tPočetna

Podsjećanje na Čedu Kapora

BIO JE BH. ČE GEVARA

Čedo Kapor u društvu La Pasionarije

Da legende nikad ne umiru, potvrdiće i jedan današnji sarajevski dogadaj u Istorijskom muzeju BiH, kada će biti promovisana arhivska zbirka pod naslovom Španski građanski rat (1936 - 1939) u ostavštini Čede Kapora, poslije čega će uslijediti i otvaranje izložbe.

Tako će se besmrtni Čedo Kapor, makar i svojim lelujavim duhom, još jednom naći među svojim Sarajlijama, Bosancima i Hercegovcima, koje je časno predstavljao cijelog svog dugog životnog vijeka, kao Prometej herojstva i svjetlosne istine.

Čedo Kapor (1914 - 2004) bio je dvostruki heroj: španskog građanskog rata u suton četrdesetih godina prošlog vijeka, a potom i Narodnooslobodilačkog rata (1941 - 1945) na prostorima bivše Jugoslavije, da bi ostao zakleti antifašista do posljednjeg životnog trena, prvog proljećnog dana 2004.

Dvije domovine

Imao je dvije domovine: dragu Bosnu i Hercegovinu (nekada i Jugoslaviju), i Španiju, koju je neizmjerno volio. Ali kao kosmopolita, volio je i cijeli slobodoljubivi svijet i upravo je u takvom zanosu, tokom burnih godina španskog građanskog rata, stigao i do Iberijskog poluostrva, da bi se zajedno sa španskim patriotama i još 35.000 dobrovoljaca iz 53 zemlje suprotstavio levijatanskom pohodu međunarodnog fašizma, kome će ubrzo morati da se odupre i u vlastitoj domovini.

Tokom teških borbi u oblasti Sijera Pandos i Sijera Kabaljs bio je i ranjen. Ali to ga nije onespokojilo da sa istim borbenim žarom prođe kasnije, tokom NOB-a, kao politički komesar, i slavni put 10. hercegovačke brigade.

Tako je još za života postao besmrtnik dvije epopeje, španske i južnoslavenske. A kao heroj iz dva rata, preživio je i treći, posljednji (1992 - 1995), kada se svom svojom dušom stavio na stranu pravde i rodoljublja, ostajući u ratnom Sarajevu, mada je mogao da bira zemaljski kutak, kako bi životni suton proveo u rajskom miru. Ali nije htio da izda svoje životne principe i ostao je revolucionar do posljednjeg životnog trena, kao što su mu Bosna i Hercegovina, Jugoslavija sve do gašenja, i Španija bile i ostale inspiracija njegove stalne poletnosti.

Ostalo je zapisano da je bio Titov saborac i u ratu i u miru, kao i legendarne Dolores Ibaruri La Pasionarije. A životni put bio mu je okrunjen i sa trinaest izuzetnih priznanja, od Partizanske spomenice 1941. do medalje za hrabrost španskog građanskog rata i diplome zahvalnosti španske Republike za učešće u internacionalnim brigadama.

Upravo stoga, vijest o smrti posljednjeg bosanskohercegovačkog španskog borca i sarajevskog i bh. Če Gevare, koji je stalno želio da mijenja svijet nabolje, odjeknula je marta 2004. širom svijeta, od Sarajeva i BiH, preko Španije do Francuske i dalekog Meksika. A posljednju počast, makar i simbolično, odavale su mu tada i Harama, i Gvadalahara, i Bruneta, i Belcite, i Levante, i Ebro, kao i Sutjeska, Neretva...

Na najuzvišeniji način spojio je svoje rodno Trebinje i svoje drago Sarajevo sa mnogim španskim gradovima, ali i sa Beogradom i Parizom, gdje je proveo izvjesno vrijeme prije nego što će se otisnuti u Španiju.

Lijepa simbolika

Sretna okolnost je htjela da iz svog bogatog životnog opusa, a posebno ”Španije svoje mladosti”, sačuva i brojne dokumente koji predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo za buduća pokoljenja. A nakon smrti Čede Kapora, njegova kćerka Marina sve te dokumente i fotose, kao i bogatu biblioteku, povjerila je na bdijenje bliskim prijateljima svoga oca, akademiku prof. dr. Qubomiru Berberoviću, Marku Petroviću i Novaku Andeliću, koji su odlučili da tu bogatu zaostavštinu daruju Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, koja danas predstavlja pravu riznicu u Arhivu BiH i u Istorijskom muzeju BiH.

