TRAŽE SE NOVI PUTOVI SARADNJE: Trebinje - Zrenjanin, Hercegovina – Banat
nismo gosti nego domaći
Hercegovački Banaćani počinju da promovišu hercegovački turizam. NJihovi planovi ne zaustavljaju se na tome...
Ovih dana u
Hercegovini i Trebinju boravio je jedan neobični turistički karavan koji je,
krstareći zemljom svog porijekla, pored ostalog, imao i niz zvaničnih susreta sa
predstavnicima gotovo svih istočnohercegovačkih opština.
Na ovim susretima prevladavale su ideje koje počivaju ne samo na druženju, zbližavanju, rođačkom i drugom posjećivanju i obilaženju, već naunapređenju saradnje, prije svega, u oblasti turizma, informisanja, kulture, a kasnije, kada sve zaživi, i - cjelokupne privrede.
To je bio razlog da, dan nakon upriličenog susreta i razgovora gostiju iz Banata sa predstavnicima istočnohercegovačkih opština na Mosku, primaknemo diktafone nekim od gostiju ovog karavana i nešto više saznamo o njihovim željama, htjenjima i panovima.
A, evo, šta su naši diktafoni zabilježili...
Milan Bjelogrlić, direktor Izdavačke kuće, Beograd:
"Udruženje Hercegovaca i prijatelja Hercegovine održalo je svoju skupštinu prije petnaestak dana i našu aktivnost i naše namere, evo, realizujemo ovom prvom turističkom turom, dolaskom u našu Hercegovinu. Dolazimo sa nemerom da saopštimo da nismo gosti, nego domaći.
Sinoć smo, u okviru zvaničnog protokola, održali sastanak na kome smo mi bili domaćini, a gosti su nam bili predsjednici hercegovačkih opština Trebinja, Berkovića, Bileće i Gacka.
Hteli smo
praktično da kažemo da su nas emocije pokrenule. Naša osećanja, naća ljubav
prema Hercegovini je evidentna. Ona traje i mi održavamo vezu sa Hercegovinom
preko naših rođaka, ali da ne bi bili sumnjivi sa našim emocijama i da bi naši
kontakti bili verifikovani i zvanični, mi smo želeli na ovaj način da pokrenemo
prve kontakte koji bi okrenuli naše emocije za Hercegovinom iz sfere emocija u
sfere poslovnosti, korisnosti, profitabilnosti. Želeli smo, znači, da učinimo
prvi korak, a prvim korakom počinju svi veliki poduhvati i svi veliki naumi.
Uroša Milojevića mnogi Trebinjaci i Hercegovci poznaju iz brojnih ranijih susreta i kontakata. Čitaoci Glasa - takođe. Zato ga posebno i ne treba predstavljati, a on na našu opasku i poziv da se priključi ovom malom govornom karavanu, koga snimamo na diktafon, odgovara pozivom da se mi priključimo njima, tim prije jer je on organizator i vođa puta i dodaje da želi, pored ostalog, da se istočna Hercegovina turistički promoviše i vazdigne i dodaje:
Odmah da kažem, mi smo u Banatu voljni i sposobni da učinimo svoj dio obaveze na unapređenju turizma u Istočnoj Hercegovini.
Na sinocnjem sastanku smo saznali da je formirana Zajednica hercegovačkih opština. Sinoć smo istakli da mi u Banatu-Vršcu, đe ima jedno dobro udruženje Hercegovaca, ili sa ljudima iz Novog Sada, sa Pejom Bajčetićem i dobrim, vrijednim i valjanim ljudima, Glogovcem, predsjednikom Udrženja Trebinjaca u Beogradu, sa svima njima - želimo zaista da realizujemo svoj dio posla, u prvom redu kada je u pitanju razvoj turizma. I to ne samo - etno, ne samo rođačkog, ne samo rodoljubivog, nego i - profitabilnog, onog na koji Hercegovina računa.
