U POVODU SAJMA TURIZMA
IZ FIKCIJE U AKCIJU
Poziva li Trebinje goste? Raduje li se onima koji bi mu pokucali na vrata? Raduje li se Hercegovina svjetskom putniku!? Zašto se tako mnogo priča, a tako malo radi u turizmu? Osim onih koji to moraju, drugi djeluju indiferentno, iako, regionalno i prekogranično gledano, turizam donosi više para, nego sve druge djelatnosti zajedno!?
Uspona u turizmu još nema, ali tema za glavobolju je mnogo. Pogotovo kada Hercegovina ima najljepši hotel na Balkanu, a o turizmu, u istom podneblju, govori se kao o nečem što, kad-tad, mora pasti s neba...
Pred
prvi Sajam turizma, koji se održava u Trebinju, u godini kada je Trebinje
pozicionirnao u sam turistički vrh BiH, pokušavamo analizirati kakve trendove
možemo očekivati narednih godina. Šta je ono što je, unatoč svim našim
problemima, neminovan tok u turističkoj privredi.
A neminovno je, kako je "Glas" pisao prije nekoliko godina, da kontaktna zona prema Dubroovniku, i pored granice kakva je danas, investitorima postaje zanimljiva. Još nema jagme, ali nešto je ipak počelo da se događa.
Uveliko se, na primjer, govori o aerodromu (!?), a neki aranžmani sa poslovnim ljudima iz Slovenije djeluju sasvim zdravo. Ono što može da im se ponudi jeste atraktivno građevinsko zemljište koga, sve u svemu, nije znala da iskoristi ni SFRJ, a ni RS i pored grča u kome se još uvijek nalazi.
Šta se događa u turistički razvijenijem dijelu Hercegovine. Nedavno, gotovo svi mediji su objavili vijest da je Međugorje, samo za dva dana, posjetilo 50.000 turista.
Priča o Međugorju u turističkim materijalima otprilike ide ovako...
- Šestero tinejdžera se 1981. godine igralo u brdima između sela Međugorje i Bijakovići, kada se ukazala Gospa i razgovarala sa njima... Kada su djeca ovo rekla svojim roditeljima prva reakcija je bio skepticizam. Pa ipak ova ukazivanja nisu prestala, Gospa se iznova i iznova ukazivala sve dok skeptici nisu izgubili svaku mogućnost kritike. Procjenjuje se da je od tada do danas 15 miliona ljudi posjetilo ovo malo mjesto koje je danas drugo po redu katoličko svetilište u svijetu. Ima dosta kontroverzi vezanih za legitimnost ovih ukazanja, tako da Papa još uvijek ovo mjesto nije proglasio zvaničnim svetištem. Pa ipak, milioni katoličkih vjernika dolaze na ovo sveto mjesto i mnogi čudni događaji sugeriraju da se čuda još uvijek redovno dešavaju, te da se Gospa još uvijek ukazuje....
Da ne idemo u detalje, evidento je da je Međugorje već potpuno definisan turistički brend. Brend koji uči: da bi se krenulo u jedan ovakav ili neki drugi vid turističkog razvoja, ne moraš imati mnogo toga materijalnog da se pokaže. Brend se može formirati i čvrsto osloniti i na duhovne vrijednosti ili na određene duhovne fenomene i tako jedno anonimno selo može da se pretvori u mega-turističku destinaciju koju ćete naći na svim turističkim mapama.
Istovremeno, dva druga centra, Neum i Mostar, imaju svoje druge probleme. Neum problem saobraćaja, prostora uopšte, a Mostar još ne nalazi načina kako da gosta zadrži malo duže.
Koliko su turistički pravci razvoja Neuma upitni (kako prostorno proširiti ponudu, kako se adekvatno pozicionirati u odnosu na nove saobraćajne projekte), u Mostaru gotovo da se i na ulici može uočiti frustracija vezana za činjenicu da turisti dolaze i prolaze i da grad o toga ne dobija onoliko koliko bi mogao kad bi sve bilo na svom mjestu.
