Početna

 

IZAZOVI I KREACIJE (2)

GRADSKO POZORIŠTE U TREBINJU

Piše: Mladen Jokanović
(nastavak iz prošlog broja)

Nikola Colovic, Z.Panic, PetarKlemens, Mima Ruzic,
Momo Brkic,Dana Deretic... sjede - Radmila Brusman,
Dusko Stanic, Radmila Brusman

2. Druga prermijera u sezoni 53/54. bila je "Laža i paralaža" od J.S. Popovića. Prikazana je u sali kina JNA u novembru 1953. god.

3. Kao treća premijera prikazan   je  komad "Hajduk Stanko" Janka Veselinovića. Predstava je izvedena u sali kina JNA u decembru 1953. godine.

4. Narodno pozorište u Trebinju kao četvrtu premijeru dalo je "Sumnjivo lice",  komediju od Nušića. Zbiva se za vlade Milana Obrenovića u jednoj pograničnoj palanci. Reditelj je Borislav Jović, dekor Mustafa Volić, sufler Nada Andrić.

Predstava je izvedena u kino sali JNA 22. januara 1954. godine. Igrali su Mašo Hadžismajlović, Božidarka Novaković, Eva Pušić, Džemal Sabljić, Mišo Ilić, Milan Škundrić, Miroslav Lilić, Aziz Geljo, Rade Mladenović, Ilija Rajković, Lutvo Muftić, Vukašin djorđević.

Ovo je bila 50. predstava pozorišta. Prikazana j e više puta.

U drugoj sezoni izvedena su još dijela

5. "Pop Ćira i pop Spira" od Stevana Sremca.

6. "Mošćanica voda plemenita" Rasima Filipovića. Komad iz života u Bosni sa pjevanjem i igrom. Radnja se događa u Sarajevu za vrijeme turske okupacije Bosne. Reditelj Boro Jović, muzički dio pripremio Vinko Savnik, folklor Ferida Omeragić, scenograf Mustafa Volić. Igrali su: Mišo Ilić, Božidarka Novaković, Ranka Maslo, Mirko Janjić, Džemal Sabljić, Petar Vasiljević, Miroslav Lilić, Savo Kukurić, Ahmet Omeragić, Žarko Kosić, Ivica Šeparević, Feda Zelihić, Bogdan Gruičići Mustafa Begović.

Značajni udio u radu pozorišta imali su pripadnici garnizona, ne samo orkestar, već i ostali učesnici, glumci , amateri i drugi.

Proces stvaranja pozorišta je trnovit i dugotrajan. Tu se može uspjeti samo ljubavlju, voljom i upornošću, što mora biti praćeno nužnom materijalnom podrškom. Upravo toga nije bilo, onoliko koliko je neophodno da bi se pokrili osnovni rashodi profesionalnog pozorišta. Iz tih razloga ono kao takvo nije imalo mogućnosti da opstane i nastavi rad (na što je stalno ukazivano) po takvoj koncepciji.

Jednostavno nije bilo dovoljno neophodnih finansijskih sredstava za rad. Poslije druge sezone, svi glumci-profesionalci napustili su  naš grad, jer više nije bilo mogućnosti za njihov angažman.

Zato se prešlo na amatersko pozorište koje  je radilo uz jednog angažovanog  profesionalnog reditelja, Bora Jovića.

OPŠTA ZAPAŽANJA

Kada se osvrnemo na dvogodišnji rad pozorišta, potrebno je istaći da je njegovim formiranjem  učinjen veliki korak u kulturnom životu. Sa radošću možemo da konstaujemo da imamo pozorište, koje može dostojno da reprezentuje naš grad. Ova kulturna institucija svojom plemenitom misijom prikaza scenske umjetnosti zauzela je istaknuto mjesto u kulturnom životu grada i time dokazala opravdanost svoga postojanja u ovoj sredini. Pozorišne  predstave su postale kulturna potreba građana Trebinja. Više se nije moglo učiniti, kad pozorišnu trupu čini šest profesionalaca i kada je finansijski    problem neprekidno prisutan. Zbog  toga rad pozorišta je doveden u pitanje, pa se morala promijeniti koncepcija i dalji pozorišni život odvijati u Amaterskom pozoruištu Vaso Miskim -Crni.

U svom radu  imalo je sve ono što  karakteriše jedno pozorište...

- ime, Gradsko, a zatim Narodno pozorište

- repertoar u kome su zastupljena domaća i strana dramska djela, redovne predstave sa šest premijera u sezoni

- prostorije u kojim je nastupalo, salu kina JNA i dvoranu Doma kulture

- svoj ansambl sastavljen od profesionalaca i amatera, pjevača i folklor u predstavama

- publiku iz svih slojeva građanstva i pripadnika vojnog garnizona

- svoje reditelje Borislava Jovića i Maša Hadžismajlovića

- orkestar sa dirigentom i kompozitorom Vinkom Savnikom

- scenske radnike i neophodno osoblje

- direktora (najprije organizatora Voja Koraća, a zatim prvog direktora Neđa Stipića).

