tPočetna

INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

GOVOR DOKUMENATA - KLOBUČKE OPERACIJE 1878.

Šta se dogaĐalo iza zavjese
 

Mašo Vrbica: Kaži ako će puštiti Klobuk u naše ruke da ćemo roblje sve primiti i držati najljepše i sve namjestiti u nikšićki grad u gotove kuće i svakome tain dati.

Savo Jovićević: Zato ću mu naredit, vojvodo. Ja sam s Omerom razgovorio liepo. On mi kaže ovako, da on nije znao da bi milo bilo sad knjazu da uzme Klobuk i kaže: ja bih pristao drage volje no valja da se dogovorim sa svijema Korjenićima, a kaže da je njegov brat u Klobuku su 50 Korjenića...

Krajem ljeta 1878. godine u Hercegovini obavještajci imaju pune ruke posla. Telegrafske žice su "užarene" a granicu prelaze i pisani izvještaji. Hercegovina samo što nije proključala...

- Danas u 10 sahati - bilećki načelnik V. Pejović iz Bileće izvještava M. Vrbicu na Cetinje - prije podne prispje ovđe u Bileću g. general Jovanović su dvije i po brigade vojske i 6 topova 12 funtaški i 6 brckije topova. Ja sam podalje od varoši susrio g. generala i čestita mu njegov uspjeh i izjavio mu njegovu uspjehu i dolasku da se ja radujem. G. general mi je odgovorio blagodareći mi i zahvaljujući mi na ovi način: "Vi ste g. načelniče kao što mi je g. Temelj kazao, trudili se doznati namjere turske i o njima uredno izvještavati i vi ste sa vašom lijepom uredbom i strogosti uzdržali narod u ovijema krajevima u dobrom redu, na što vi izjavljujem moju blagodarnost". Po ovoj pozdravi g. general stajao je nasred varoši a vojska njegova prošla je kroz varoš ispred g. generala veseleći ih njihova vojena muzika, i vojska odmarširala je na Dvorišta da logoruje a g. general smjestio se je ovdje u Bileću u jednu kuću i njegov gen. štab....

Molio me je g. general da poručim za popa Bogdana i u isto vrijeme da mu pokažem ko bi bio priličan za ovo mjesto iz ove okoline za kajmekama jednog i serdara drugog čovjeka."

Drugi telegram istog dana:

"Danas u tri i po sahata po podne gospodin general Jovanović učinio mi je fizitu i kod mene je sjedio 15 do 20 minuta a u 4 sahata isto popodne pozva je mene i Stefana na objed đe nas je najprijatnije primio. G. general pri njegovoj trpezi izjavio je meni njegovu blagodarnost za doček, koji smo mu učinjeli i još reče da će telegrafati u Beč kako je dobro primljen. Jedan dio njegove vojske zanoćio je noćas na Bijelu Rudinu koja će vojska sutra krenuti u Gacko i po želji g. generala dao sam dva perjanika i dva vojnika koji su sa njegovijem pismom noćas otišli u logor komandantu od trupe da isti perjanici idu pried vojske u Gacko da slobode narod, dalje da se ne bi kakva zbrka usput učinjela. G. general mi je izjavio da su naše straže i naš rad koji je dosad bio, potrebite sve dok svrši stvar s' Korjenićima a tako isto i mi ovde da smo potrebiti.

Tesko je reci da li je V. Pejović bio dvostruki špijun, odnosno da li je za Austriju radio sa dozvolom Cetinja ili je njegov djelokrug rada bio malo komplikovaniji...

U istom periodu, ovako izvještava bezbjednjake na Cetinju...

"Jutros u 6 sati g. general Jovanović krenuo je u Trebinje i na Korjeniće sa svom njegovom vojskom koju je bio ovđe doveo, a nije nikoga u Bileći ostavio... Po svijem izrazima g. generala Jovanovića, i koliko se meni čini, uvjeren je podpuno u prijateljstvo naše vlade spram Austriji i njenije interesa..."

Dana 7. 9. 1878. poruka je ovakva....

