tPočetna

NIKOM NIŠTA


VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!


 

KUPUJUĆI PRVO KILO MEDA (u 2007. godini)

- Gajo, junačino,  kako ti je pravo ime!

- Pa... Gajo!

- Zaboravi, ne sekiraj se... i da te drukčije zovu, isto bi ti se pisalo!

 

dubrovČanin Čestita trebinjcu (uz janjetinu)

- E, moj dobri prijateju, srećni ti svi ovi blagdani...

- Kaži redom, na koje misliš?

- Oću, ali ti prvo reci gospođi - pokazao je na konobaricu - da nam donese bocun mjesto boce, pa dako nabrojim - dok ga ne osušimo odozdola!

 

i ja bi digo glavu...

Kako je ove zime ogrijalo, tako, moglo se desiti da prolazi jedan Zupčanin pored kafane (!?), a jedan od gostiju koji se sunčaju na januarskom suncu, samo da ga prikoči i svrati, mogao mu je dobaciti, s leđa:

- I ja bi digo glavu, da sam dobio aerodrom!

 

PARIŽANI I SARAJLIJE

U podgoričkom restoranu Sempre, koga drže vedri momci iz Sarajeva, konobar priča gostima iz Trebinja, da je nedavno bio u njihovom lijepom gradu.

Jedan od Trebinjaca odmah ga dočeka s pitanjem...

- I, gazda, sve si vidio, kaži šta ti se čini: jesu li pogriješili oni koji su rekli da je Trebinje - Mali Pariz!

- Ne znam, nisam bio - u Parizu! - dočekao ga je Sarajlija, namignuo ostalim, i sručio četiri ovala špageta na sto.


ZIMSKI SAN

- Znaš šta, Bećo!?

- Šta, Ćećo?

- Volio bi da sam u 2007.  osvanuo ko međed...

- Zašto, budalo?

- Da ne osjetim razliku, kad mi, ko lani u ovo doba - isključe struju


ČITAJUĆI NOVINE

- Dragice!

- Molim, Jovo.

- Platismo li mi struju za ovi mjesec?

- Platismo za ovi, ali nismo za prošla tri...

- Biće zato i mogu čitat samo ova najviša slova!  

 

iskreno

- Radojka, danu opet promisli, imamo li mi ikog u pravom kapitalizmu?

- Imali bi, da si slušo šta “budala drobi”!

 

IZUZETAK 
Jedan Trebinjac se na glavnoj ulici okrenu za jednom gospođom i samo što ne zviznu, a moj kum će mu poučno, iz kafane: “Za ženama preko četeres godina zviždi samo - pretis lonac!“.


OPIS I UTJEHA

Ovako moj prijatelj Mirko Milošević opisuje jednog penzionera: “Godinama opterećen, psihički poremećen; seksualno; novčano ugrožen, dosadom zaražen, tekstilno unakažen; stalno drijema, zuba nema; sve manje jede, sve se tanje prazni; smežurana lica, rijetka mu stolica; sve mu smeta, svakog grdi, a na bijeli luk smrdi“.


UTJEHA

Ovako me moj prijatelj Mirko Milošević tješi: “Možeš kupit kuću, ali ne možeš veselje; možeš kupit imanje, ali ne možeš radovanje; možeš kupit prijatelje, ali ne možeš prijateljstvo; moreš kupit krv, ali ne možeš život; možeš kupit seks, ali ne možeš ljubav...“
 


VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!