Stvaraoci

tPočetna

Igor Šakotić

ATLANTIĐANIN IZ TREBINJA

Sigurno ste bili u prilici da na nekom od TV programa pogledate spot "Kraljica pohlepe" grupe ATLANTIDA: Iako je bend iz Beograd nemojte da vas zabrine ako vam se učinilo da se u spotu pojavljuje vama poznato lice, koje kao da ste nekada prije vidjeli, jer u spotu se pojavljuje i naš sugrađanin Igor Šakotić, inače bubnjar Atlantide. Grupa je za relativno kratko vrijeme uspjela da zainteresuje publiku i iz dana u dan stiče sve veću popularnost. A ako Vas interesuje kako je Trebinjac uz pomoć bubnjeva postao "Atlantiđanin" pročitajte sledeći tekst.

U jednom poznatom i u posljednje vrijeme jako popularnom trebinjskom kafiću /bez reklame/ sastao sam se sa Igorom i uz kafu, pivo i pokoju kiselu vodu pričali smo o njegovom uspjehu. Društvo nam je pravila i Igorova djevojka Milica.

Za početak, Igore, reci mi nešto o sebi?

Rođen sam u Trebinju 1984. godine. Bio sam prvo mala beba, pa sam porastao i postao bubnjar. Šalim se naravno. Ovde sam završio ososnovnu i srednju Medicinsko-zubotehničku školu, a trenutno specijaliziram i radim u jednoj zubo-tehničkoj ambulanti u Beogradu.

Zašto si baš izabrao bubnjeve kao instrument za iskazivanje svoje kreativnosti i kada si počeo da ih aktivno sviraš?

Počeo sam da sviram sa nekih petnaest godine. Želio sam da se bavim muzikom i odmah sam odabrao bubnjeve, valjda zato što sam energična osoba, pa su mi bubnjevi najviše odgovarali po senzibilitetu. Dobri su za potrošnju viška energije. Smatram da su bubnjevi univerzalni instrument za muziku, jer su prisutni uglavnom u svim muzičkim pravcima.Ne volim da se ograničavam na samo jednu vrstu muzike, jer muziku poimam kao umjetnost i oduvjek sam želio da se bavim njom. I nadam se da sam na dobrom putu da ispunim svoju želju. Kao i većina bubnjara počeo sam da sviram na improvizovanim bubnjevima koje sam pravio od presječenih limenih buradi i kartonskih kutija. Činele smo pravili od komada lima i vješali ih da vise sa plafona. Da ne zaboravim i neizbježne šerpe koje su takođe imale svoju funkciju. Djeluje kao tužan početak, zar ne?

A svoje prve prave bubnjeve sam kupio poslije pola godine vježbanja na ovim improvizovanim. Sve sam se više i više zanimao za muziku pa sam odlučio da kupim prave bubnjeve. Kupio sam polovni set bubnjeva marke AMATI koji su i tada bili u blagoj fazi raspadanja, ali su služili. Opet tužno, ali svaki početak je težak. I tek nakon dvije godine sviranja kupio sam set bubnjeva kojima sam bio zadovoljan. To je Yamaha bluz set i moram da se pohvalim da me i danas uspješno služe. I dan danas sviram na njima.

Svirao si u trebinjskim bendovim, pa nam reci nešto o tom periodu.

Prvi bend u kome sam svirao bio je bend Dracon, koji je posle promjenio ime u Demonium. Bend je bio sastavljen od ljudi koji su imali isto shvatanje muzike i koji su slušali sličnu muziku. Muzička scena u našem gradu je tada bila i ekspanziji i bilo je dosta bendova koji su počinjali svirati, između ostalih APOCALYPSE /trenutno funkcionišu u Beogradu/, Linoleym /nažalost više ne postoji/ i mnogi drugi. Mislim da nikada više nije bilo bendova koji su aktivno svirali kao u tom periodu. Kao i obično bubnjari su bili deficitarna roba.

Tako smo počeli prvo da skidamo tuđe stvari, a vremenom smo počeli da pravimo i autorske pjesme.

Prve snimke koje sam snimo sa bendom bile su demo verzije pjesama "Unconfendental" i "Poslednji let".

"Poslednji let" je te godine postao hit godine na top listi radio Pegaza, a i na Topu 7 Radio Trebinja je bio visoko plasiran i rado slušan, jednostavno smo imali hit što nas je podstaklo za dalji rad.

