tPočetna

Pisma čitalaca

ZAŠTO JE RASOVAC U MRAKU

Drustvena zajednica koja je nasljednik Hidroelektrane i koja je više puta obećavala sanaciju terena nije čak u stanju niti jednu javnu sijalicu da instalira nad tim selom. Rasovac,  selo  koje je pretrpjelo strukturalne promjene prilikom izgradnje tunela Gorica-Plat kao da je zaboravljeno od graditelja i društvene zajednice.

Svojevremeno je to bila oaza uređenih bašta i vrtova, rascvjetanih trešanja i podignutih vinograda, smokava kakvih u svijetu nigdje nema, kako nedavno reče jedan svjetski putnik... Međutim, davnih šezdesetih počinje probijanje tunela ravno u srcu sela. Godinama su žitelji ovog lijepog sela slušali brektanje mašina, eksplozije mina, odvoz i rasipanje materijala iz tunela, udisli tunelsku prašinu. Trešnje, smokve, grožđe i ostalo povrće su postali neupotrebljivi jer je debeli sloj prašine iz tunela i od mina pokrivao te darove prirode kojim se selo ponosilo. Stočni fond, koji nije bio zanemarljiv i predstavljao značajan dio prihoda, bio je takođe ugrožen. Sve se trpjelo sa nadom da će čitavoj zajednici biti bolje izgradnjom Hidroelektrane Trebišnjica. Međutim, Rasovac i danas trpi posljedice te gradnje.

Snabdijevanje električnom energijom katastrofalno

Pošto je prvo pokrenula turbine u Gorici i proizvela brojne kilovat časove el. energije, ogromna vodena masa rijeke Trebišnjice protiče kroz tunel pa cijevovodom pored sela, ne hajući za njegove žitelje, odlazeći za HE Plat, gdje će opet pasti na turbine i proizvesti nove količine el. energije, dok selo i ljeti i zimi tavori u mraku. Javna  rasvjeta  ne  postoji, ona je otišla ka udaljenijim selima. Ka Zgonjevu, Poljicu, Bugovini i Veljoj Gori, pa čak i Uvjeći, u kojim živi čak samo po par osoba, dok je Rasovac zaobiđen.

Kako, zašto, po kome ključu? - nije poznato, zasada. Električna mreža u Rasovcu je dotrajala, stubovi su ovdje drveni i trošni, mada su pred nekim kućama betonski. Selo trpi posljedice svoje opredjeljenosti za industrijalizaciju i vjeru u bolje sjutra, dok drugi neopravdano uživaju u plodovima Hidroelektrane.

Ekonomski i ekološki ugroženo selo

Svojevremeno je u Rasovcu izvršena  arondacija, eksproprijacija, ili ko zna kako se to tada zvalo. NJive i bašte ispod sela su uzete u kompleks poljoprivrednog kombinata. Poslije devastacije od strane graditelja tunela i Hidroelektrane bio je to drugi udar na kompaktnost sela. Zasađene su plantaže vinograda. Međutim, ne zadugo. Trebalo je sačekati manje od desetak godina da bi se javno objavilo da taj kompleks nije rentabilan i da ne daje očekivane prinose. Zapravo, bačeno je oko na pijesak koji se nalazio ispod površine. Smiješila se dobra zarada i pijesak se počeo eksploatisati a zarada puniti džepove ljudi na vlasti.

Danas taj predio izgleda nimalo obećavajuće. Betonska konstrukcija nekadašnje separacije za pijesak sablasno  dominira ispred sela. Vlasnik vinogradarskih plantaža je tu našao zgodno mjesto da svoje cisterne pune pesticida puni vodom baš tu u srcu sela, mada je za taj čin predviđen i urađen bazen koji kilometar van sela. Od nekontrolisanog isteka te smjese okolno drveće se suši i svjedoči koliku ekološku štetu nanosi tom selu te koliko je to opasno za biljni i životinjski svijet, a analogno tome i za same stanovnike sela. Predio izgleda kao krateri na koje je bačena A bomba ili krateri na Mjesecu. Zimi su puni vode. LJeti su izvor zaraze i koriste se za nezakonito odlaganje smeća, odakle kuljaju stubovi dima poslije paljenja odloženog smeća. 

I dok  Rasovčani trpe posljedice izgradnje HE Trebišnjice, vodena masa i dalje prolazi pored toga sela nepovratno, a društvena zajednica, kao nasljednik Hidroelektrane i koja je više puta obećavala sanaciju terena nije u stanju čak niti jednu javnu sijalicu instalirati nad tim selom.

Salih Zubčević
Rasovac, Trebinje