Mi smo pošli u turističku posjetu Hercegovini. I naše prvo taborovanje je zapravo bilo na Mosku. Svakom blizu, a niđe u varoši. U šali sam govorio da nije Hercegovina u Trebinju pod Platane, nego je Hercegovina i na Mosko, i na Cibrijanu i u Kličanje, i uz Draču, i Žegulji i na Lugu, u Nevesinju, i na Vrbi, i na Stepenu, da ne nabrajam više.
S nama je i Aleksandar Bjelogrlić, urednik stranica za kulturu u Zrenjaninski novinama i dopisnik više beogradskih listova.
Za početak bi bilo dobro da naš regionalni list, koji inače izlazi jednom sedmično, razmjeni naše novine s vašim "Glasom Trebinja", o čemu je već bilo riječ sa novinarima i urednicima "Glasa" kako bi se i vi i mi iz prve ruke mogli da obavestimo o tome šta rade Hercegovci u zavičaju, ali i oni kod nas, u Banatu.
Mislim da ima oko petnaest hiljada Hercegovaca i njihovih potomaka koji žive u Zrenjaninu i okolini. Ima ih mnogo među privrednicima, kulturnim radnicima i drugim oblastima i mislim da bi za njih bilo vredno da se prenesu neke značajne vesti iz Hercegovine i, naravno, za vas u Trebinju, iz Banata.
Mi smo ovom prilikom u jednom pionirskom poduhvatu i želimo da, pre svega, promovišemo turizam. Verujem da ćemo da privučemo i zainteresujemo još više ljudi tako da, npr. i naša djeca. naši đaci dolaze na ekskurzije u Trebinje i Hercegovinu.
A što se mene tiče, ja kao urednik u novinama, te kao povremeni dopisnik "Politike", a sarađivao sam i u beogradskom "Blicu", potrudiću se da na više strana napravim prigodne putopise i reportaže i da izvestim o ovim lepim događajima u divnom Trebinju.
Diktafon je i dalje uključen, a iz naknadnog preslušavanja, izdvajamo...
Milojević dodaje da je želja Udrženja da isfinansira jednu stranu u "Glasu" na kojoj bi bile vijesti i informacije iz srednjeg Banata, iz mjesta gdje žive Hercegovci, gdje žive Gačani, Bilećani, Nevesinjci, LJubinjci, Trebinjci, Konjičani. Naime, dodaje, na ove prostore iz Hercegovine su ljudi davno doselili...
Bjelogrlić, izdavač: U izdvačkom planu moje izdavačke kuće Beograd zastupljeni su Hercegovci, a ima i nekih iz moje porodice, npr. ovaj ovde Alekdandar Bjelogrlić, zatim Slobodan Mandić, tako da bi mogao da budem porodični izdavač, tim prije što sam objavio i knjigu Radovana Bjelogrlića "Grakću vuci, viju gavranovi".
No, bez šale, dajem veliku podršku svakom ovom našem planu i naumu. Ističem na početku saradnje aktivnost koju personifikuju Nikola Asanović i Radoslav Bratić, da navedem njih dvojicu zbog obnavljanja časopisa "Nova zora". Tom naumu se pridružujemo u želji da formulišemo i definišemo i ostvarimo onaj minimum zajedničkog kulturnog prostora gde živi naš narod.
Mislimo da je to uslov jednog trajanja i uslov održavanja jednog kulturnog nivoa. Posebno u ovakvim društvenim, ekonomski, političkim i drugim uslovima u kakvim se nalazi naš narod ovde, ali i u Banatu itd. Taj prostor kulture jeste nešto gde možemo praktično da obnovimo neke naše kulturne vrednosti.
U tom smisli mislim da je prava saradnja saradnja između Hercegovine i Banata, uzimajući, da ne obrazlažem šire, značaj Banata srpskoj kulturi jer kako je rečeno - bez Banata i bez Banaćana srpska kultura bi bila veliki invalid, da ne pominjem sad imena Crnjanskog, Dositeja Obradovića, Jovana Sterije Popovića, Đure Jakšića i niz drugih.
Naravno, na diktafonu ima još zabilježenih razmišljanja, monologa i dijaloga, ali o tome nekom drugom prilikom, možda već nakon prvog sljedećeg susreta...
M. BRKIĆ