tPočetna
 

MUZEJ HERCEGOVINE - IZLOŽBA LJUBA MILOJEVIĆA

SENTIMENTALNI POETA HERCEGOVINE

 
 

Kada je 13. novembra, na Dan oslobođenja Trebinja, otvorena, šesnaesta po redu, samostalna izložba slikara iz našeg grada Qubomira Milojevića, opasku da je 18 časova možda rano vrijeme za otvaranje izložbe, v.d. načelnika Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti u Opštini Trebinje, Qiljana Perović, unaprijed je demantovala rečenicom..

- U pitanju je Qubo, a on okupi prepunu salu, ma koja doba dana da su u pitanju.

Ova tvrdnja se, naravno, obistinila, tako da je, u prepunoj izložbenoj sali Muzeja Hercegovine, od 13. do 28. novembra, izloženo bilo 19 akvarela i 16 ulja na platnu, a da nije slučajnost da Milojević izlaže upravo na ovaj značajan datum za grad Trebinje, potvrdila je i sama gospođica Perović, otvarajaući izložbu, dok je istoričar umjetnosti Veseljka Salatić iz Trebinja, u katalogu izložbe istakala da su već odavno istaknute njegove umjetničke zasluge i značaj u slikarstvu, ne samo Trebinja, nego i cijele Bosne i Hercegovine.

“Ljubo Milojević je odavno postao sentimentalni poeta sa kistom iz koga je, u raznim slikarskim tehnikama, nicalo jedno novo Trebinje i Hercegovina, a škrti hercegovački pejsaž obogaćen samo njemu svojstvenom atmosferom i bojom“, kazala je Qiljana Perović na otvaranju, dodajućida da mnogi kompetentniji i stručniji u ovakvim ocjenama, odavno ističu velike umjetnikove zasluge u slikarstvu na ovim prostorima, gdje mu brojni likovni kritičari pripisuju i svojevrsnu reafirmaciju akvarela kao tehnike.

“Zaista, Qubo je u ovoj tehnici dosegao neslućene visine, ali ne odmah, nego, prije svega, zahvaljujući predanom, višedecenijskom radu i učenju, a tamo stižu samo talentovani, uporni i zanesenjaci,  oni koji vjeruju u uzvišenu misiju umjetnosti i umjetnika.

Zahvaljujući ovoj tehnici, u kojoj je zaista jedinsten i prepoznatljiv, ali i drugim tehnikama, u kojima njegova zrelost dolazi do punog izražaja, kamene vlake, vrtače, ograde, posni hercegovački pejsaž i prozirno nebo, ostaće ovjekovječeni u bogatom umjetničkom opusu i ova izložba to potvrđuje“, objasnila je Perović.

Veseljka Salatic, kao vrsni poznavalac Milojevićevog djela, u svom komentaru ide dalje, pa, pored hercegovačkih motiva, u ovom prostranom pejsažu vidi i likove, figure koje su dio pejsaža, gdje,kako tvrdi, autor nastoji da uhvati atmosferu trenutka, atmosferu raspoloženja, ustreptalu svjetlost koja obuhvata predjele, fiksirajući njihovo postojanje i vječno trajanje.

“Sve je prikazano u sfumato rasplinjenoj akvarel boji sivog kamena, smeđe zemlje i plavičastog neba, sa zvučnim akcentima tamnijih akorda crvene, tamnosmeđe i ljubičaste, čiji potezi čine konstrukciju slike, držeći sve elemente na okupu“, dodaje Salatićeva, uz objašnjenje da su slike u ulju Qubomira Milojevića samo nastavak njegovih vizija u akvarelu.

U njima su, prema njenom viđenju, prikazani ostaci sjećanja na pejsaže koji dopiru iz daljine kao ostrva u magličastoj atmosferi koje su povezane kao stilizovani elementi u njegovom slikarstvu.

Veseljka Salatić i Ljiljana Perović slažu se u mišljenjima da su Milojevićeve slike pune lirske poetike i da nam otkrivaju svijet sazdan od iluzija i harmonije boja, te da je umjetnik duboko uronjen u stvarnost ovog krajolika, sa evidentnom težnjom ka eksperimentu koja ga nikada ne napušta, već ga tjera ka stalnom istraživanju i traganju.

Sam autor je potvrdio da je i dalje motivski duboko u Hercegovini, ali da je novina sadržana u tehnici, a to su ulja na platnu koja su na izložbi bila gotovo ravnopravna sa akvarelom.

On dodaje je to neminovan slijed umjetničkog istraživačkog duha.

