tPočetna

INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

USTANAK 1882. I ZLOČINI KOJI SU USLIJEDILI

Veliki porezi i zulumi svakovrsni

 -         Jesu činili u Zagorju svakovrsnih i najgadnijih zuluma: a najpotlje izmjeri ženu pak koliko potegne oka onoliko joj odredi soldata na svaku oku po jednoga da prave š njom zulum dok najpotlje i udave je. A i ljude su vješali strmoglavce - a objesi ga za prirodu i tako su ih držali i visili su dok im duša ispani. Sve muke i dosadanji zulumi ne naćeraše nas da soldate ukabulimo a i ne bi kad bi smo se imali su što oduprijeti...

 
Oputno-Rudinjani i Zavodjani
 

Zaista je interesantno sve ono što se događalo poslije ulaska austr-ugarskih trupa u BiH. Dokumenti, pogotovo oni autentnični, pisani rukom ondašnjih policijskih službenika ili činovnika rođenih u Hercegovini ili Crnoj Gori, dosta govore o tome periodu....

Takav je i dokument ("raporat") napisan u martu 1882. godine u kome izvjesni Todor Papića izvještava crnogorskog vojvodu M. Vrbicu o svom putovanju kroz Hercegovinu...

- Evo vam raporat od mojega putovanja: 10 Marta, pošao sam s pisarom kojega ste mi dali iz Grahova notnjo svanulo mi je u Vučje-dole, danili smo pri Bratogoštu. 11 u veče pošto je mrklo pošli smo podno-vrbice i osvanuli više Rioca u Lipnik blizu kuće Mrdaka Luburića, đe smo Mrdaka našli i  šnjim danovali. Pošto mi se Mrdak zakleo i Božju vjeru zadao, da će tajno držati naš razgovor; pitao sam ga za one glavare, koje ste mi imenovali, Mrdak mi odgovori za pomenute glavare, kako im je doša Obren Rnjaz s pismom od barjaktara Lolića, koji je poša u Stambol i dok je pismo pročitano među glavare, oni su s vojskom pošli preko Gacka u Fočanski i Čajnički kadiluk, samo je Stojan ovamo ostao s jednom 100 vojnika, i on je u Babu više Ključa. Pošto mi kaza Mrdak, da su ostali glavari pošli preko Drine mi reko smo Mrdaku, dobavi Luku Miškovića i Stojana i kad se oni trojica sastave, da ćemo im nešto reći. Mrdak posla za Luku više Stoca, i naredi mu da dođe u Babu više Ključa, i mi pođosmo u Babu i Stojana nenađosmo no bješe poša u Zaselje u dno Somine i mi otolen ponoći pođi u Zaselje u dno Somine i sastani se sa Stojanom i Mišković dođe. Pošto se svi tri okupiše, onda smo ih sve trojicu zakleli pod Aminom!! i pošto su nam se zakleli i tvrdu Božju vjeru zadali, da nikome živome neće kazat, da smo mi dvojica kod njih dolazili i da smo im što zborili; tada smo im sve kako ste mi naredili i po deset puta izgovorili i lijepo razložili i oni su se nama zakleli i tvrdu Božju vjeru zadali, da će se po onome vladati i da se neće nigđe blizu crnogorskijeh granica primicati, da će Gatački i Bilecki kadiluk na miru ostavit i sve uredit po onome načinu, i sami su priznali, da je za njih najbolji način, kaj što i jest. I odma su počeli sastavljat male čestice, da lome telegrafe i kidaju žicu i to im se dobro dopadaše, podijeliće se svuda u čete po na 50 i na 100 ljudi, i oni telegrafe svuda po Ercegovini brzo bataliti. Kad urede sve kako im je rečeno posla će mi Mišković raporat.