- ulaznice

- oglašavanje predstava štampanim plakatima

Tako je proteklo dvogodišnje djelovanje profesionalnog pozorišta sa čim se raspolagalo vrlo uspješno.

Pa ipak reditelj Jović i u takvoj situaciji uspio je da okupi i zadrži lokalne glumačke talente. Oni su postali nosioci pozorišnog rada i života u Trebinju. Zato je bilo nužno stalno pronalaziti, uzdizati i postepeno, prema sposobnostima, povjeravati   im i teže uloge. Ta praktička škola po solidnim rediteljevim nadzorom  i usmjerenjem bila je vrlo korisna i uspješna.

TreĆu sezonu pozorište nastavlja kao amatersko. Prva predstava   je  izvedena 3. i 4.10.1954. isključivo sa lokalnim glumcima amatrima. Reditelj je bio Borislav Jović. Predstava je prikazana u Domu kulture u čast 10-godišnjice oslobođenja Trebinja. Bila je to "Ajiša" drama u 3 čina od Svetozara Ćorovića, reditelj Borislav Jović, scenograf Mustafa Volić.

Igrali su: Ranka Maslo, Borislav Jović, Savo Kukurić, Mišo Ilić, Mevlida Lakić, Ahmet Omeragić, Ivica Šeparović, Radojka Čolović, Hatidža Premilovac, Marija Brusman, Mila Ilić, Zora Kovačević i Nada Vlatković.

U izvođenu komada sudjelovao je kao solista Mirko Janjić.

Zatim  su  slijedile i nove premijere pozorišta u sezoni 1954/55. i 1955/56.

Smatram da je neophodno istaći ulogu reditelja Borislava Jovića  koji je  svoji nesebičnim angažovanje i ispoljenim sposobnostima  u izuzetno teškoj materijalnoj oskudici, uspio da postigne najviše domete u radu gradskog pozorišta.

Uspostavio je dobru saradnju sa glumcima, bez obzira da li su profesionalci ili amateri, kao i sa drugim osobljem u pozorištu 

Stizao je da utiče na sve kako bi se postizali bolji rezultati. Bio je prava duša pozorišta. Zato njegov rad u Trebinju ne smije ostati zaboravljen. Za sobom je ostavio rezultate koji se ne zaboravljaju. Takođe i drugi, posebno dirigent Vinko Savnik. Bio je pravi pregalac na tome da pozorište ima odgovarajući dobar orkestar i dobru muzičku pratnju. NJega se, osim toga sjećamo sa koncerata koje je održavao  orkestar garnizona JNA.

Na njima su pored klasičnih arija izvođene vlastite  kompozicije  V Savnika. Bili su to vrlo dobri i rado slušani nastupi. Istovremeno ističemo vrlo uspjele koreografije folklora koje je za više predstava postavila Ferida Omeragić.

Postaknut postojanjem narodnog pozorišta pokrenut je rad njegove pionirske dramske sekcije, osniovano je pionirsko pozorište. Bilo je to već krajem 1953. Inicijator je bila Marica Knežević. Eva Pušić je angažovana za reditelja. Već 13. aprila. 1954. godine prikazana je predstava Nazorove bajke "Crvenkaica", poslije je data "Družba Pere Kvržice" od Mata Lovraka. Ovim je podstaknuta želja da se još od malih nogu kod djece razvija ljubav za pozorišnu umjetnost, kroz njihovo neposredno učešće u radu pozorišta.

Nekako u to vrijeme 1953. Krešimir Boras, viši tehničar IAT, osnovao je lutkarsko pozrište. Za tu svrhu adaptirana je dvorana u Bijeloj kući  na glavnoj ulici (gdje je ranije bila prodavnica tehničke robe). Tehničko riješenje scene, opremu i lutke radio je lično Boras. Sve je rađeno korektno bez inprovizacije. Odabrana djeca su igrala određene role, a i stariji su imali učešća.

Ovo pozorište izvelo je veliki broj predstava za djecu. Poslije je radom ovog pozorišta rukovodio Mile Milovanović. Djeca su vrlo rado gledala nastupe pozorišta i razdragano prihvaćali i pozdravljali prikazivanje svakog komada. Ovo pozorište radilo je nekoliko godina.

Sve aktivnosti bile su na dobrovoljnoj amaterskoj osnovi. Značajni udio u radu pozorišta imali su pripadnici Garnizona, ne samo orkestar, već i ostali učesnici, glumci, glumci-amateri i dr.

