SEDAM PLANTAŽA MARIHUANE U ISTOČNOJ HERCEGOVINI
BIZNIS I KONZUMACIJA IZ OČAJA
PRIPADNICI CENTRA JAVNE BEZBJEDNOSTI TREBINJE OTKRILI ZA NEKOLIKO MJESECI SEDAM PLANTAŽA MARIHUANE U ISTOČNOJ HERCEGOVINI. ŠTA JE HERCEGOVCE NAGNALO NA OVAJ "BIZNIS" I KAKO SPRIJEČITI KONZUMACIJU DROGE?
Otkako su pripadnici Centar javne bezbjednoti Trebinje, krajem avgusta mjeseca, u zaseoku Krnjin Kamen, koji se nalazi u selu Žrvanj, na granici ljubinjske i bilećke opštine, pronašli dvije plantaže marihuane, sa oko 1.700 stabljika odrasle biljke, što je objavljeno u prošlom *Glasu", policija ovog kraja imala je još nekoliko sličnih akcija.
Stvari oko narkotičkih sredstava, barem kada su u pitanju ona lakša kao što je marihuana, njena nedozvoljena proizvodnja i distribucija, počele su dobijati na težini, ili se barem tako nadamo.
Prvi snimci koje smo napravili na izuzetno nepristupačnom terenu Krnjinog Kamena, do koga se jednim dijelom dolazi makadamskim putem, a oko kilometar puta je gotovo nepristupačna staza kojom se ide jedino pješice, bili su zaista zapanjujući, jer ni najviši momci u policijskoj ekipi nisu mogli dohvatiti vrhove većine ovih stabljika, koje su, potvrđeno je to sutradan u policiji, dostizali visinu i preko tri metra.
Kasnije je u vezu sa ovom plantažom doveden LJubinjac Zdravko Sikimić (43) čija se porodična kuća nalazi u Krnjinom Kamenu, nedaleko od plantaža.
On je lišen slobode i, uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga, predat Okružnom tužilaštvu u Trebinju.
ZA MJESEC DANA JOŠ ČETIRI PLANTAŽE
Na preko 500 metara kvadratnih, ova je marihuana, u stvari, više ličila na drveće, negoli na zeljaste biljke, a i sam načelnik Centra javne bezbjednosti Goran Zubac je potvrdio da se radi o marihuani izuzetnog kvaliteta.
On je istakao da se težina ove biljne materije procjenjuje na tonu ipo, odnosno, oko 1.500 kilograma.
"Prema gruboj procjeni, vrijednost ove marihuane naveliko, da se distribuirala, iznosila bi oko 300.000 maraka, a ukoliko bi bila usitnjena, odnosno, prodavala se u manjim količinama na ulici, njena vrijednost bi dostigla cijenu i od oko milion maraka", istakao je Zubac.
No, samo tri dana nakon toga, pripadnici ovog Centa pronašli su još dva zasada sa oko 400 do 500 stabljika na području nevesinjske i bilećke opštine, koje su sađene po istom scenariju, odnosno nepristupačni tereni sela Crgovo koje pripada opštini Nevesinje i Dlakoše, opština Bileća.
Ovoga puta, doduše, i parcele i pronađeni zasadi bili su dosta manji, pa je na oba lokaliteta otkriveno oko 500 stabljika visine od metra do dva metra.
Otkrivanjem ovih plantaža, prema policijskim procjenama, spriječena je proizvodnja od oko 250 do 300 kilograma marihuane, čija je tržišna cijena oko 180.000 maraka.
Nakon ovih akcija, uslijedilo je, međutim, pronalaženje još jedne plantaže, takođe na nepristupačnom terenu i to opet u opštini Bileća, u mjestu Do, a u pitanju je bilo 230 stabljika koje su bile već počupane, gdje je zeleni dio stabljike osušen i pronađen na licu mjesta, u improvizovanoj sušioni.
U pitanju je 78 kilograma i 200 grama marihuane, koja je bila pripremljena za dalji transport i distribuciju.
Prema navodima policije, marihuana je u Dolu sađena na parceli od oko 500 metara kvadratnih, okružena trakom kojom se obilježavaju minska polja, čime su počinioci ovog krivičnog djela pokušali da se obezbijede od neželjenih pogleda.