"Sinoć je došao ovđe pop Bogdan  i general Jovanović primio ga je u svoju kuću na večeru i kaza mu da ga pozivlje za kajmekama kadiluka gatačkoga. Pop Bogdan je zatezao i general mu je dao na razmišljanje do jutros. Pop Bogdan je došao kod mene i pošlje dugog uvjerenja od moje strane da je to volja našeg milostivog Gospodara, da on bude kajmekam u Gacko, pop Bogdan je otišao i primio pismo od generala Jovanovića na komandanta u Gacko i po odlasku generalovom u Trebinje, otišao je pop Bogdan u Gacko. Gospodine vojvoda Mašo, otišao je kao žalostan iz Bileće u Gacko i učinjelo mu se da prelazi u drugu vjeru, ali se je primio dužnosti i po naredbi koja mu se dala."

Ocito, nova vlast ho”e da pridobije ili podmiti ustanižke prvake, što joj uglavnom i polazi za rukom...

Dana 8. 9. 1878 - Stevan Zimonjić ovim riječima izvještava MašaVrbicu na Cetinje, šire slikajući prilike u Hercegovini...

"Prilikom mojega bavljenja u metohiji, pop Bogdan mi je kazao da je bijo u Mostaru, da mu je Jovanović zborijo da po svaki način skine grb Gospodarev a da će mu on drugi nabaviti iz Beča. Pop mu je odgovorijo, kad dobavi ta iz Beča pa koji mu se učini bolji onoga će uzeti. Mene je pitao pop Bogdan šta će odgovoriti za grb, zašto veli da ga nikada skinuti neće, pa ako će ga izgnati iz Metohije. Ja sam mu odgovorijo ovako: pošto se prestane suditi po turskome zakonu u Hercegovini i Bosni i pošto vidiš da je podpuni mir u Jevropi, onda će mo se razgovarati za grb...

Pripremijo mu komandant bijaše za oružje preko Drušanca i bijaše mu došlo pismo od Jovanovića da se komandant žalijo, da gatački kajmekam neće da skupi oružje. Pop Bogdan odgovorijo je komandantu ovako: "Gospodine! Da mi gledamo da se ovome narodu daje tajin, da narod nemre od gladi, a za oružje je lako. Eto kad naljegne komisija pa što ti ostane u granicu to je gotovo, a dotle ti garantujem da ti to oružje neće nikakvoga nereda napraviti. Bolje je da smo mirni, no sad da rašćeramo ove čobane po planini i da načinimo nered od dobrog reda".

Dana 15. 9. 1878. branioci Hercegovine sudaraju se sa austrijskim regimentama. Privremeno, prodor prema Klobuku je onemogu”en. Rije: je o borbi u Goričkom polju, kada su Trebinjci i Korjenići porazili austrijske snage.

Austrijanci su u ovoj borbi imali šest bataljona i dva topa. Serdar S. Jovićević poslao je izvještaj na Cetinje da  su Korjenići posjekli 300 vojnika.

(Ovo je bila krvava borba i imam utisak da se o njoj malo pisalo.)

Najslikovitiji prikaz zbivanja iz septembar 1878 , a posebno probleme sa izbjeglicama (robljem), daje telegrafski razgovor između vojvode Maša Vrbice i serdara Sava Jovićevića, koji se u tom trenutku nalazio u Grahovu i bio je dobro obaviješten o događajima...

Vrbica: ... Sad mi kaži kad je doša Omer Šehović i znali svak za njegov dolazak?

Jovićević: On je doša jutros na 9 ura samo treći na konjima. Za njega svi znadu.

Vrbica: A đe je bila straža da ga ustave da ne dolazi na Umac javno?

Jovićević: Na ovi kraj nije bilo straže nikakve.

Vrbica: Je li ko u štaciju bez tebe?

Jovićević: Nije niko.

