tPočetna
NIKOM NIŠTA
VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!
KUPUJUĆI PRVO KILO MEDA (u 2007. godini)
- Gajo, junačino, kako ti je pravo ime!
- Pa... Gajo!
- Zaboravi, ne sekiraj se... i da te drukčije zovu, isto bi ti se pisalo!
dubrovČanin Čestita trebinjcu (uz janjetinu)
- E, moj dobri prijateju, srećni ti svi ovi blagdani...
- Kaži redom, na koje misliš?
- Oću, ali ti prvo reci gospođi - pokazao je na konobaricu - da nam donese bocun mjesto boce, pa dako nabrojim - dok ga ne osušimo odozdola!
i ja bi digo glavu...
Kako je ove zime ogrijalo, tako, moglo se desiti da prolazi jedan Zupčanin pored kafane (!?), a jedan od gostiju koji se sunčaju na januarskom suncu, samo da ga prikoči i svrati, mogao mu je dobaciti, s leđa:
- I ja bi digo glavu, da sam dobio aerodrom!
PARIŽANI I SARAJLIJE
U podgoričkom restoranu Sempre, koga drže vedri momci iz Sarajeva, konobar priča gostima iz Trebinja, da je nedavno bio u njihovom lijepom gradu.
Jedan od Trebinjaca odmah ga dočeka s pitanjem...
- I, gazda, sve si vidio, kaži šta ti se čini: jesu li pogriješili oni koji su rekli da je Trebinje - Mali Pariz!
- Ne znam, nisam bio - u Parizu! - dočekao ga je Sarajlija, namignuo ostalim, i sručio četiri ovala špageta na sto.
ZIMSKI SAN
- Znaš šta, Bećo!?
- Šta, Ćećo?
- Volio bi da sam u 2007. osvanuo ko međed...
- Zašto, budalo?
- Da ne osjetim razliku, kad mi, ko lani u ovo doba - isključe struju
ČITAJUĆI NOVINE
- Dragice!
- Molim, Jovo.
- Platismo li mi struju za ovi mjesec?
- Platismo za ovi, ali nismo za prošla tri...
- Biće zato i mogu čitat samo ova najviša slova!
iskreno
- Radojka, danu opet promisli, imamo li mi ikog u pravom kapitalizmu?
- Imali bi, da si slušo šta “budala drobi”!
IZUZETAK
Jedan Trebinjac se na glavnoj ulici okrenu za jednom gospođom i samo što ne
zviznu, a moj kum će mu poučno, iz kafane: “Za ženama preko četeres godina
zviždi samo - pretis lonac!“.
OPIS I UTJEHA
Ovako moj prijatelj Mirko Milošević opisuje jednog penzionera: “Godinama opterećen, psihički poremećen; seksualno; novčano ugrožen, dosadom zaražen, tekstilno unakažen; stalno drijema, zuba nema; sve manje jede, sve se tanje prazni; smežurana lica, rijetka mu stolica; sve mu smeta, svakog grdi, a na bijeli luk smrdi“.
UTJEHA
Ovako me
moj prijatelj Mirko Milošević tješi: “Možeš kupit kuću, ali ne možeš veselje;
možeš kupit imanje, ali ne možeš radovanje; možeš kupit prijatelje, ali ne možeš
prijateljstvo; moreš kupit krv, ali ne možeš život; možeš kupit seks, ali ne
možeš ljubav...“
VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!