Sa ovom su idejom kasnije i gradski klinci zbijali šale, pitajući se ko bi povjerovao da je u Bileći bilo borbenih dejstava i minskih polja. Time su "sadioci" samo skrenuli pažnju na sebe.
Na licu mjesta je pronađena i automatska puška sa punim šaržerom od 30 metaka, što je dodatno potvrdilo da se ne radi o kriminalcima koji vješto rade "svoj posao".
Zašto policija nije sačekala da vlasnik dođe kako bi pokupio svoju "robu" ili možda i jeste, ali se na dokumentovanju njegovog i drugih djela vezanih za ove plantaže još uvijek radi, za sada nam je ostalo nepoznato, jer iz policije ne žele govoriti ništa u cilju istrage.
Osim policijskih aktivnosti, ovim se problemom, međutim, niko od odgovornih nije ozbiljnije pozabavio, odnosno, niko se, izgleda, osim psihijatara, ne pita gdje nam je kraj i zbog čega se u Hercegovini ovakve stvari dešavaju.
POTREBNO SE OTVORENO SUOČITI SA PROBLEMOM
Političari, od kojih se dobar dio u ovim krajevima pojavi samo od izbora do izbora, na svakoj su tribini pomenuli samo to da ne žele zajedničku policiju, pa, i ako su neki od njih pomenuli njen rad u Hercegovini, niko se nije zapitao - Šta je Hercegovce nagnalo na ovaj posao?
Da li je mediteransko podneblje koje pogoduje uzgoju "sative kanabis" (što je najčešća podvrsta marihuane "na našim poljima" jer najbolje rađa) jedini uzrok zbog koga se Hercegovci sve više odlučju na bavljenje ovom djelatnošću?
U opštini Bileća, oko koje se vrti ne samo priča oko marihuane, već se tamo u posljednje vrijeme sve češće sukobljavaju šverceri cigaretama i reketaši, što je bilo uzrokom i jednog od nedavnih protesta u ovom gradiću, ima blizu 3.000 nezaposlenih lica.
Tome se mora dodati i činjenica da je Bileća gradić koji ima manje od 15.000 stanovnika, a to znači da je bez posla svaki četvrti - peti stanovnik ove opštine. U mnogim porodicama ne radi niko, jer, privreda ovog grada od rata na ovamo je u totalnom kolapsu, o čemu ćutimo i mi koji živimo sa njima i čekamo da se pojavi kupac "Bilećanke", "Mlina", "Kovnice".
Slično stanje je u svim ostalim istočnohercegovačkim gradovima, osim Trebinja i Gacka, pa mnogi smatraju da je proizvodnja marihuane i šverc akciznim robama posao koga su se Hercegovci prihavtili u očajanju, boreći se za golu egzistenciju, o čemu je, kako kaže, razmišljao i dr Dragan Sorajić, načelnik Odjeljenja za psihijatriju i mentalno zdravlje Opšte bolnice i Doma zdravlja u Trebinju, ali dodaje da to nije opravdanje za sadnju ovih "kultura".
Druga stvar vezana za uživanje droga, makar one bile i lake, jeste činjenica da se stiče utisak kako se mi, kao žrtve ove pošasti, još istinski nismo suočili sa problemom, iako su do sada zabilježena dva slučaja predoziranja sa dva mlada života koja su ugašena.
Kako ističe doktor Dragan Sorajić, i porodice same je sramota da se zna da u njima imaju narkomana.
Budući da je kroz njegovu ambulantu i Odjeljenje za psijatriju i mentalno zdravlje prošlo mnogo uživalaca marihuane ili jačih droga, on kaže da se nerijetko dešava da roditelji teško mogu da se ubijede da su njihova djeca uopšte probala marihuanu, a kamo li jače droge, a, isto tako, dešavalo se da i kada su sigurni, u pomoć zovu "privatnim kanalima", odnosno, ne žele da se evidentiraju u bolničkim kartotekama, ali traže pomoć.
