kongres hercegovačko-mislimanskih-katoličkih-pravoslavnih ateističkih intelektualaca (tekst šaljem redakciji uz preporuku da ga štampa kao jednu interesantnu političku opciju).
Neodoljivo, nameće se utisak da deklaracija cilja na jednu aktivnu ali usku grupu. U tom smislu ima nešto od onog karakterističnog hercegovačkog ekskluzivizma, ali, istovremeno, više je nego jasno da njeni autori na nacije ne gledaju tradicionalno i da ne identifikuju nacionalna i vjerska odrećenja, što, u toj koncepciji, može da znači da u Hercegovini, oblikovanoj na jedan drugačiji način, možemo imati Hrvata islamske vjeroispovijesti, ili Muslimana/Bošnjaka - katolika. U tu kombinaciju, naravno, uvode se i Srbi, pravoslavci, sa svim mogućim logičnim mutacijama u odnosu na ostale.
G) Izolacionizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 6
Osjećaj da su izolovani, kod Hercegovaca je prisutan na nekoliko nivoa. Prvo, sve nacionalne grupe, dijele uvjerenje da su izolovane u samoj BiH (izolovani u odnosu na centar i u odnosu na glavna i najbogatija tržišta). Dalje, kod Srba, na primjer, prisutan je osjećaj da su izolovani od matica (Srbije i Crne Gore) i da na toj ravni nikada nisu adekvatno bili situirani pa ni kulturološki shvaćeni. Takođe, kod velikog dijela Hrvata (koliko imam uvida) postoji osjećaj da ne žive na "najprobranijem" dijelu planete, odnosno da je hrvatski nacionalni korpus izolovan (jednom sam čuo izraz "zasužnjen"), i da je, na neki način, hrvatski narod, u ovakvoj "etatističkoj simfoniji" - u poziciji državnog taoca!? I mimo takvih rezonovanja, činjenica je da je Hercegovina i politički a i kulturno bila suprotstavljena susjednim regijama, i gotovo da nikada nije imala duži period harmonične koogzistencije u okviru svog prekograničnog okruženja.
(Takva Hercegovina danas mi djeluje kao državno-pravna drama, iako za mene, memorijski, predstavlja svijet koji, u okavom diskursu, može da se shvati kao nepregledno bogatstvo!?)
v) Pauperizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 3
U dugom periodu, u svijesti Hercegovca, postoji spoznaja i duboko uvjerenje da je Hercegovina siromašna i da čovjeku ne pruža šansu da živi u skladu sa svojim životnim željama i profesionalnim ambicijama ("Poslije Šantića niko se, kao Hercegovac, nije afirmisao u Hercegovini"). Otud velika dijaspora, ali i otud izostanak bilo kakve dugoročnije ili sistematičnije aktivnosti, individualne i/ili društvene, na uklanjanju onih krutih debalansa i najstupidnijih ograničenja.
Otud naravno i integralistički, regionalistički ili patriotski poriv uz apatične uzdahe ("I ovo malo što imamo sad hoće da nam uzmu!?")
D) Ekskluzivizam (prirodni, ekološki, kulturni, građanski itd.)
Integralistička snaga (1 do 10) - 3
Hercegovac je ponosan, drži do sebe (uglavnom skriveno, rijetko nabusito, ali uvijek strpljivo, i redovno s nekim planom); u izvjesnim aspektima Hercegovac sebe percipira inferiorno, ali u cjelini ipak čuva superiornu poziciju u odnosu na sve susjede. Ovo mogu da dokažem i potvrdim na više primjera. Znam, recimo, da Trebinjci cijene i Dubrovačne i njihovu kulturu, ali, kad se sve "pomnoži i podijeli", znam da u dnu duše vjeruju da su susjedi (čak i intelektualno) inferiorni (koliko je ta percepcija realna, ne znam, ali znam da tako, a možda još i gore, kod njih prolaze i Amerikanci?!)
Kakva je geneza tog standardno nefundiranog ekskluzivizma teško je reći (ta tema svakako zavrijeđuje posebnu studiju), ali, sve u svemu, iako je za takva gledišta teško naći materijalna ili bilo kakva racionalnija pokrića, nema sumnje da Hercegovac njeguje (nasljeđuje, zadržava, obdržava, projektuje) superioran pogled na svoje okruženje. Ta superiornost, iako ponekad karikaturalna, može se tretirati i kao neovisna opcija, kao jedna mogućnost da se uđe u jednu drugačiju komunikaciju i oko unutrašnjih pitanja u BiH, i oko nekih prekograničnih statusa.
D) Anti-centralizam ili acentralizam
Integralistička snaga (1 do 10) - 3
Iako hercegovačka regionalnost podrazumjeva decentralizaciju Bosne, iako, čak ni geografski (posebno komunikacijski i prostorno) država nije izbalansirana kako valja, iako stalno imaju potrebu da unekoliko pariraju Sarajevu ili Banja Luci (uz stalno prisutne ideje o komadanju teritorije i ujedinjenju sa nacionalnim maticama), u Hercegovini nikada nije nikao ni jedan zamašnijiiredentistički pokret, niti su takve ideje u javnom životu ostavile nekakvog traga. Zanimljivo je da takvih pokreta nije bilo ni u posljednjim decenijama kada su stvorene brojne političke partije, odnosno kada su se građani počeli udruživati i oko nekih mnogo marginalnijih opcija. Do značajnijeg markiranja iredentističkih ideja vjerovatno nije došlo i zato što ni jednoj vladajućoj strukturi niti nomenklaturi nije odgovarao bilo kakav razgovor o regionalizaciji Hercegovine (kao da se znalo da Hercegovini, u tom smislu, "ne treba mnogo"); regionalizacija je bila zabranjena tema i u SFRJ, a i danas kada se tek marginalno, i bez stvarne namjere, pominju evro-integracije regionalnog tipa.