A u Mostaru, priznaju i službeni organi, malo je šta uštimano kako valja. "Grad-slučaj", i u takvim okolnostima, ima šta da pruži svojim gostima, međutim, ostaje pitanje koliko je, izvan onih osnovnih par tačaka na koje se "lijepe" turisti, sve drugo povezano i koliko-toliko harmonizovano.
Ipak, ima i događaja koji govore da su pomaci mogući. Na primjer, mostarski hotel Bevanda dobio je petu zvjezdicu i sada je jedini hotel u BiH sa pet zvjezdica. Prema riječima direktora i menadžera hotela Krešimira Bevande, kada su uveli dva panoramska lifta i završili sprat na kom se nalaze tri luksuzna predsjednička apartmana od po 300 kvadrata, stigla je nova zvjezdica. Hotel je, inače, otvoren 2002. a već sljedeće godine nagrađen je zlatnom plaketom za kvalitetu na Mostarskom sajmu. Nakon toga 2004. proglašen je najboljim hotelom u BiH i jugoistočnoj Europi, a Krešimir Bevanda najboljim menadžerom. Vrhunac tih nagrada je bila ovogodišnja ugledna međunarodna nagrada BIP koju im je dodijelila svjetska organizacija za procjenu kvaliteta hotela.
U odnosu na krajnji isto i zapad tzv. Ekonomske regije Hercegovine, Hercegovačko-neretvanski kanton stoji sasvim dobro. Mnogo je teže pitanje kako nešto uraditi na njegovom obodu, u onom turistički mnogo amorfnijem, i populaciono mnogo tanjem regionu?!
Jedno od takvih promišljanja i aktivnosti je i trebinjski sajam turizma, koji će, ma kakav njegov poslovni saldo bio, otvoriti neka stara pitanja vezana za turističko oblikovanje šire regije, a posebno Istočne Hercegovine.
Ovo podlaČim jer je evidentno da je dosta skepticizma u cijeloj priči. Kada se dugo vremena nešto ne događa, stiče se utisak da se nikad neće desiti, da "led" nikad neće krenuti. Sa takvim skepticizmom dočekana je i nova evro-regionalizacija, po kojoj je samo centralni dio Hercegovine pripao Jadranskoj Evroregiji. Malo se zna o tome kakve su te regije, kakvi su odnosi unutra regija. Aspekt prekogranične saradnje posebno je naglašen tako da niko od nikog neće imati šansu da se distancira, a o nikakvoj izolaciji neće biti ni govora. Bar tako stoji u osnivačkih aktima novih regija. Posmatrana iz tog ugla, granica na Ivanici zaista djeluje kao relikt jednog vremena koje je prošlo, i, nema sumnje, uskoro će i njena narav biti drugačija (odnosno, zavisiće od naših pozicija u Evropi, a ne o odnosima dvije susjedne države, ili dvije susjedne opštine).
Zbog toga, ekonomske tokove na širem prostoru opredjeljivaće finansijski najjače tačke. U našem slučaju, i dalje, to će biti Dubrovnik i Mostar.
Oni koji govore o tome kako mogućnosti regionalnog, prekograničnog promišnjanja turističkog razvoja nisu pretjerano velike, objašnjavaju to činjenicom da, ni tehnički, pola miliona turista koji sa brodova kroče na Stradun ne mogu izaći nigdje van grada, jer se u istom danu vraćaju na brod i plove dalje.
Novine pišu da broj gostiju u Dubrovniku pada, da je grad preskup, i da, za velike pare, nudi gužvu na ulicama i plažama. U "Nacionalu" jedna Francuz kaže da je Dubrovnik fantastičan, ali precijenjen grad...
- Za ono što naplaćuje ne nudi dovoljno i sumnjam da ću ponovo doći kad za isti novac mogu posjetiti jednako lijepe gradove Europe, ali i u njima u uživati svaki od sedam dana ljetovanja.
Šta statistike kažu?
U Hrvatskoj broj gostiju porastao je za 6 procenata, a u Dubroviku broj noćenja je pao za 12 posto.