"I sam sam pomagao na jedan diskretniji način, upućujući roditelje na institucije koje se bave liječenjem narkomana, ili ih savjetujući kako da otkriju da li im djeca uzimaju drogu, ili sam im dijelio upute kada je odvikavanje od pušenja marihuane u pitanju", dodaje on, ističući da, s obzirom da ni Republika Srpska nema Centra za narkomaniju, ne postoji ni prava evidencija koliko zaista ima onih koji konzumiraju marihuanu, a koliko onih koji su na "jačim drogama".
DA LI DROGE IMA U ŠKOLAMA?
U trebinjskim školama, što je zanimljivo, kako ističu profesori i pedagozi - droge nema.
Otežavajuća okolnost da se utvrdi da li ove pošasti ima u srednjim školama jeste i ta da ni u jednoj od ove tri škole nemaju pedagošku i psihološku službu, odnosno, ne postoji pedagog, niti psiholog koji je stalno zaposlen u školi i koji bi kontinuirano radio sa ovom omladinom, već se ovi poslovi obavljaju volonterski.
Ohrabruje, ipak, činjenica da će od ove školske godine, sudeći po izjavama direktora, u pojedinim školama ova služba profunkcionisati na profesionalan način.
Iako nastavnici i profersori, kako kažu, do sada nisu primjećivali, niti im je skretana pažnja na bilo koga od njihovih učenika u smislu konzumacije marihuane, ili neke teže droge, oni dodaju da sa sigurnošću ne mogu utvrditi, niti znati šta ta djeca rade van škole, a da li direkori i profesori mogu kontrolisati ove mladiće i djevojke kada nisu na nastavi, pitanje je koje ima jednak broj odgovora i za i protiv njega.
No, iako se o ovim događajima i rješenjima mnogih dilema koje su oni postavili pred običnog građanina, ali i zvanične institucije, u Trebinju u posljednje vrijeme dosta govori, stiče se utisak de se ne govori dovoljno ni o onima koji se u kasnim noćnim časovima sakupljaju na Spomeniku žrtvama fašizma i oko Doma kulture, a omiljena sastajališta su im, kažu, u dvorištu vrtića "Naša radost" i oko Osnovne škole "Jova Jovanović Zmaj", iz čijeg su dvorišta, krajem prošle školske godine, na stotine mališana gledali scenu kako policija hvata narko - dilera ili jednog od uživalaca narkotičkih sredstava.
Podsjećanja radi, iz ove je škole prije nekoliko mjeseci ukradeno nekoliko kompjutera i ostale računarske opreme koja se mogla povesti jedino kombijem.
Mnogim od naših sugrađana koji su probali marihuanu i na tome "stali" ova će se priča učiniti naivnom, jer imaju argumente da je dokazana mnogo veća toksičnost mnogih lijekova na tržištu nego to ima marihuana, od koje se, uostalom, odvikava bez posljedica.
Kada mladi čovjek u adolescentnom uzrastu dođe u takvu situaciju, obavezno se suočava sa pitanjem - Šta ima dalje?, Šta mi se još nudi?
Kada takav mladi čovjek u ekonomsko- socijelnom okruženju kakvo je naše dođe do tih pitanja, ne nudi mu se veliki izbor odgovora koji su preventiva daljeg slijeda nerijetko tragičnih događaja, odnosno, malo mu se mogućnsti nudi.
"Ovdje je sport jedan od bitnijih segmenata, jer ti mladi ljudi su afektivno oboljeli, da li od neispunjenog života, od roditelja, od nastavnika, okoline, teško je odrediti šta je dominatno, ali, činjenica je da njima treba rasterećenje, da im se pruži šansa za trošenje adrenalina.
Potrebno je organizovati što više kulturno-umjetničkih manifestacija u kojima omladina može da vidi nešto pozitivno, da se identifikuje sa pozitivnim likovima iz tih oblasti, ali i da im se u svemu tome pruži šansa da se i oni sami pozitivno ostvare.
Ja lično smatram da Opština Trebinje, u čijim odborničkim klupama i ja sjedim, čini dosta kako bi se ove stvari uradile upravo onako kako je predviđeno", kaže prim. dr Dragan Sorajić.
Kako će se stvari u narednim godinama odvijati, ostaje da se vidi. Medicinske ustanove, škole i policija i dalje najavljuju zajedničko preventivno djelovanje u pogledu edukacije omladine, čiji dobar dio o drogama ima puno više znanja i iskustva negoli sami nastavnici...
V.D.