Neposredno poslije završetka srednje škole, a pred moj odlazak na specijalizaciju za zubnog tehničara u Beograd, uspjeli smo da snimimo demo album koji smo samoizdali. Na ovim prostorima ta vrsta muzike, sa agresivnijim zvukom, nije baš bila popularna, tako da pjesme i album u globalu nije baš zaživio među publikom. Pošto je većina članova tada kretala na fakultet, odlučili smo da sa svirkama nastavimo u Beogradu i Srbiji, jer to je znatno šire tržište. Mogu vam reći da smo bili iznenađeni početnim uspjehom. Svirali smo u mnogim gradovima Srbije.

Zbog školovanja članova, bend je polako prestao sa radom. Jednostavo nismo mogli da uskladimo obaveze tako da je kraj bio neminovan. Ja sam nastavio da sviram čisto iz hobija, naravno koliko sam imao mogućnosti zbog školovanja. U Beogradu sam upozna ljude sa kojim sam počeo svirati u slobodno vrijeme, čisto da ne ispanem iz štosa, ma kao što sam već rekao samo zbog hobija, iz ljubavi prema muzici..

Kako je došlo do formiranja benda Atlantida?

Iz tog sviranja iz hobija se stvorila ideja za formiranje benda koji bi svirao neku prihvatljivu varijantu hard and heavy zvuka i nastao je bend koji se u samom početku zvao PAKT SA ZVUKOVIMA, međutim zbog hiphop benda sa tim imenom, mijenjamo ime prvo u LAST CALL i na kraju u ATLANTIDA koje smo zadržali kao pravo riješenje. Band smo osnovali: pjevač Nemanja Savić, gitarista Aleksa Jonić, basista Nenad Natošević i ja na bubnjevima. Na mjestima drugog gitariste i klavijaturiste su se mijenjaljali mnogi ljudi da bi se na tom mjestu na kraju ustalili klavijaturista Matija Anđelković i gitarista Uroš Kovačević /tako je Trebinjac postao "Atlantiđanin" op.aut./

Ideja nam je bila da sviramo muziku prilagođenu klubovima,koja se sastoji od pop,rock i heavy metal klasika.Te naše svirke su bile jako dobro prihvaćene i imali smo veliki broj nastupa. Svirali smo svako malo, često i po 5 do 6 svirki mjesečno, što je jako dobro za tržište kao što je Srbija najviše iz razloga što postoji veliki broj bendova, pa je konkurencija jaka. Vremenom smo došli do perioda kada se stvorila potreba za ispoljavanjem naše kreativnosti, pretapanje iz ideje u realizaciju, tako da je došlo do stvaranja autorskih pjesama.Napravili smo nekoliko pjesama koje smo izvodili na nastupima. Publika je prihvatila te naše pjesme i tražili su da ih više sviramo, što nam je dalo podršku da snimimo tri promo-stvari i tako približimo naše pjesme onima koji nisu u mogućnosti da dođu na našu svirku i čuju nas. To su bile pjesme: "Ti i ja", "Pored tebe" i "Vrela stvar" koje smo snimili aprila 2006. godine u PARADODž studiju u Smederevu. Sve je nekako krenulo u našu korist pa je logičan slijed događaja bilo snimanje i izdavanje albuma.

Snimanje albuma je posebna priča. Cijeli album smo snimili za relativno kratko vrijeme, jer smo uglavnom imali spremljen materijal koji smo samo dorađivali. Snimanje smo obavili u istom studiju u kome smo snimili promo CD. Taj studio drže naši prijatelji braća Branković, inače za cne koji ne znaju oni su članovi poznate grupe ALOGIJA. Producent nam je bio upravo jedan od braće Branković, Srđan, sa čijim radom smo jako zadovoljni. On je i gostovao na albumu u pjesmi "Kraljica pohlepe" kao vocal.

Imamo još gostiju na cd, a to su pjevačice Aleksandra Janković - Alexys i Nevena Nena Radivojević od kojih jedna studira jazz pjevanje u Gracu. Snimanje nam je proteklo relativno dobro i po planu što se može zaključiti i preslušavanjem albuma koji se zove kao i grupa a pojavio se u prodaji neposredno pred novu godino u izdanju izdavačke kuće One records iz Beograda i za sada smo zadovolljni prodajom

Uslijedio je i spot za prvi singl "Kraljica pohlepe" koji se često vrti na nekim TV kanalim ,naročito na BALKANMEDIJI, gdje ste ga snimali?