- Evo sada da vi kažemo o pogibiji soldata, ustaša, ustaškoga roblja i paljevini kuća sve po redu: Prvo u Gatačkom kadiluku posječeni su na Kobilju -Glavu 4 soldata, kod Konjičke Ćuprije posječeni su 3, više Konjica 5, u Ivan-Planinu kod Bosne 12, u Derventu kod Glavatičeva 4, na Vanjski-do ubiše 5, Pod Bjelasicu 25, u Drinu 20, a unijeli su mrtvijeh 130. kod Kruščice u Drinu 50, u vratkoviće 10, pod Foču na vodu 7, svijeh u kadiluk Gatački ubitijeh i posječenih 275. Poginulo je soldata u kadiluk Bilecki i Stolački: u Dolu više Stoca posječen 1, na Dabar u kazermu 4, u Rudinu kod Plane 3, na Draguljicu 4, na Korita 14, na Bijelu Rudinu više Bileće 30, na Kobilju Glavu 7, na Korita 3, opet na Korita 4, na Branji-Do 5, u Trnovicu 1, u Preraca 5, svega u Bileckom i Stolačkom kadiluku posječeni 83. U Nevesinjskom kadiluku: na Morine posječeni 2, u Trnovo 30, u Glavatičevo 10, na Oraovac kod Bosne 12, na Morinje 50, na Kalinović 2, na rogonju 20, u sve ove četiri kadiluka posječeni 484 soldat. Tajina uzeli ustaši u Cernicu 17 tovara, u Morinje 273 tovara, u Bišine 107 tovara, drugi put u Bišine 19 tovara, u sve tajina uzeli 380 tovara. Uzeli ustaši pušaka ostreguša: u Srđeviće 13, kod Konjica 4, na Ivanu kod Bosne 15, u Derventu 4, na Drinu 28, na Kruševicu 20, u Dabar 13, kod Plane 4, na Korita 4, na Drakulicu 4, na Bijelu Rudinu 4, u Bišinu 2, u Kobilju0glavu 4, više Stoca 10, u Trnovo 20, na Oraovice 12, na Morinje 25, Usve 186 pušaka... Ustaša je poginulo i to na sljedeća mjesta: Tomo Vukov kod Plane, djuro Šujin na Bijelu Rudinu, Luka Svorcan na Korita, Sava Jakšić i Aćim Babić u Trnovicu, Joko Luburić u Kobilju Glavu, Miloš Šujić u Dobricu, Milutin Šutić u Trnovo, poginulo je ustaša 22 na Glavatičevo, 4 na Morinje, 8 na Rogoju, 4 na Zagorju, 13 u Borču, 2 u Gacko, 2 na Vranjski-do, poginulo je 1 u Srđeviće, 3 na Drinu, 21 u Kruševicu 3, opet u Drinu 3 - u sve 94, Živijeh ustaša uvatili na Drinu 19. Soldati opalili kuću: na Ulog 50 i jednu džamiju, kod Konjica 30, u Kruščicu 80, u Brocko polje kod Foče 60, u Trnovicu 60, u Preraca 70, u Korita 170, u Vlašku 3, svijeh u sedam sela 523. Soldati udavili su žene, đece i staraca: u Korita 2 žene, u Kruščice 3 razbučili štiletima a tri presjekli i šestoro druge čeljadi, u Brocko Polje, udavili su soldati 250 nejači čeljadi, mnogo su soldati žena i đevojaka pod sobom udavili, 25 đece pomelo se od zime, u Preraci i Trnovicu 14 nejači soldati su smakli u sve do 14 Marta 303 roba, za koje se čisto zna. Ovo je sve kao što vi kažem istina po uvjerenju Miškovića, Luburića i Kovačevića. Možemo ve uvjeriti Gne Vojvoda, da će oni plan bit koji smo kazali ovijem glavarima od velike koristi za sve ustaše i oni će ga izvršiti zadali su mi Božju vjeru.

Kako je jasno iz teksta, riječ je o ustanku iz 1882. tekst janso odslikava poziciju Crne Gore, kojoj ustanak ne smeta, samo pod uslovom da se odvija podalje od grnaice... Iz istog mjeseca, aprila 1882. potiče i saslušanje Hajdar-bega LJubovića i Šćepana Pavića, naravno, na istu temu, ali iz drugog ugla...

- Šta je uzrok te ste se odmetnuli od Austrije i na oružje se digli?

- Prvo, što je naša najviša svetinja - vjera - nijesu nam dali po zakonu se moliti. Crkve-džamije pozatvarali. Namještavali po džamijama svoje zavode - i oficije. Evo već tri godine od kad nemam sa 200 kuć se Bogu po zakonu moliti đe nit imamo džamije no kao što gore rekoh oduzeli našu bogomolju. Naćerali su da dajemo soldate, nemogosmo i nešćesmo kabuliti - a i da toga nije bilo veliki porezi, zulumi svakovrsni - nebi nam dali dalje nikako ostati. Prazna obećanja i proklamacije po zidovima glasile, daće nam se opraviti kuće, dati se tain, da nećemo davati danak, da će nam zakoni i običaji biti nepovredimi - da ćemo uživati svoje pravo kao i pod Otomanskom Vladom - a od toga nebi ništa - šta više udario četvorostručne danke. U vrieme turske Vlade u kotaru Bilećskom Trebinjskom i gatačkom dacije na zemlji i stoci i što se tiče vojnika nikad nije zatražila. A Austrija čim dođe - sve više rečeno iska i uze do soldata koje ne kabuleći odmetnusmose. Sve za sve, ali nam nedaše naše zakone vršiti no po džamijama i nužnike pravili i svake bezobrazluke činili. Kad dođem u sudu na daviju bio prav ili kriv dočekaju me psujući vjeru, zakon, post, svijeću, sveca pak najpotlje i Boga i sve na svijet što za sveto imam.

- U koje ste vrijeme vi ustali?

- Ustali smo o novoj godini.

- Koliko vas je najprije bilo i šta ste uradili?

- Bilo nas je kako kad nekad 10 nekad 15 - 20 it.d. najprije smo izćerali džandare koi su u džamiji u Dabru bili i tu smo tri posjekli a od nas nije niko tu ginuo.

- Jeste li već đe god se bili s Austrinskom Vojskom?

- Glavno nije smo nigđe se bili samo prepucavali i u samom Dabru, đe je jedan naš bio ranjen od njih neznamo koliko je bilo gubitaka.