Upravo te dvije institucije upriličile su i izložbu Arhivsko-muzejska zbirka Čede Kapora, koja će biti otvorena danas, uz istovremenu promociju knjige Andreja Rodinisa Španski gradanski rat (1936 - 1939) u ostavštini Čede Kapora.

Tako će se, na najuzvišeniji način, još jednom podsjetiti dvostrukog heroja, i to na 70-godišnjicu od početka španskog gradanskog rata. Simbolika je tako potpuna.

Susretanja sa La Pasionarijom

Čedo Kapor volio je i ”Oslobodenje”, koje je čitao više od šest decenija. Možda i stoga izrazio je želju da svoj ”završni intervju” ili ”intervju svog života” da upravo ovom reporteru (17. marta), uz molbu da bude objavljen kao završni tekst feljtona Vječna španska epopeja, koji je upravo tih martovskih dana 2004. izlazio na stranicama našeg lista. To smo i učinili, a opora životna stvarnost je htjela da Čedo Kapor umre prije nego što je i objavljen taj ”intervju na kraju feljtona”.

Sada iz tog sabesjedništva prenosimo samo fragmente vezane za njegova susretanja sa legendarnom Dolores Ibaruri, o kojoj je govorio ushićeno i u sami životni smiraj.
 

Na naše pitanje kada se prvi put susreo sa tom heroinom, rekao je:

“Bilo je to maja 1938. u Barseloni, gdje je, nakon napuštanja Madrida, prešlo kompletno republikansko rukovodstvo, osim glavne operative koja je ostala u madridskom sektoru. La Pasionarija je već tada bila slavna, a ja sam bio politički sekretar partijske organizacije u jugoslovenskoj četi pri bataljonu Divizionarijo, 45. internacionalne divizije, koja je djelovala u sektoru Tortosa. Bataljon su sačinjavli i Česi, Grci, Bugari, Rumuni, Madari...

 Tokom tog susreta zamolio sam da mi da autogram.

Na španskom tlu ponovo sam je vidio za vrijeme ispraćaja interbrigadista, ponovo u Barseloni, 28. oktobra 1938, kada je održala onaj nezaboravni govor, ”Do videnja, braćo”, kada je rekla da smo mi, kao dobrovoljci slobode, dali sve od sebe, a ništa nismo tražili, osim, ako zatreba, da u borbi za slobodu i pravdu i umremo za špansku stvar.

Ponovo smo se sreli septembra 1971. u Qubljani, kada je bila naš gost na 4. kongresu španskih boraca iz Jugoslavije. A poslije Kongresa zajedno smo posjetili i Dubrovnik. Na brodu smo pjevali pjesme iz doba španske revolucije...

Često smo se dopisivali. Slao sam joj dosta kolektivnih pisama, u ime španskih boraca. A međusobno smo razmjenjivali i knjige s posvetama. Pošto je dugo boravila u izgnanstvu, u SSSR-u, neke od tih posveta bile su ispisane osim latinicom i pokojim ćiriličnim slovom. A u korespondenciji joj je pomagala i vrlo agilna sekretarica Irena Falkon, njena najbliža saradnica....

Ta Baskijka bila je izuzetno blage naravi, ali i vatra koja stalno gori za slobodu...”

Slobodan STAJIĆ   “Oslobođenje“ 25/10/06

Arhivska gradja Čeda Kapora u Istorijskom muzeju BiH u Sarajevu

NIKAD ZABORAVLJENA ŠPANIJA

U znak sjećanja na Trebinjca Čeda Kapora, španskog borca,  revolucionara, vjećnika ZAVNOBiH -a ,  nosioca najviših državnih odlikovanja bivše Jugoslavije  i počasnog građanina Španije,  a da dodamo - i osnivača Glasa Trebinja,  koga  je posljednji rat  zatekao  u Sarajevu,   krajem oktobra u Istorijskom muzeju u glavnom gradu Bosne i Hercegovine,   promovisana je knjiga inventara arhivske zbirke pod nazivom "Španski građanski rat 1936 - 1939 u ostavštini Čeda Kapora".