Vrbica: Neka ti pročita Mirko onu depešu te sam Vuku Pejoviću telegrafirao odnosno Omera i Korjenića pa je dobro uvrti u pamet, pa ćeš s Omerom u smislu te depeše govoriti, ali samo u smislu do onog mjesta đe govori da im se ništa ne obećaje više no ja rekoh u pismu. O onome što je u posljednji kraj depeše Pejovića nemoj ništa Omeru govoriti jer kad bi poznao na tebe da bismo mi posljed Klobuk Austriji ustupili, ne bi s tobom ni govorio a jošt manje puštio Klobuka to bi za nas prevelika korist bila, bi nam Austrija mlogo granicu popuštila i u Hercegovinu i u Albaniju. Dakle, počni odma govor o tome  s Omerom pa pošto ga obideš dođi u štaciju, zovi me da mi kažeš, ma dobro uvrti u glavu smisa depeše Pejovića. Kaži ako će puštiti Klobuk u naše ruke da ćemo roblje sve primiti i držati najljepše i sve namjestiti u nikšićki grad u gotove kuće i svakome tain dati. Sad hajde zbogom i kad šnjim svršiš, zovi me na štaciju pa ću zajedno se i ja s Omerom razgovarati, ali pošto ti svršiš, no nemoj da Omer pođe bez moga znanja...

(Nastavak razgovora...)

Vrbica: Đe Omer?

Jovićević: Evo ga u drugu kuću đe sjedi.

Vrbica: A jesi li mu kazao da ćemo njihovo roblje primiti i u Nikšiće namjestiti?

Jovićević: Kazao sam mu za roblje i dobro mu milo bješe i reče: ja više ništa i ne tražim.

Vrbica: Eli bio ko među vama kad ste govorili?

Jovićević: Nije niko.

Vrbica: Oćeli Omer noćas natrag?

Jovićević: On je pri kretanju. No sam ga malo obustavio.

Vrbica: Kupi li se to svjetina oko tijeh Turaka?

Jovićević: Ne niko, niti sam ja dao nikome.

Vrbica: Neka Omer ostane u kuću đe se nalazi pa pošto mrkne tada poslaćeš ga natrag a do tada još ću ti nešto govoriti. Reci Omeru da si o svemu njegovu poslu mene telegrafirao i da ti je telegraf javio da sam poša u šetnju na konju pa ću oko akšama doći i da ću ja tada za sve xevap dati. Kaži mu neka mu ne bude teško čekati i da će mlogo bolje biti što će pričekati a i s druge strane da e priličnije da se ponoći vrati a za njegovu sigurnost da ćeš mu dati tri četiri tvoja čojka koji će ga do Klobuka propratiti.

Jovićević: Wemu će teško biti čekati, ma obustaviću ga a i post mu je sada.

Vrbica: Pripravi mu dobru večeru pošto mu je post.

Jovićević: Zato ću mu naredit, vojvodo. Ja sam s Omerom razgovorio liepo. On mi kaže ovako, da on nije znao da bi milo bilo sad knjazu da uzme Klobuk i kaže: ja bih pristao drage volje no valja da se dogovorim sa svijema Korjenićima, a kaže da je njegov brat u Klobuku su 50 Korjenića. Ovako Omer kaže. On nije mogao ništa na mene znati tobož da ga ne bi prevarijo, no tvrdo vjerovao mi je sve što sam mu govorio.

(Nema datuma, razgovor na temu Klobuka nastavlja se  11.9.1878...)

Vrbica: Dobro veče serdare, šta je čojče da mi danas ništa ne javi od Korjenića, šta je od njih?

Jovićević: Dobra vi sreća vojvoda. Nisam vi šta imao javiti, pritislo ovo nesretno roblje, na muku sam od njega a osobito ovo rđavo vrijeme. Danas sam bio na živu muku uređivajući kako će put Nikšića. Razdijelio sam na nekoliko famelja tain. Poslao sam Mixora dokraj Klobuka i rekao sam mu da posokoli Korjeniće da se zatvore u Klobuk. Axail-efendija  iz Trebinja glavar je svijema Korjenićima i Trebinjanima.

Vrbica: Neka piše Korjenićima da nemisle za roblje, njega će knjaz dobro namjestiti ako se oni dobro držaše. Zbori mu i razpali starca koliko više možeš i čim napiše odpravi, nećeli se poklati, jer neće ni ćesarevci čekati. A sad mi kaži, serdare, koliko je ostalo Korjenića i Trebinjana u Korjeniće i Klobuk, a kolicina su puške predali? To si već razabrao.

Jovićević: U Klobuku ima 150 ljudi a u Korjeniće ima 300 i više ljudi a ostraguša predali su mložina, a nezna čisti broi kazati.