- Kudijen ste se najviše bavili, oklen je Vam bilo oružje i džebana - i su što ste se izdržavali odklen Vam je bio tajin?

- Bivali smo od Bileće do Dabra, đe smo se sve bavili. Oružje i džebana bila nam je što smo još pri austrinskom ulazku u Hercegovini zakopavali u zemlju. Izdržavali smo se iz svoih kuća dodavali nam čas oni čas ovi srbsko i tursko roblje.

- A đe vam je ostalo društvo - kad ste vi ovamo pošli i koliko ga je bilo?

- Bili smo u Sitnice nas je bilo okolo 50 i s nama je bio Nikola Vujović. Pred dva tri dana našega ulazka u granicu Crnogorsku udari nam Austrinska vojska - te sve razćera - nekud pet nekud četiri kud kamo ništa neznamo kuđ neki priešli granicu a neki ostali po planini.

- Znate li što o drugim ustašima kazati što se o njima čuje jesu li i oni kao i Vi razćerati?

- Mi samo vam znamo kazati ovoliko za naše društvo da je razćerato po planini od silne vojske austrijske.

- Sa kakvom ste vi namjerom uljegli u granicu, ali od silne naćere što ve Austrinska vojska gonila ali zbog kakva drugoga posla?

- Najviše nas je naćerala sila nemogući se bez oružja i džebane održati, pak pošli da pokažemo našu nevolju. S toga smo vas molili i da nas do Cetinja puštite.

- A do koga ste mislili ići na Cetinje?

- Mislili smo ići do vlasti i do paše da se njima isplačemo.

- A jesteli vi koi put išli od kad ste ustali do danas na Cetinje?

- Jesmo: i to druge neđelje velikog posta; bili smo kod Paše na Cetinje da mu se plačemo.

- Šta vam je rekao paša i jeli ve kako primijo?

- Primio nas je vrlo liepo - Podnijeli smo mu tužbu - i rekao je paša mene (Hajdarbegu) bili ti otišao i dalje da se tužiš kad bih te ja opremio? - Ja sam rekao bih zdrage volje i on mi reče sad se ti vrati u Hercegovinu - pak će i zato vakta biti. Pitali smo ga za pomoć, odgovorijo je biće ako Bog-da no pazite i pridržite se jošt, udrite đe morete i čuvaj te se da Vas na čem ne prevare, Austrija će Vam oprašćati soldate danke i sve - našto smo mu mi odgovorili mi nikad nećemo njega za cara kabuliti pak neznamo da nam što dade no volimo svi izginuti. Još mi je Paša govorio ako ustreba da pođeš na dalje ja ću ti pismo dati sa koijem ćeš poći - Misleći da je već sad ali ikad taj vakat doša s toga sam bio krenuo kod Paše da me bi po obećanju uputio sa tijem pismom - zašto ovako već se držati nemožemo, no ako nam se pomoć neda - Austrija će sve svoje moći izvršiti jer više nijesmo kadri izdržati se. Paša nam je pri dolasku od njega rekao da će ni i oružja biti i kroz kratko vrijeme pomoć.

- Hoćeli hercegovci ukabuliti da dadu soldate Austriji?

- Što se tiče kadiluka Bilećskog, Stolačkog i LJubinjskog: oni dok čuju nas da smo živi i đe smo neće dobrovoljno nikad ukabuliti soldate - što neće Austrija sa velikom silom primorati a i tada će svi izginuti a to ukabuliti neće.

- Izuzimajući ove tri kotara, jeli velikih zuluma bivalo na drugim mjestima?

- Jesu činili u Zagorju svakovrsnih i najgadnijih zuluma: a najpotlje izmjeri ženu pak koliko potegne oka onoliko joj odredi soldata na svaku oku po jednoga da prave š njom zulum dok najpotlje i udave je. A i ljude su vješali strmoglavce - a objesi ga za prirodu i tako su ih držali i visili su dok im duša ispani. Sve muke i dosadanji zulumi ne naćeraše nas da soldate ukabulimo a i ne bi kad bi smo se imali su što oduprijeti - U Zagorju i ovo činjeli od svakoga kneza i muhtara ištu po jednu đevojku da sobom vode - govoreći im pošto ne dajete soldate a vi dajte đevojke pak ćemo mi u njih soldate praviti... vakvih muka i zuluma nebiva slučajno no svakodnevno što se nemože  opisati ni pretrpjeti nit ovo more turska ni srpska vjera podnijeti - i ostati pod ovakom Vladom pak daće nam neznamo kakva dobra obećavati - koje bi se kao i prva obećanja ispunila. Trpimo a i trpićemo dosta a nikad nećemo ukabuliti priznat Vladu Austrinsku no svi ćemo u vodu ali se niz grede slomiti - Ali se opet uzdamo da neće Bog i Sile Velike i pravi zakoni dopuštiti da se nama ovakva nepravda i zulumi čine. A svi ostajemo o duši onoga ko nas može od ovoga izbaviti a nehoće."