Uporedo sa snimanjem albuma, realizovali smo i spot za tu pjesmu koju smo izabrali za promociju albuma. Spot smo snimali na nekoliko lokacija u Beogradu: Gardoš, Dorćol i Kuglaš.Neki djelovi su snimljeni u privatnim prostorima.Nismo baš zadovoljni finalnim spotom,mislimo da smo ga mogli bolje odraditi,ali šta je tu je, važno je da se spot vrti i da se prezentujemo publici preko TV stanica.

Samo da napomen da je, nakon izdavanja albuma, došlo do nekih personalnih promjena u bendu, čiji uzrok su bila neslaganja u muzičkom smislu. Neki članovi su napustili bend a na njihovo mjesto došli su novi ljudi koji sada sviraju sa nama a to su: Marko Barudžija i Ivan Mitić, prva i druga gitara, i Bojan Kenob na basu.

Reci nam nešto o nastupima, znam da ste dosta nastupali, pa da li bi izdvojio neke svirke koje su vam bile značajnije.

Stvarno smo nastupali na raznim mjestima, a izdvojio bih nastupe, recimo, na OPEN AIR festivalu na Smederevskoj tvrđavi koji nam je posebno drag, nastup na ROCK VILLAGE festu u Banatskom Sokocu, pa METAL SOUND u Domu omladine u BEOGRADU, otvaranje VOŽD ARTA /bioskopa/ i naravno koncerti u organizaciji popularne 202-ke iz Beograda.

Dalji planovi vezani za Atlantidu su, predpostavljam, koncentrisani ka koncertnim aktivnostima i promociji albuma?

U pravu si. Sada planiramo promociju albuma na prostoru Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Pokušaćemo da sviramo na što više mjesta. Što se tiče konkretno ovih prostora već imamo ugovorene promocije u Banja Luci i Sarajevu, a trenutno pregovaramo i sa još nekim gradovima, ja se nadam uspješno. A volio bih da promociju uradimo i u mom gradu i da se koncertno predstavimo publici, jer znam da nas ovde slušaju i mogu da kažem da već imamo nekoliko fanova ovde, tako da ćemo se truditi,naročito ja, da organizujemo neku svirku. Iako nam je album takoreći ,tek izašao, mi radimo već i na novim pjesmama za drugi album,ali o njima otom-potom.

Da se malo vratimo na bubnjeve. Reci nam da li je teško svirati bubnjeve?

Ma, nije teško. Ljubav i volja prema sviranju su osnovna potpora za rad, kao i u svakom drugom poslu. Istina, neophodna je velika količina energije, volje, upornosti da bi se bubnjevi naučili svirati. Dosta zavisi i od kreativnosti same osobe. Jer, osnovi se brzo nauče, a onda na scenu stupa kreativnost. To je sve individualno. Između ostlog, kreativnost se, po mom mišljenju, stiče samim preslušavanjem različitih muzičkih pravaca. Ja sam npr. slušao sve što mi je došlo pod uho tj. u CD player, zato kažem da se ljudi ne trebaju ograničavati samo na jedan muzički pravac. Pa, i muzičko obrazovanje se, dijelom stiče upravo upoznavanjem i preslušavanjem svih muzičkih pravaca. Naravo , osim nekih prostih koji to na zaslužuju...

A kako su reagovali tvoji roditenji na tvoju ljubav prema bubnjevima?

Roditelji su, pretpostavljam, reagovali kao većina roditelja. U početku su bili jako skeptični, ali su vremenom uvidjeli moju privrženost i ozbiljnost prema muzici i podržali su me u daljem radu.Posle je ,čak, moj otac insistirao da vježbamo u garaži koju nam je on obezbijedio, da bi nas na neki način sklonio sa ulice. I hvala mu u ime svih roditelja koji imaju razumjevanje za svoju djecu koja počinju svirati. A da napomenem da sada veliku podršku imam i od svoje djevojke Milice zvane Ca /molim te naglasi ovo/ i njene ortakinje Kaće. One su inače iz Bg i skoro uvjek su na našin nastupima kao neiscrpna podrška.

Da li si upoznat sa Trebinjskom muzičkom scenom?

Pa, pošto sam u zadnje vrijeme uglavnom u Beogradu, zbog obaveza prema bendu, ali i zbog svoga posla, slabije sam upoznat sa radom Trebinjskih grupa. Znam da sviraju bendovi Reborn, Iznogud i još neki kojima ne znam ime, a čuo sam da ima i bendova koji tek počinju sa sviranjem. Pojavljuju se i grupe drugačije orijentisanje od roka i metala, kao što je ova mlada rep grupa Debitanti, što pokazuje da je muzička scena opet u ekspanziji, kao prije nekoliko godine, kada sam ja počinjao. A svima koji počinju sa sviranjem bilo koga instrumenta poručio bih da što više i ozbiljnije vježbaju, jer, ponavljam, uz minimum talenta, upornost i vježbanje je osnov za bilo kakav uspjeh. Zato treba vježbati što više. a uspjeh će doći sam. Znam da ovo zvuči kao kliše, ali je stvarno tako. Ja sam u početku vježbao i po 4 do 6 sati dnevno, što je jako naporno, ali se isplatilo!