Otvorena je izložba  "Iz arhivsko - muzejske zbirke Čedo Kapor", a  prikazani  su i inserti iz dokumentarnog filma pod nazivom "Čedo Kapor, posljednji interbrigadista", snimljenog  krajem 2003. i početkom 2004. , odnosno neposredno pred Kaporovu smrt.

Ističući da je promocija knjige "Španski građanski rat 1936 - 1939"  predstavljanje  javnosti dijela materijala iz arhivske građe koji  pripada  Istorijskom muzeju BiH samo zahvaljujući Čedu Kaporu, promotor,  akademik Qubomir Berberović   je rekao:

"Ova   dokumenta   su sjećanja na epopeju u kojoj je Čedo učestvovao zajedno sa stotinama saboraca iz BiH i cijelog svijeta, a njegova biografija znači mnogo više u istoriji   od  dokumenata izloženih u  muzeju. On je bio čovjek istorijske sudbine, uvjek vjeran svojim idealima, čvrst i odlučan  u svim poslovima koje je obavljao. Nikada nije podlijegao dogmatizmu, uspravan i nepotkupljiv dolazio je u sukob  sa raznim oblicima oportunizma i nedosljednosti u redovima pokreta kome je pripadao. Nije sjedio skrštenih ruku, niti propuštao da učini sve  za svoju plemenitu borbu i ciljeve. Do posljednjih trenutaka svog života bio je neumoran, a posebno kada je riječ o radu na trajnom pamćenju Španskog rata, prvog oružanog otpora fašizmu u Evropi. To je bila njegova prva  i velika briga u posljednjim godinama života."

Berberović je takođe naglasio da je  jedan dio izuzeno velike   i   vrijedne ostavštine Kaporove arhivske građe našao pravo mjestu u Arhivu BiH, Istorijskom muzeju zahvaljujući dogovoru sa porodicom.

Otvarajući izložbu arhivskih i muzejskih ekponata  "Iz arhivsko - muzejske zbirke Čeda Kapora", Matko Kovačević, arhivski savjetnik u Istorijskom  muzeju BiH je naglasio da Čedo Kapor Španiju nikada nije zaboravljao.

"Legat Kaporove arhivske  građe  čuva se u dvije institucije u glavnom gradu BiH, Arhivu  i Istorijskom muzeju,  a njegova  vrijednost pripada svima.

Oko  50 eksponata i preko  stotinu arhivskih izložaka i isto toliko muzejskih izložaka  svjedoče o počecima revolucionarnog puta i njegovog trajanja i čine vizuelni, ali i stvarni identitet posljednjeg BiH interbrigadiste.  Vrijednost  izložbe  je  u  sadržaju tekstova i bogastvu pamćenja, sjećanja i tradicije koja autentičnim jezikom govori o značajnom segmetnu ljudskog pamćenja i interesovanja kakve je Čedo imao. Trajanje ovih ekponata prevazilazi jedan ljudski vijek i prostore na kojima su nastali", rekao je Kovačević i dodao da se  njegovanje pozitivnih vrijednosti i tradicije koje je Čedo Kapor posjedovao cijelog života  ne smiju zaboraviti.

Kovačević se zahvalio porodici, institucijama i  prijateljima Čeda Kapora: Marku Petroviću, Ljubomiru Berberoviću, Novaku Anđeliću,  Mihajlu  Đonoviću i drugima   koji su pomogli da bude  ispunjena  Kaporova želja da se njegova arhivska i muzejska zbirka  pohrani u Arhivu i Istorijskom muzeju BiH.

Pored  porodice, saboraca  i prijatelja Trebinjca Čeda Kapora, otvaranju izložbe i pormociji knjige u Sarajevu prisustvovala je i delegacija  opštine Trebinje, koju je predvodila zamjenik načelnika Nada Đurić.

Prema prvim dogovorima sa Arhivom i Istorijskim muzejom BiH, izložba  arhivske građe i promocija knjige inventara arhivske zbirke, u martu naredne godine bi trebala da bude održana i u Kaporovom rodnom Trebinju.

DCC