tPočetna
 

TREBINJSKE MAŽORETKE PRVE U RS

SPOJ KLASIČNOG, MODERNOG I TRADICIONALNOG

NA SAJMU TURIZMA, UGOSTITELJSTVA I TRGOVINE POJAVILE SE I MAŽORETKE, PRVE U TREBINJU I REPUBLICI SRPSKOJ. NAKON SAMO NEKOLIKO MJESECI RADA, PRIPREMAJU SE ZA NASTUP U HERCEG NOVOM...

Nakon prvog Međunarodnog sajma turizma, ugostiteljstva i trgovine koji je u oktobru mjesecu održan u Trebinju, na kome su prvi put nastupile i mažoretkinje iz našeg grada, inače prvi ovakav sastav u Republici Srpskoj, svima nam je bilo jasno da je gradu ovakav jedan ansambl odavno bio potreban. Ovakav zaključak nametnuo se svim prisutnim u Sportskoj dvorani u Bregovima, gdje su, kao pravi uvod u sajam na kome su turizam i ugostiteljstvo bili prioritetni, rame uz rame sa hercegnovskim, nastupile i naše djevojke u uniformama, promovišući na taj način i manifestaciju i Trebinje kao mediteranski prepoznatljiv grad.

Organizacija Sajma i početak rada mažoretki vezani su za “Ženski centar” u Trebinju, čiji nam je izvršni direktor LJilja Čičković potvrdila da planovi za ovakvom vrstom promocije grada postoje još odavno.

“Pridjev mediteranski mi već duže vremena pokušavamo napraviti još vidljivijim nego što jeste, jer, zašto oduzimati gradu njegovu autentičnost, koja se može istaći upravo adekvatnom promocijom, odnosno, potencirati njegovu mediteransku klimu, mediteranski duh”, ističe Čičković.

Ona kaže da su trebinjske mažoretke, prve u Republici Srpskoj, osnovane, u stvari, na inicijativu Trebinjca Vojislava Dučića, savjetnika u “Ženskom centru”, te da, iako za sada bez neke značajnije podrške šire zjadnice, očekuju veću podršku nakon što se sudski zvanično registruju.

BIĆE BOLJE NAKON ZVANIČNE REGISTRACIJE

Iako pomalo razočarani odnosom gradskih i regionalnih institucija koje organizuju različita kulturna i sportska dešavanja, u smislu da još niko nije našao za shodno da mažoretke pozove kao promotere, kao akterke  protokolarnih  aktivnosti bilo kog kulturnog, sportskog ili javnog događaja, u Ženskom centru izražavaju i nadu da će do toga doći.

U toku godine bi, dodaje Čičković, trebala uslijediti i zavnična registracija mažoretki kao nezavisnog pravnog lica, nakon čega bi ovaj ansambl mogao i zvanično da konkuriše za kontinuiranu finansijsku podršku, ne samo iz opštinskog budžeta, nego i sa drugih izvora finansiranja.

Iako pomoći za sada nisu imali niotkuda, osim simboličnih izdvajanja  dvije opštine, Bileća i Trebinje, ipak su krenule sa radom, potpomognute za početak, kako to ove mlade Trebinjke vole reći, sestrinskim ansamblom iz Herceg Novog.

“Mi, međutim, ni u jednom trenutku nismo željeli kopirati ništa od Novljanki, pa ni uniforme, koje, kao uostalom i sve uniforme mažoretkinja, podsjećaju jedne na druge, jer one, u suštini, i jesu modifikovane vojne uniforme. No, i pored nekih standarda koji moraju biti zadovoljeni, imali smo na umu da sve mora biti autentično, odnosno, nismo kopirali nijednu od uniformi već postojećih mažoretki, u čemu su nam pomogli i stilisti iz Herceg Novog, ali smo jedan dio kreacija odradili i mi sami”, objašnjava Čičković.

MaŽoretke  same ne negiraju da su i prve korake naučile od hercegnovskih mažoretki i njihovih koreografa, a onda su se okrenule “domaćim resursima” odnosno, počinju sarađivati sa Bojanom Ignjatović, koja živi i radi u Trebinju, a inače je osnivač   Organizacije za scenski i medijski nastup “The faces”, u okviru koje djeluje i plesni studio, obuka novinarstva, glume i manekenstva.

Gospođa Bojana, koja je sada već uveliko angažovana na koreografijama i treninzima sa trebinjskim mažoretkama, kaže da je “Ženski centar” bila organizacija koja je njima pomogla onda kada su počinjali, pa je njena pomoć, u stvari, uzvratna.