Ipak u gradu su gužve kao nikad. Zna se i razlog - putnici sa oko 500 brodova (cruisera) koji tokom godine pristanu u luku. Broj gostiju nije manji, uvjerni su i oni koji bolje poznaju prilike u Dubrovniku, čak je i veći, međutim, gosti kraće ostaju u gradu, i, evidentno, manje troše. A ostaju kraće ne zbog toga što im Dubrovnik ne nudi dovoljno po pristojnoj cijeni, nego zato što su kraći godišnji odmori trend u svijetu.
Priče o skupoći i "novinska napuhavanja" demantuju se činjenicom da su najbrojniji gosti Francuzi, pa Britanci, pa Hrvati...
U posljednje vrijeme nisam nigdje pročitao poređenja sa predratnim godinama, ali, evidentno, svi kapaciteti nisu u igri. Oko 3.000 kreveta otpada na ratne štete (hoteli Plakir, Belveder, Libertas i Belvi). Ukupno, u svim vidovima smještaja naš susjed danas ima oko 17.000 kreveta (kao cijeli Hercegovačko neretvanski kanton!?).
Preko dubrovačke luke u grad godišnje uđe oko 700.000 gostiju. Od toga, oko 550.000 na pomenutim krstašima. Tokom 20006. Dubrovački aerodrom imaće oko 1,2 miliona putnika. Dodajmo one koji dolaze svojim kolima i slika o turističkom gigantu za ovdašnje prilike tek tada je potpuna.
- Ovaj je grad magnet - kaže Pave Župan Rusković, bivša ministarka turizma - i zapravo je malo važno hoće li Dubrovnik 2006. završiti sa pet posto manje ili više noćenja. To ga neće uništiti i ovogodišnja sezona neće propasti.
Gospođa Rusković je uvjerena da je do pada došlo zato što su ukinute subvencije turoperatorima...
- Sada, kad je subevencija ukinuta, turoperatori će organizirati letove samo kada budu sigurni da će napuniti zrakoplove, a to će se dogoditi samo tri mjeseca godišnje. Država je svjesno skratila turističku sezonu i to je osnovni razlog pad a broja noćenja u Dubrovniku, koji najviše ovisi o zračnom prometu.
Da li u cijeloj priči, unekoliko, Dubrovnik plaća obol preforsiranom brendu, odnosno namjeri da se razvija kao elitna turistička destinacija?
- Općenito, ne volim floskulu da je Dubrovnik orjenitiran na elitni turizam, mislim da je točnije reći da smo usmjereni na kvalitetni turizam, a takav već imamo. U sklopu takvog kvalitetnog turizma onaj elitni je mali dio na vrhu piramide. Mi moramo inzistirati na kvalitetnom turizmu, a s vremenom će on donijeti i elitni - kaže g. djuro Market, predsjednik Turističke zajednice Dubrovnika.
Ovakve tvrdnje i ocjene imaju i pokriće u činjneici da je lani prosječan gost u Dubrovniku dnevno trošio 110 eura, i u tom pogledu Dubrovnik je na hrvatskom vrhu.
Kako je u Trebinju, nećemo na ovom mjestu. Cifre su neuporedive. U njima ništa ne bi bilo ni depresivno ni gorko kad bismo znali da smo iskoristili svoje šanse, i da u cijeloj priči stvari ne bi stajale bolje da nije barijera i podjela po svim pravcima i - na sve strane!"
T.K.
PAVE ŽUPAN RUSKOVIĆ
("Nacional"):
"Dubrovnik će ovakav kakav jest uvijek ostati isti, njegove se zidine i stari grad nikada neće promijeniti, što znači da je turisti dovoljno da ga jednom vidi i više se zapravo nema razloga vratiti. Vratit će se samo ako je u njemu dobio nešto dobro i atraktivno što će ga navesti da ponovo dođe i ostane tjedan dana. Upravo tu ostaje problem, jer gosti koji dođu na dan-dva oduševljeni su jer je sve što vide divno. No dugotrajnijim gostima nakon četiri dana grad već postaje nezanimljiv. Zato grad mora stvoriti različite sadržaje koji će biti zanimljivi turistima svih profila. Ne napravi li se to napokon, stari nam se turisti više nikada neće vratiti, a upravo je povratak starih gostiju bit turizma. ".