Vrbica: Serdare Savo, nije moguće da se za ta stanak nedozna, to će se doznati i to će za knjaza izaći odveć teško, no zamilogaboga zaustavi taj stanak svakojako i javi mi sad možeš li ga zaustaviti?

Jovićeviać: Vojvoda, neboi se, ovi stanak nije da se on opet povrće natrag, no je Axail-efendija jošto onomadne prešao s vameljom u našu granicu i predao oružje. On nije za boja, on je oxa, samo što Turci njemu vjeruju sve što on reče da je istina, a on će doći s fameljom ovudijen da ide u Nikšiće pa da on odovlen piše njegovo pismo u Klobuk da se zatvore i svi će ga poslušati. A ja samo njemu da kažem da on piše da su mu vruće pleći od naše strane, budući se oni jošt boe od nas, pa kad im on reče neće se bojati, pa sam on da im piše, da ih pritvrdi, pa će on sutra u Nikšiće s fameljom. Ja mislim da ovako nemože niko ni sjetiti se a kamoli doznati.

Vrbica: Dobro serdare, ja pomislih drugačije pa se prepadoh. A pošto je tako, toga oxu ali tajno noćas najbolje što možeš ugosti, reci mu da ti je žao za obraz korjenićki i trebinjski zašto su muškaći koi bi se mogli biti, priješli sa robljem, da se biju s mačkojedima dok mogu a kad više nebi mogli vazda su im bila naša vrata otvorena. Zadaj im vjeru da e ostalo 1.000 Korjenića i Trebinjana, u Klobuk od 150 do 200 vojnika, a ono rešto po tijema klisurama da bi od latina gazap učinili. Latini nijesu junaci kao Turci. Spomeni mu šta su učinili 300 Krivošijana koji nijesu imali grad i topove kao što Korjenići imaju dobre puške i tvrdi Klobuk kojemu niko ništa nemože pa jošto na njega topove. Kaži mu da se nijesu prosuli sa robljem Korjenići i Trebinjani. Sada pošto već i zima nastupa, oni bi sebe pred svom turćijom obraz osvjetlali i potukli latine više putah. Ističi mu Krivošijane da ga bolje ukoriš da žešće piše.

Jovićević: Čuo sam da njega najbolje svi slušaju i koi je naredio da se zatvorilo nekoliko Korjenića i Trebinjana u Klobuk, a čuo sam da je ovi Axail efendija govorio da on reče Korjenićima da se zatvore i da će izgorit u Klobuku na njegovu riječ a predat se neće, pa sam poručio da Axail efendija dođe noćas kod mene, da ga naučim i da mi zada vjeru da će on učinjeti da se u Klobuk zatvore i da ga naučim kako treba. Više ti nemam šta kazati.

Axail-efendija, koji je bio inspirator otpora Austriji, napisao je pisma. Serdar Jovićević sa Grahova poslao je slijedeći telegram Vrbici na Cetinje:

"Sad mi dođe pismo od kapetana Akima koji piše da su k njemu došla četvorica Korjenića iz Klobuka te su sveli jednog ranjenika koji je s trojicom Turaka otišao u Nikšić a jedan se opet vratio u Klobuk. Ovi su Turci kaževali Akimu da se već nemogu ni dan u Klobuku držati. Cio zid novi topovi slomili su i svaku kuću sasuli. Kaževali su da su na čudo od familja. Akim kaže, po razgovoru rečeni Turaka da do ondan ujutru pobjećiće iz Klobuka. Kapetan Nikola Andrin piše mi da su ćesarovci izašli na Kosmač i iznijeli topove..."

Stice se utisak da su Crnogorci bili zainteresovani za Klobuk u kontekstu svojih aspiracija ka popravkom svojih granica prema Hercegovini i Albaniji. Za Primorje prema Bojani trebalo je dati Klobuk, o kome je postojao sporazum između knjaza i austrijskog pukovnika Temela. Inače, ova svjedočanstva govore nešto više o tadašnjoj tehnologiji diplomatskog pogađanja. Dok branioci Klobuka misle da ih podržava Crna Gora, Cetinje samo podiže cijenu svojih akcija u sukobu koji će se uskoro završiti debaklom Hercegovine i jačanjem pozicije Crne Gore...