“Ulja na platnu zaista ranije nisam   mnogo izlagao, ali iskustva sa akvarela, odnosno akvarel tehnike, sam pokušao prenijeti uljem na platno, što se pokazalo mogućim. To je, na neki način, jedno iskustvo koje se prenosi i nadograđuje pomoću boje, odnosno, pomoću drugog materijala, gdje je, mogu vam kazati, lakše raditi nego u akvarelu. Jer, u ulju se rad može popravljati, dok se u akvarelu to ne može uraditi“, istakao je nakon izložbe njen autor.

On je dodao da je ulja radio sa više lakoće i manje problema na način da je i u posljenje četiri godine, koliko vremena je proteklo od njegove posljednje izložbe u Trebinju, i dalje ostao vjeran motivu zavičaja.

“Ja ih dopunjujem samo nekim različitim ciklusima i nekim drugim, različitim orjenatacijama, na način da one, i pored svega, ostaju u okviru opšte teme. Ne znam zašto bih sve to napuštao, kada, ne samo da imam još dosta interesovanja za te motive, nego me oni još uvijek oduševljavaju u tolikoj mjeri da ne želim da odustajem od njih“, objasnio je ovaj umjetnik.

Oni koji Ljuba Milojevića poznaju bolje, znaju i to da nikada ništa nije uradio površno, niti je ijednu sitnicu vezanu, ne samo za svoje radove, nego i izložbu, prepustio slučaju, tako da je i ova izložba, osim njegove umjetnosti koja Trebinjce uvijek nanovo oduševljava, pokazala i jednu ozbiljnost u smislu opremanja slika, izrade kataloga i svega onoga što ozbiljno izlaganje samo po sebi zahtijeva.

Milojević je to, uz zahvalnost na organizaciji Muzeju i Opštini, obrazložio u pozdravnom govoru uoči otvaranja izložbe, skromno i jednostavno, istakavši da čovjek treba da izađe u javnost onda kada ima šta da kaže i pokaže.

“Ne treba se publikovati sve dotle dok se nije sigurno da se nešto postiglo, da se napredovalo u savladavanju likovnih problema, u odnosu na tematiku koja se obrađuje. Oni koji smatraju da se izložba može napraviti samo zbog toga da bi se izlagalo, smatram da dosta griješe i da svojoj karijeri, naročito kada je mlad umjetnik u pitanju, time samo nanose štetu“, istakao je on, dodavši da svakom umjetniku treba da je stalo do mišljenja i suda onih koji posmatraju njegovo djelo.

Ugodjaj večeri koji je i za samog autora bio toliko iznenađenje da je gotovo do suza bio dirnut, pružio je na otvaranju izložbe i trebinjski Muški pjevački oktet “Hercegovačka Gračanica“...

U GALERIJI ”TREBINJE”

IZLAGALA TRI UMJETNIKA
 

Petnaestak dana prije izložbe Ljuba Milojevića, u Galeriji “Trebinje“ u našem gradu je bila otvorena izložba trojice slikara, Baneta Vukića, docenta i Veselina Brkovića i Sava Rupića, asistenata na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju.

Izložba je, kako je objasnio Veselin Brković, nastala kao plod druženja trojice stvaralaca i kolega sa Akademije, a radi se o deset njegovih crteža, šest ulja na platnu čiji je autor Savo Rupić i pet Vukićevih kombinacija.

Na prvi pogled jasne tri različite poetike i tri različite prizme umjetnikovog pogleda, u stvari su, prema Brkovićevim riječima, bile   zajednički imenitelj svih izloženih radova i njihovih autora kao potreba da se radi dalje u klasičnom materijalu i vjera da postoje mogućnosti da se istražuje dalje, uprkos nekih drugih tendencija.

“Ja nastavljam ono što sam započeo prije više godina, odnosno figuru ili dio figure, portret, rađen na klasični način u smislu klasičnog medija sa savremenijim pristupom, ostavši, pri tom, na stajalištu da se klasičnim sredstvima mogu izraziti stvari na najsavremeniji mogući način i shvatajući crtež kao samostalnu disciplinu, a ne kao pripremu za drugu tehniku“, istakao je nakon izložbe Brković.

Rupić je, sa druge strane, izložbi doprinio sa šest ulja na platnu koja su, dodaje on, objedinjena u jednu priču sa koje se može razumjeti šta je umjetnik htio da kaže.

“Smatram da je i na ovoj izložbi i u našem radu prepoznatljiva zajednička težnja sve trojice da izgradimo neki svoj put, bez komercijalnih radova, tako da je gledaocu jasan naš put u stvarnom likovnom svijetu u kome jesmo i u kome radimo“, rekao je Rupić.

Izložba trojice umjetnika, čijem otvaranju Vukić zbog zdravstvenih problema nije mogao prisustvovati, bila je otvorena petnaestak dana...

V.D.