Ona kaže da mažoretke u gradu na Trebišnjici trenutno  broje dvadeset četiri članice,  od čega  njih dvanaest predstavlja prvu i najaktivniju postavu, a za ostalih dvanaest je potrebno još malo rada i nekoliko uniformi kako bi usavršile svoje pokrete za predstojeća takmičenja i velike ulične defilee.

“Mi imamo i ansambl malih mažoretki, od 5 do 10 godina, sa kojima radimo na poseban način i za njih se ne prave uniforme”, dodaje Ignjatović.

U TOKU USAVRŠAVANJA KOREOGRAFIJA

S obzirom da ulični defile podrazumijeva i veliki broj djevojaka, odnosno, sve članove ansambla, a trebinjske mažoretke u planu imaju odlazak u Herceg Novi na “Dane mimoze”, posljednjih desetak dana januara mjeseca iskorištavaju za usavršavanje koreografije.

One same kažu da nemaju tremu pred nastup, iako su svjesne da je u pitanju jedan izuzetno prestižan defile i manifestacija, dok njihova koreografkinja tvrdi da će ostvariti izvanredan rezultat.

“Djevojke  su uvijek redovne na probama, daju maksimum od sebe, a, osim toga, ono što je bitnije jeste da su, samo za mjesec dana, uz pomoć trenera iz Herceg Novog, izuzetno usavršile jednu koreografiju, toliko dobro da je i same trenere zapanjila brzina kojom su sve to naučile.

Kasnije su mi ti ljudi pričali da su znali da će tako brzo djevojke savladati pokrete, napravili bi za prvi Sajam turizma, ugostiteljstva i trgovine još spektakularniju koreografiju”, priča Ignjatovićeva.

Mažoret ples, koji predstavlja spoj marša i plesa, gdje se mažoretkinje  prvi put i pojavljuju u vojnim marševima, prateći ritam dobošara, predvodnika vojske koja ide u ratove i osvajanja, možda je i komplikovaniji od klasičnog plesa, jer djevojka mora imati i vojničko držanje i zadržati ženstvenost.

“U mažoret ples se može ukmponovati i dosta modernog plesa, što mi i radimo, odnosno, ja pokušavam osmisliti tako nešto, a djevojke to, po meni,  dosta dobro interpretiraju, u čemu i jeste naš zajednički kvalitet - autentičnost i originalnost izvedena na izuzetno dobar način.

Mi u svoju igru uključujemo i dosta moderne muzike, ne samo zbog klasičnih defilea, nego i zbog nekih drugih nastupa, trudeći se da tome standardnom i modernom mažoret plesu dodamo i neke starinske, folklorne i tradicionalne ritmove”, objašnjava koreografkinja trebinjskih mažoretki.

Za predstojeće Dane mimoze, kako ističu, pripremaju standardni nastup i koreografiju na standardnu muziku, dok za takmičenje mažoretki  cijelog crnogorskog primorja koje će se održati na početku trističke sezone u junu mjesecu, za koje su već dobile poziv, pripremaju novu koreografiju koja će predstavljati spoj modernog i tradicionalnog, sa nagašenom prepoznatljivošću ovog kraja i ovog podneblja, a takva “miks koreografija” im, izgleda, baš dobro polazi od ruke.

Na svu sreću, dodaje Ignjatović, ansamblu u gradu kakvo je Trebinje ne može nedostajati lijepih djevojaka, što je osnovni preduslov da ansambl djeluje na pravi način.

Sedamnaestogodišnja Milica Mandić, jedna od dvanaest djevojaka koje su prve mažoretske korake na najbolji način savladale još dok su sa njima radili koreografi iz Herceg Novog, kaže da već dugo godina igra i folklor u “Alatu”, pa je poželjela da se okuša i u ovoj vrsti plesa.

Ne zna, dodaje, gdje joj je ljepše, na defileu gdje se sve djevojke osjećaju kao kraljice, jer ih svi posmatraju sa divljenjem, ili u narodnoj nošnji, gdje se vraća tradiciji.

NJena godinu mlađa drugarica  Bojana Čolović kaže da je još kao dijete sa nestrpljenjem očekivala defile mažoretki, maski i trombonjera iz Herceg Novog koji su uvijek prvi donosili dah proljeća na ulice Trebinja i da je ovo bila njena davna želja koja joj se ispunjava.

Zbog toga, ističe ona, očekuje mnogo od predstojećih nastupa u crnogorskom primorju, naročito onog ljetnog koji će imati takmičarski karakter i okupiti sve djevojke iz regiona koje se bave ovom vrstom plesa.

Tek nakon tog nastupa će, po njenom mišljenju, znati koliko zaista vrijede...

V.D.