TREBINJSKE VEČERI (SUTON)
Posmatraču sa strane, izgleda da ovdje teče med i mlijeko i da je to ta obećana zemlja Dembelija, gdje niko ne radi ništa a sve pada sa neba, samo lezi i uživaj. Kako je, tako je!
Kod nas je običaj ili moda da se stvari ne objašnjavaju, nego se jednostavno kaže: Kako je, tako je. Kako je bilo, tako je bilo. Kako će biti, tako će biti. A kako će biti stvarno, to nije predmet ovoga razmatranja, uostalom tako će biti kako će biti, nas zanima sadašnjost: Kako je, tako je. A evo kako je:
Jedna naša sugrađanka, bolje reći suhercegovka (nije suha Hercegovka nego pripadnica Hercegovine), čije se ime dugo držalo u tajnosti, a poslije nekonspirativne obznane konspirativnih imena, znana kao Obala, komentariše u Kulturnom dodatku dnevnog lista Politika o moralnim kvalitetima novoizašle zbirke pjesama kolege po peru, ovim riječima: "Da li je našao mjeru moralne ravnoteže.. Zapitaćete se..? Uostalom, imate odgovor unaprijed: Kako je, tako je.
Ko je miješao malter, ko betonirao, ko vodu nosio, ko posmatrao a nije smio da se usprotivi, ko se bojao duhova da ne izađu napolje, teško je utvrditi, jedino se zna, ko se bojao duhova taj je i betonirao, i nema ljudskog suda koji bi to sve dokazao, ali ima Svevišnjeg koji vidi i ono što ljudski sud ne može dokazati pa se to tako treba i tumačiti. Kako je, tako je.
Demokratija je dosegla kulminaciju. Živjela demokratija! Zamislite da je kao u Bugarskoj, ne tako davnih vremena, kada su za pronevjere i zloupotrebe službenih dužnosti izvodili... pred zid! Ne daj ti Bože. Demokratija je čudo od vladavine! Neki bivši analitičari su došli do konstatacije da je stvarna demokratija postojala u cijelom istorijskom periodu, samo u Atini i to cigli jedan dan! Da su ti analitičari danas živi pa da dođu kod nas.
Demokratija je kada ti čovjeku koji je brljao u službi i primao mito, daš još šansi i bolju platu, pa kada se on popravi, vratiš ga na staro mjesto, da on sam uvidi grešku i podnese ostavku, a ne ukazom - izbacivanje sa posla, što bi na psihu budućeg rukovodioca i "perspektivnog stručnjaka", moglo vrlo nepovoljno da djeluje. Kako je, tako je.
Čitamo i svjedoci smo, svaki dan, gašenja preduzeća, otpuštanja radnika koji su stvarali ta preduzeća, jer i to je demokratija.
Novi gazda bira po svome i niko mu ne može ništa ni prigovoriti. A zamislite penzijsko osiguranje, kada bi ono imalo svoga gazdu? Ne bi drugi gazdovali sa penzionerskim fondovima i odnosili više od polovine njihovih prinadležnosti. Taj gazda bi nabavio kompjutere koji bi zamijenili većinu administrativnog personala pa bi bilo para i Hasu i Husu i ne bi "trava pojela konja" a kompjutere bi bilo lako zamijeniti kada se prokvare. Međutim, Predsjednik, nedavno, reče u šali, da će doći u naš grad kada bude imao namjeru da se penzioniše, jer tu ima svak demokratsko pravo da se penzioniše kada zaželi (čitaj, osim želje mora imati i još nešto) i zamislite kakve dugotrajne posljedice može imati taj toliko cijenjeni trend kompjuterizacije u svijetu, kada bi se primijenio i kod nas, najjednostavnije, rečeno ni naš predsjednik se ne bi mogao penzionisati! Uostalom, kako je, tako je!
Dr Milenko