POVODOM OBILJEŽAVANJA DJEČIJE NEDELJE U TREBINJU
I DJEČIJA PRAVA SE KRŠE
Prva sedmica mjeseca oktobra protekla je u znaku najmlađih. Širom republike Srpske, u organizaciji Javnog fonda za
dječiju zaštitu i Centra za socijalni rad, pod motom "Svijet po mjeri djeteta" obilježena je Dječija nedjelja, međunarodna
manifestacija posvećena pravima najmlađih.
Kao i prethone tri godine, na inicijativu Centra za socijaln rad Trebinje, a u saradnji sa vrtićima i igraonicama u našem gradu koje se bave obrzovanjem, vaspitanjem i čuvanjem djece, osmišljen je prigodan program za trebinjske mališane. Djeca iz vrtića išla su jedna drugima u posjete, jedan dan predstavnici svih vrtića imali su prijem kod gradonačelnika opštine.
Manja grupa djece sa svojim vaspitačima obišla je Pedijatrijsko odjeljenje Opšte bolnice u Trebinju, a tom prilikom djeci koja su tamo hospitalizovana i igraonici pedijatrije predstavnici Centra za socijalni rad uručili su poklone.
Organizovana je i posjeta Muzeju Hercegovine. Planirana posjeta stadionu FK "Leotar" izostala je zbog lošeg vremena, ali je vrijeme poslužilo naše najmlađe u petak kada su se svi okupili na Trgu slobode na centralnoj manifetaciji. Kroz program pun igre i pjesme vodili su ih mali iz Kulturna scene "Male stvari".
Članovi Udruženja roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama "Sunce nam je zajedničko" ovom prilikom organizovali su prodajnu izložbu svojih radova od keramike, a organizaciju su pomogli Odred izviđača iz našeg grada i Centar za informisanje i kulturu Trebinje.
"Cilj programa kojim je obilježena Dječija nedjelja u našem gradu bio je uvažavanje djece i njihovih potreba za igrom i druženjem, kao i razvijanje saradnje među akterima u lokalnoj zajednici koji se bave zadovoljavanjem različitih potreba djece", istakla je, u našem razgovoru, Slađana Gerun, dipl. socijalni radnik na uslugama za djecu i mlade u Centru za socijalni rad Trebinje.
Ovom prilikom ona je naglasila da bi društvo, zapravo, svakodnevno trebalo da misli o djeci a ne samo tokom obilježavanja Dječije nedjelje.
Poštuju li se dječija prava i koliko su sama djeca upoznata sa njima?
Dječija prava u svakom demokratskom društvu predstavljaju osnovu za poštivanje ljudskih prava uopšte. Ova prava nisu bogom data, ona se moraju učiti i praktikovati. Počevši od škole, a to je period kada se formira ličnost, djecu treba učiti da poštuju druge i sebe same, zatim sve to treba njegovati i nadograđivati. Svi pričamo o dječijim pravima, a svjesni smo činjenice da su, ne samo u našem nego u društu uopšte, djeca kao i ostali ugrožena i kada je riječ o materijalnoj situaciji, odnosima u porodici ili pak zdravstvenoj situaciji. Kada govorimo o informisanosti djece o njihovim pravima, djeca u školi, pa i u vrtiću, pričaju o svojim pravima, ali ostaje pitanje koliko se u njihovoj porodici govori o tome i koliko se tamo poštuju njihova prava.
Naročita pažnja u Centru za socijalni rad poklanja sa djeci sa posebnim potrebama.
- Da. Oni su zajedno sa djecom bez roditeljskog staranja, djecom čiji je razvoj ugrožen porodičnim prilikama i djecom koja su počinioci krivičnih djela prioritetni korisnici naših usluga.
Djeca za koju se u Centru utvrdi da imaju poteškoća u razvoju ostvaruju pravo na dječiji dodatak bez obzira na primanja i redoslijed rađanja. Po Zakonu o socijalnoj zaštiti, djeca sa težim i teškim smetnjama imaju pravo na dodatak za tuđu njegu i pomoć. Sa željom da izađemo u susret toj djeci, opštinskom odlukom o proširenim pravima socijalne zaštite od januara ove godine, a s ciljem da se djeca ne smještaju u ustanove jer smatramo da je humanije da dijete ostane u porodici, obezbijeđena je novčana pomoć porodici. Ona pripada djeci sa smetnjama u razvoju čiji je stepen oštećenja teži ili teški, a starija su od tri godine. Djeca sa težim oštećenjem primaju 20% od prosječne neto plate u RS ili 95 km, a djeca sa teškim oštećenjem 30% ili 141 km.
Pri Centru za socijalni rad Trebinje nalazi se i Centar za djecu i omladinu sa posebnim potrebama. U ovom Centru radi i Udruženje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama "Sunce nam je zajedničko" koje je osnovano 1998. godine, s ciljem stvaranja i unapređivanja uslova za sve vrste pomoći djeci sa posebnim potrebama. U Udruženju je registrovano 93 mladih od 1 do 35 god.