S druge strane, i Hercegovci koji na ovakav način misle Hercegovinu pretpostavljam da su svjesni da su zakasnili i da ih je, u tom apatičnom rezonovanju, vrijeme pregazilo. Ova pitanja možda je trebalo mnogo ranije kandidovati. Ili, ako već nije moglo doći do kandidature (rasprave), trebalo je markirati ono što se novim generacijama predaje kao otvoreno pitanje ili kao problem.
Danas, zato, Hercegovina niti zna svoje unutrašnje granice, niti svoje odnose sa prekograničnim susjedima može da održava bez posredovanja centralne vlasti (zahvaljujući toj činjenici Istočna Hercegovina, kako je "Glas" ranije pisao, praktično je izgubila dvije strane svijeta.)
HercegovaČka regionalnost samo je uspomena. Zato danas, kad strancima trebamo objasniti šta znači ono "i" u nazivu Bosna i Hercegovina, trebamo dobro da se oznojimo.
LJudi i nakon detaljnijih objašnjenja postavljaju pitanja tipa: ako nešto nije administrativno definisano da li je onda u samom nazivu BiH deponovana nova dioba, i nije li ono "i" upaljač nove bombe?
U svakom slučaju ne bi bilo zgoreg da se oko ovih stvari za okruglim stolom nađu ljudi od nauke, mada, iskreno rečeno, sumnjam da bi od tog sastanka bilo velike vajde, jer još uvijek o ovim temama ne govori se otvoreno.
Sve strane (ne samo nacionalne), imam utisak, da raspravu o hercegovačkom integralizmu čuvaju kao džokera u rukavu, jer - zavisno od političke orijentacije - jedna ovakva politička ideja može biti podjednako važna i separatistima i centralistima. Može zato što hercegovački integralizam može da se orjentiše ("naelektriše") na razne načine, pa tako, zavisno od prilika, može poslužiti i ljevici i desnici, da ne idemo dalje.
Može zato što je još uvijek amorfan i čeka na svoje preciznije definicije.
U posljednje vrijeme ova tema pomenuta je manirom alternative, kao da su mladi integralisti htjeli, bar za sada da na sebe - sasvim nekonvencionalno, a za naše političke standarde i drsko - skrenu pažnju i da vlast upoznaju sa kakvim problemima bi uskoro mogla da se suoči.
Ovdje posebno podvlačimo da su mladi u Hercegovini gladni komunikacije. Ta glad već je izvjestan oblik integralizma. Odnosno, svaka komunikacija unutar Hercegovine, pa i svaki markantniji prekogranični projekt, na neki način jača integralističku kohezivnost u Hercegovini.
U tom pogledu integralisti možda imaju budućnost. Imaju zato što integralističke ideje, indirektno, počivaju na inostranim fondovima iz kojih se, u principu, mogu zahvatiti sredstva samo pod uslovom da onaj koji projektuje misli na cjelinu, a svaka takva misao već je otvorena podrška integralizmu.
U cjelini, moj stav oko svega ovog je - otvorena debata. Tema je toliko "skliska" da, ma sa kakvim uvjerenjima ušli u raspravu, možete doći u situaciju da, veoma brzo, počnete podržavati i ono što ste "u startu" eliminisali.
Toliko nam valja znati.
Ne da bismo nekom nametnuli svoje mišljenje, nego da bismo o svemu konačno počeli misliti svojom glavom.
M.N.
HUMOR
HERCEGOVAČKI INTEGRALIZAM
(Ovako je aktuelni hercegovački integralizam prikazan u hercegovačkom humorističkom časopisu Pitam sam tebe. Jedna grupa intelektualaca napisala je na tu temu i jednu neformalnu političku deklaraciju, a o položaju Hercegovine u BiH sve više se govori, pogotovo tamo gdje to nije na formalnom - dnevnom redu.)
Integralistička (1)
- Izaslanici UNESCO-a obilaze Mostar.
- Mostarci se obilaze - u Sarajevu!
Definicija (2)
- Šta je to hercegovački integralizam.
- Neko čudo koje se stvara u Sarajevu, a javlja - u Mostaru!?
Stvar naziva (3)
- Kažu da ne bi bilo hercegovačkog integralizma kad bi naziv naše države bio kraći.
- Onda neka se BiH piše kao skraćenica - u ogledalu!
Ciljevi (4)
- Šta hoće integralisti?
- Isto što i sav normalan svijet!
- A šta je to, zaboravio sam?
- Pojest, popit i poklopit!
Polit-akustika (5)
- U dolini Neretve vikneš BiH, a klisura u ehu vraća "HiiiiiiiB!"
- A, ako klikneš "HiiiiiiB"?
- Onda nema jeke.
- Zašto?!
- Klisura saglasna.
Još se ne zna
- Jesu li integralisti "i-patrioti"?
- Bolje ih ne pitaj.
- Zašto?
-"I" nisu, "i" jesu!