tPočetna

Misija - otvoreni gradovi

KOD BOŽJEG GEOGRAFA

I dalje riječ je o Misiji OTVORENI GRADOVI, koju "gura" GLAS TREBINJA.

Pišem "gura"zato što znam da bi oni sa više para u kasi ili na računu mogli bolje da podrže svako otvaranje.

Ovog puta trebinjski biciklisti i planinari uputili su se na Durmitor. Na točkovima su Igor Škero, Marko Ukropina i  Vojo Prelević. Sto pedeset km do Žabljaka za njih je malo jači trening. Zato nemam volje da opisujem putovanje.  Nakon tri sata vožnje, oni su u Nikšiću svježi kao da su tek pošli. Mlađi će nešto prezalogajiti, a Vojo će ova dva-tri dana biti samo na voću. U njegov stil teško je sasvim proniknuti, mada on kaže da "formula" uopšte nije komplikovana: ono što organizmu uzmeš - vrati. I usput, budi dobro raspoložen. Pogotovo u situacijama kad ionako radiš stvari koje voliš.

U Šavnik se  više ne ide preko   zloglasnog  prevoja Krnovo. Probijen je tunel, ali i dalje spust je velik.

- A svaki spust, plaćaš usponom. Ko i u životu! - bilježim  komentar iz kombija Brana Radete.

Šavnik je i dalje na istom mjestu. U rupi. U svako doba godine može se desiti da ga okruže snjegovi.

- I u avgustu!? - pitam u jednom kafiću.

- Može i u avgustu ovdje da sija sunce, a da se okolo sve bijeli. Šta možemo kad nam je taka geografija.

Iz duboke šavničke doline, sada treba okrenuti prema Žabljaku, čija se glavna ulica nalazi na hiljadu četiristo i kusur metara  nadmorske visine. Put je posebna priča. Kao jednosmjerni, odličan. Ako ne voziš dvadeset na sat, svaka krivina je "crna tačka". Kad na okomitim kosama naiđeš na kamion, najrađe bi bacio ključeve u ambis i nastavio pješke.

Danas, djeluje nevjerovatno da Dumritor sa svijetom veže jedan ovakav put za koga je onaj naš za Lastvu - Austostrada Sunca.

Ovom prilikom malo protestvujemo. Ne bi li milimikronski pomogli one koji brinu o Durmitoru.

NA ŽABLJAČKOJ visoravni biciklisti  su stigli mimo plana, nešto kasnije. Uzrok su bila dva "gumi-defekta". Sunce pada za planinu, i čim nestane posljednje zrake, oblači džemper.

Gotovo da je baš tako.

Grad je i dalje onaj stari. Glavna ulica i još nešto u poznatom stilu. Državne institucije građene su ambizioznije. Većina kuća je od drveta. Kod nekih, samo je prizemlje kameno.

- Drvo bolje grije, a ima ga koliko voliš.

Tek što smo sjeli, pridružio nam   se Zoran Petrović Peta. Zbog posla nije mogao krenuti sa nama iz Trebinja. Zato je žurio. Želio bi da odmah otvori svoja paraglajding krila i da poleti.

- Pokažite mi samo malo uzvišenje, volio bi da malo letim prije spavanja.

Na Žabljaku se spava dobro, a - da li jeftino - procijenite sami. U privatnom smještaju, noćenje je 7 eura. U hotelima je nešto skuplje.

Među turistima, naravno, dominiraju Srbijanci. Na drumom mjestu su, po mom sudu, Hrvati i Poljaci. Onda svi ostali. Žabljak je, eto, odlična supstitucija za more...

- Nije samo supstitucija, ovo je nešto više. Morski turizam je industrijski, sve je komercijalizovano, ovdje taj proces nije ni počeo da "valja". Otud ovoliko plnaninara. Kad se sve komercijalizuje, planinare ćete pronaći na drugom mjestu.