Prema riječima Mijata Šarovića, izvršnog direkrora ovog udruženja, čitav koncept rada Centra za djecu i mlade sa posebnim potrebama zasniva se na partnerstvu roditelja i profesionalaca. U njemu je razvijeno niz usluga kao što su: psihosocijalni program koji realizuje stručni tim Centra za sicijalni rad Trebinje (logoped, defektolog i psiholog), radna okupacija koja se izvodi u 4 radno-okupacione radionice i to: stolarskoj, keramičarskoj, krojačkoji i botaničkoj.
Voditelji ovih radionica su roditelji djece zajedno sa pedagogom. Tu je i dnevni boravak za djecu sa težim i teškim psihofizičkim smetnjama. Pored ovih, Centar organizuje i niz drugih aktivnosti kao što su: izleti, novogodišnje priredbe, a u saradnji sa Javnim fondom za dječiju zaštitu RS, djeci se omogućava i odlazak na more.
Iza nas je i Dječija nedjelja u kojoj su aktivno učestvovali i mladi iz ocog udruženja. Pitamo, poštuju li se prava djece sa posebnim potrebama?
- Pa ako odemo u širok dijapazon dječijih prava, sigurno ćemo naći i naveliki broj kršenja tih prava. Lično smatram da se najviše prava krši u sistemu zdravstvene zaštite, pogotovo sekundarne i tercijarne. Nailazimo na velike probleme kada je u pitanju bolničko liječenje, a o rehabilitaciji da i ne govorimo.
- Trenutno imamo poteškoće oko dobijanja uputnica za preglede i stimulativne tretmane u Beogradu. Upućuju nas u Banjaluku. Ja ne želim da ulazim u stručnost ljudi iz Banjaluke, ali problem naših roditelja je taj što većina njih ima nekoga u Beogradu pa može ostati uz dijete, što je veoma bitno, dok sa Banjalukom to nije slučaj. Tako, roditelji i kada dobiju uputnicu za Banjaluku neće da je koriste, već odlaze u Beograd o svom trošku. Ja jesam da se uspostavi red u zdravstvenom sistemu jer je usluge u zdravsvenim ustanovam van RS koristio ko treba i ne treba, međutim, veoma je loše da se taj red uvodi preko djece sa posebnim potrebama.
Kakav odnos imaju građani Trebinja i sama lokalna zajednica prema djeci sa poteškoćama u razvoju?
- Kada su u pitanju građani, tu možemo govoriti o procesu podizanja svijesti zjednice koji je stalan i koji se nadograđuje. Od otvaranja centra mi nastojimo da integrišemo naše članove u sve pore društvene zajednice. Od tada je pristup građana mnogo pozitivniji. Ima i negativnih ispada, ali su oni rijetki. Mi nastojimo da djecu sa poteškoćama od najranijeg uzrasta uključimo u društvo.Imamo jako dobru saradnju sa vrtićima, bilo društvenim, bilo privatnim.
- Druženje sa vršnjacima u tom periodu ima dva bitna elementa. Prvi je da djeca sa poteškoćama i njihovi roditelji prepoznaju one preostale mogućnosti i razvijaju ih, a da se problemi na neki način amortizuju kroz igru i druženje. Drugi bitan element je da djeca bez poteškoća razviju empatiju prema djeci sa posebnim potrebama, da ih ne sažaljevaju, nego im daju odršku. Kada govorimo o integraciji, djeca sa fizičkim smetnjama idu u redovnu školu, a djeca sa umjerenom i lakšom retardacijom pohađaju specijalizovano odjeljenje pri O.Š. "Jovan Jovanović Zmaj" a poslije toga se profesionalno osposobljavaju u specijalizovanim školama. Zakonom o obrazovanju sada je omogućeno da se i oni obrazuju u redovnim školama, trenutno dvoje naše djece sa mentalnim smetnjama pohađa srednju školu u Trebinju. Osnovni moto našeg rada, i kroz školovanje i kroz radnu okupaciju, jeste da djeca sve svoje potrebe, koliko je to moguće, zadovolje u sredini u kojoj su rođeni. Maksimalno se borimo protiv svih oblika degradacije, odnosno njihovog smještaja u ustanovu.
- Opština Trebinje, govorim o instituciji, ima jako pozitivan i aktivan odnos prema našem Uduženju. Pomagali su nas od osnivanja, davali nam podršku kroz sve naše projekte. Saradnja sa Opštinom i Centrom za socijalni rad, kao njenim segmentom, može se istaći kao najpozitivniji prijer u BiH. Naravno ništa nije idealno i uvijek težimo boljem. Naš rad podržan je i od strane privrednih subjekata u gradu, međunarodnih organizacija, a tu je i ppanska brigada EUFOR-a.
U članu 23. Konvencije o dječijim pravima se, između ostalog, kaže: djeca sa posebnim potrebama treba da uživaju pun i kvalitetan život u uslovima koji obezbjeđuju dostojanstvo, unapređuju samopouzdanje i olakšavaju aktivno učešće u zajednici.
Od nas samih zavisi da li ćemo i koliko u budućnosti poštovati ovo a i ostala dječija prava, a to će biti pokazatelj koliko je napredovalo naše društvo i kakvi smo zapravo mi sami.
Aleksandra Vulović