U 1953. godini bila su vrlo česta gostovanja profesionalnog pozoriša iz Dubrovnika, Nikšića i Mostara. Dubrovačko kazalište u ovom vremenu prikazalo je komediju "Draga Rut" i tragediju "U agoniji " Miroslava Krleže. Nikšićani su od 5-10. 01 1953. izveli "Monserat" od Rablea, Nušićevu "Ožalošćenu porodicu", savremeno djelo Mirka Božića "Bez trećeg", te Šilerovu "Spletku i ljubav". Glumci starog dubrovačkog pozorišta bili su na visini svoje tradicije. Posebno se sjećamo istaknutih glumaca Miše Martinovića i Milke Kokotović.  Mladi umjetnici   iz Nikšića sa ovim predstavama pružili su zaista prijatan umjetnički doživljaj. Našim gostima se vjerovalo.  Riječi koje su upućivali sa scene, tekle su im pravo iz crca.

Narodno pozorište iz Nikšića je sasvim mlad ansambl. Prije dvije godine bili su amatersko pozorište. Sve što su postigli stvorili su svojim entuzijazmom. To pozorište moglo je da posluži kao dobar uzor .

Ovim kulturnim događanjima u našem gradu nužno je dodati i gostovanje prvaka jugoslovenske drame 13. 08 . 1953, u Trebinju: Marija Crnobori, prvakinja Jugoslovenskog dramskog pozorišta, LJubiša Jovanović, prvak Narodnog pozorišta iz Beograda,  Emil Kutjaro, prvak zagrebačkog Narodnog kazališta, Veljko Maričić, prvak drame Riječkog narodnog kazališta i dr. Marko Fotez,  reditelj beogradskog Dramskog pozorišta.

Uz uvodnu rijec i povremena obajašnjenja reditelja Foteza, naši istaknuti umjetnici interpretirali su monologe i dijaloge iz Šekspirovih "Hamleta" i "Otela", zatim iz Sofoklove "Antigone", Geteove "Ifgenije na Tavridi", i NJegoševog "Gorskog Vijenca".

To veče dramske umjetnsti na terasi hotela Leotar pružilo je rijedak umjetnički doživljaj. Iste godine pozmnati dramski umjetnici  Jovan i Mila Gec priredili su jedno veselo veče, na kome su prikazali u kontinuitetu niz skečeva i šala sa beogradskog radija.

EPILOG

Kada danas ocjenjujemo šta se tada događalo u kulturi našeg grada - nastupi našeg pozoriša, Duborovčana, Nikšićana, Mostaraca, rad i Pionirskog i Lutkarskog pozorišta, gostovanja istaknutih jugoslovenskoh dramskih umjetnika, daje nam za pravo ustvrditi da je period 1952-54. (1956) , bio zlatni (neponovljivi)  u kulturnom životu Trebinja. Ukoliko sagledavamo to vrijeme iuzetnih kulturnih dostignuća, nameće nam se potreba da objasnimo  kako je to bilo moguće sa ograničenim finansijskim mogućnostima. Najprije valja istaći svjesnu potrebu građana ovog grada za kulturnim pozorišnim ispoljavanjem i djelovanjem - kroz ličo učešće. Međutim, bez velikog zanosa, ljubavi i pregalaštva, ne bi bilo moguće ostvariti. U tome značano mjesto pripada načinu organizovanja. U kulturnim zbivanjima neposredno je učestviovao veliki broj građana. Profesionalizam je, svakako, viši oblik organizovanja i obezbjeđuje bolje rezultate. Ali on zahtjeva velika sredstva, što je u našem slučju presudno. To je praktično ovdje provjereno. Iako se odlučujemo za sistem amaterskog djelovanja kao put za obuhvatanje većeg broja učesnika u tom radu, nužno je imati pokretača, organizatora koji će neprekidno pokretati i usmjeravati djelovanje kulturnih djelatnosti. To se provjerilo sa amaterskim pozorištem Vaso Miskin Crni od 1954/56 godine, gdje se rad uspješno odvijao, dok je tim rukovodio režiser Borislav Jović.

Amaterizam mora biti osnova za djelovanje u ovoj oblasti kod nas. On je, zbog svojih humanističkih uticaja, jedan od važnijih, čak nezaobilaznih izraza unutrašnjeg smisla života savremenog čovjeka. Važan je naročito za društvenu svijest današnje ličnosti za njen ukupni odnos prema životu i radu, kao i, svakako, za njeno svestranije i sadržajnije ispunjeno slobodno vrijeme. Pojedinac u amaterizmu može da traži i utjehu, i zaštitu i naknadu za mnoge nedostatke današnjeg svog života. Ali isto tako, on u amaterskom pozorištu iskušava i provjerava svoje stvaralačke sklonosti, podstiče neiskorišene sposobnosti i traži i često nalazi potvrdu svojih ukupnih kreativnih moći. Ne smijemo zaboraviti da je veći broj glumaca potekao iz amaterizma. Dakle, naš dalji put bi valjalo trasirati uz amatersko pozorište i na tome obuhvatiti i objediniti sve stvaralačke snage iz ove oblasti. To svakako uz obezbjeđenje trajnih izvora sredstava za taj rad.