Uporedi nam kako je bilo vježbati u Trebinju, a kako je u Beogradu?

Trebinje, kao manja sredina ima svoje i prednosti i mane. Ovdje je lakše vježbati zbog samog prostora za vježbanje: Ima više opcija gdje možeš nesmetano da vježbaš. Na primer mi smo vježbali na više mjesta, između ostalih i u Domu mladih, gdje smo dobili svoju prostoriju. I gdje smo, što je najvažnije, besplatno i bez vremenskih ograničenja mogli nesmetano da sviramo. To u Beogradu nije slučaj, npr. njihov Dom omladine ne pruža takvu mogućnost mladima. Bendovi su prepušteni uglavnom privatnim studijima za vježbanje koji se naplaćuju po satu korišćenja, pa tako da nisu svi u mogućnosti da vježbaju nesmetano.

Onda tu postoje i razni drugi problemi, jer neki studiji ne puštaju početnike, dok su neki ograničeni na neke muzičke žanrove, i slično. Idealno riješenje su podrumi kuća, ali takve uslove možete naći samo na periferiji, u centru ih je gotovo nemoguće iznajmiti. A opet put do periferije zahtjeva dodatno vrijeme što opet postaje problem.

Mi trenutno vježbamo u jednom stanu na periferiji Beograda, što nam daje prednost u odnosu na neke druge bendove, jer možemo nasmetano svirati bez ograničenja vremenskih.

Opet, Beograd je veće tržište za muziku, daje više mogućnosti za uspjeh, što nije slučaj sa manjom sredinom kao što je Trebinje.

Tako zavraavamo razgovor sa Igorom koji se već vratio u Beograd zbog obaveza prema bendu. Ja sam mu na kraju poželio sreću i uspjeh u daljem radu, što više nastupa i mnogo prodatih CD-ova A na samom kraju Igor nam je poklonio jedan original cd ATLANTIDE za nagradnu igru, a vi možete da ga osvojite ako pravilno ogovorite na nagradno pitanje koje glasi: "Kako se zove prvi album grupe Atlantida"?. Odgovore donesite u redakciju Glasa do 22. februara do 12 časova, a izvlačenje će se obaviti u emisiji TOP 7 istog dana u 13,30 časova.

Za kraj, da bismo vam bar malo dočarali njihovu popularnost, prenosimo komentare sa njihove oficijelne web-stranici:

- Hej ljudi hvala za add! Slushao sam sve pesme sa stranice(iako nisam fan ponjer-a:) i može se reci da imate kvaliteta i potencijala. Keep up the good njork"

- Hvala za add :) C c c ladno ste sada na bilboardima a do pre 2 mjeseca smo pili pivo zajedno. Ko bi rekao :)"

- Aj srecno majstori zvacu vas da svirate kada buden imao neku kampanju :)"

- Da li ste svesni koliko ste zarazni za slušanje? Ubićete svo moje slobodno vreme. SRAM VAS BILO! :)"

- Konacno vidjeh atlantidu prije neko vcce na meral sound-u, svaka cast! I pored ocajnog ozvucenja ste ok zvucali, pjesme mi se svidjaju, pjevacu svaka cast za ponašanje, onako se to radi na bini!. Ocekujem taj album uskoro!"

- Osmi Putnik: Ehej majstori moji dragi! Sve naj,naj,naj Atlantidi, vama i vašima u ovoj novoj 2007.godini, od srca! Sritno, veselo I pametno. Guštajte mi! Let The Metal Flonj!"

- Gledao sam spot na Balkanmediji i skroz je dobro sto je I to moguce danas videti na TVu. Nadam se da ce se ljudi zainteresovati!"

- "Gledala sam na TV vaš spot za "Kraljica pohlepe", super je, a I pjesma je stvarno mocna:) Nemojte se zaustaviti samo na tome :)"

Komentari su uglavnom slicni ovima, a ako i vi želite da date komentar ili saznate još više o ovom bendu posjetite internet stranicu njnjnj.myspace.com/atlantidaband .

Bruno Iks

(čita se Dž)

a može i Brunoks)