Iste večeri, ovdje bili smo tb-manekeni. Među onima koji su nam se obraćali (vidjevši natpis GLAS TREBINJA na maicama), većina je onih koji su nekada služili vojsku u Trebinju, na drugom mjestu su oni koji su ratovali u Hercegovini. Treće varijante nema.

- Voleo bih da dođem u Trebinje - kaže Danilo Popović - čak sam se i zarekao da ću jednom doći, jer dole sam proveo najlepše dane svoje mladosti, ali ta želja stalno mi beži. Uvek sam u nekoj dilemi. Čak i ranije, kad bismo išli na more, ja kažem  ženi: svratićemo u Trebinje da malo prošetamo, a ona neće. Hoće prvo da se smestimo u  Dubrovnik, deca su umorna, neispavana, a u Trebinje ćemo svratiti u povratku, kad s mora krenemo kući. Tako je bilo godinama. Sada u glavi mi je samo onaj spomenik što piška u parku, veliko drveće u sred grada i vrbe na onoj prelepoj reci. Beše li Trebišnjica?

Ujutru krećemo na Durmitor. Na najveći vrh - na Bobotov kuk. Dvije hiljade petsto i kusur metara. Mogli smo izabrati i nešto niže, ali pošto je ekipa prvoklasna, osim Bobotovog kuka, sve djeluje deklasirano.

U pet i po već smo bili na Sedlu, iznad Dobrog dola. Prizor jedinstven. Sunce izlazi, i, jedan po jednan, kao u nekom mega-pozorišti, osvijetljava durmitorske vrhove. Više nema šta da se bilješi. Ovdje je sve izlišno. Nismo    ni     krenuli, a već smo visinski nadmašili naš Orjen.

Inače, ono što Durmitor razlikuje od nižih kraških planina, to je njegovo apsolutno gospodstvo, neka njegova "moć", nešto visoko i prostrano. Uz to, na Durmitoru, ako iole planirate, ne možete ožedniti. Dok na našim "donjim" planinama možete umrijeti od žeđi, ovdje vas dočeka obilje i jezera i potoka, koji "rade" cijele godine.

Kako da prenesem impresije s vrha?

- Ne piši, osloni se na fotografiju - kaže Bogdan Prelević, dok svojim nikonom snima kameni masiv. Poslije Bobotova kuka, ipak bilježim, bar na par dana, čovjek je u nečemu drugačiji. Što se mene tiče, kad sam se spuštao sa Sela, imao sam utisak da se vraćam, onom našem svakodnenvom, definitivno pokvarenom svijetu.

Eto, tako, uspon na Durmitor, osim estetike, ima i neku svoju teologiju. Čovjek, inače, na vrhoviima, uz jedan novi, dole nepoznat oblik osamljensoti, ponekad osjeti i blizinu božjeg svijeta. Durmitor je sav  toj božijoj geografiji.

Zato ne čudi što su trebinjski biciklisti u kutijicu na vrhu stavili i jednu teološku poruku. Nisam zapamtio sav tekst, ali suština je slijedeća: na dan Sv. Preobraženja Gospodnjeg (kad najugledniji Trebinjci glačaju plitke cipele), mi smo se popeli na ovaj vrh..." Naravno, u gojzericama.

Kakva je poruka ovih riječi.

Unekoliko, planinarski konvencionalna, ali, ako  bi se dalje "ljuštila", možda bi se došlo i do jezgra u kome je gromuljica papira na kojoj piše: "Svaki praznik obilježi novim podvigom".

Tu smo spustili durmitorsku zavjesu.

Vojo nam je napravio sladoled od durmitorskih malina, nakon toga pripremili hranu za povratak, i zaspali.

Sutradan, biciklisti su pošli ranije. Prestigli smo ih tek pred tunelom iznad Šavnika.

Izkrižali smo lubenicu, i nastavili standardno.

Prema Trebinju, nizastranu, sa suncem - u tjemenu.

N.M.