tPočetna
 

JOŠ JEDNA KLOBUČKA TAJNA

Pismo koga još  niko nije pročitao

Već  duže vremena tražim priliku da se nekako domognem jednog posebnog, uveliko  tajnovitog    mjesta nedaleko od Trebinja. Ako si sam, ako nemaš vodiča, nema  ni  govora da ćeš ga naći. Riječ je o jednoj stijeni, za koju su mi rekli da je glatka i visoka, i da se nalazi negdje pod starim klobučkim gradom. To mjesto zove si Pismo. Zašto, konačno sam saznao, zahvaljujući Jovu Stijačiću, sa Klobuka. Sa svojim sinom Blagotom     i   Srđanom Benderaćem proveo me je  ispod klobučkog grada. Došli smo do jedne prirodne kapije, i onda krenuli nizastranu.

Kako smo se domogli Pisma, ovdje neće biti riječi. U jednoj   ranijoj prilici, kada smo na ovim istim stranicama saopštili ovakvu, opisnu adresu jednog drugog podjednako zanimljivog lokaliteta, uskoro oni kojima ovakav vid kulturne baštine ne preddstavlja ništa, došli su da ostave svoj trag. Zato tajim tačnu adresu i podrobniji opis. U svakom slučaju, da se domognete pisma, treba proliti  i malo znoja, čak i u  hladne decembarske dane (Pismo smo posjetili 2006. godine).

Srđan i Blagota  promašili su Pismo. Sišli  su nešto niže, tražeći slova u kamenu.

I  ja  bih prošao ispod  Pisma jer je stijena urasla u šumu, da nisam čuo Jovog glas. Rekao je kratko...

- Evo ga, ovo je Pismo!

Podigao   sam pogled, spustio se desetak metara, pazeći da ne kliznem niz strminu, sklonio nekolike gole grane, i ugledao neobičan prizor.

Stijena kakvih ima mnogo po našim brdima, sa nekolike zaravnjene ploče i sa vidnim tragom klesanja na nekolika mjesta?!

Gornje redove  teksta, one koji  su iznad naših glava, nisam    mogao raspoznati. Snimio  sam  ih  teleobjektivom, ali  ni to nije pomoglo. Ipak, nema dileme da se i gore nešto nazire.

Pri dnu stijene, na visini od neka dva metra je latinični natpis Klam. Evidentno pisan u novijem vrijeme i to bojom. Sve drugo teško se čita. Razlog je prost. Svoje je učinilo vrijeme, kiše su poravnale kamen, neke crte kriju se u lišaju, a što je za ovu priliku najgore i najkomplikovanije, Pismo je u vječnoj hladovini, na njega nikad nije pala zraka sunca, tako da je teško pročitati bilo kakav tekst u dubokoj klobučkoj hladovini.

U lijevom donjem uglu kamene table našli smo dva nešto  razgovjetnija   reda slova. Nisu  rađena majstorski. Urezana su najvjerovatnije metalnom    oštricom. Možda nožem? Neka slova djeluju kao da  su   ćirilička, a neka, povezana sa njima, liče na latinična?!

Na nekoliko mjesta okolo snimili smo nejasne prizore. Na jednom, došli smo ne baš do   najsigurnijeg zaključka, predstavljen  je lovac sa psom, na drugom nešto što istovremeno liči  na  dlan   i  na nekakvu građevinu, na jednom mjestu više se osjeti nego vidi bordura karateristična za stećke,  sa pravilno raspoređenim, sferičnim udubljenjima.

Zašto se ovo mjesto zove Pismo, potpuno je jasno. Sve ostalo  je  pod  velikim upitnikom. Evidentno, u hiljadugodišnjoj istoriji grada Klobuka,  bilješke  u kamenu ostavljane su i po nekom redu, službeno, ali, vjerovatno, i vojnici u dokolici, ovdje su ostavljali   bilješke  o  sebi (takve stvari rade se i danas).

Međutim, da se pročita sve što  je  napisano na jednoj ovakvoj istorijskoj “oglasnoj tabli” potrebno je malo više novca, jer je neizbježno napraviti odlijevak tekstualnog dijela stijene, i onda brižljivo iščitavati i   sklapati još jednu,   novu priču o starom gradu Klobuku...

Kad se to desi, opet ćemo posjetiti Pismo...      Te.O.

KRST

Ovaj krst, izpod sela Klobuka, na mjestu koje nosi naziv Crkvište - nekoliko stotina metara vazdušne linije od Pisma o kome pišemo u ovom broju - Vladimir Jovov Stijačić našao je ovaj bronzani krst.

Pošto je teren na tom području pjeskovit i izložen ispiranju, krst je poslije vijekova provedenih u zemlji konačno isplivao i bljesnuo na svjetlosti jednog dana kada se Vladimir našao u blizini.

Krst na obje strane ima reljefne prikaze. Na jednom je raspeće (Hristos sa jevanđelistima), a na drugoj u krstolikoj kompoziciji - Bogorodica sa svetiteljima.

Krst je izliven u dva gabaritno simetrična dijela, koji čine cjelinu homogenizovanu kopčama. Unutrašnji prostor vjerovtano je služio sa pohranjivanje relikvija ili nekih drugih dragocjenosti.

Takav zaključak izvodimo zato što je krst pohaban, najistaknutiji dijelovi od upiotrebe prosto su uglačani, a na nekim mjestim - ukoliko nije riječ o nekom drugom metalu - promijenjene su i boje.

Takođe, interesantno je da su sačuvani detalji na odori Hristosa i Bogorodice, ali ne na licima ni na jednoj strani krsta?!  

Da li je ovaj krst unikatan teško je reći. Izvjesni dilentatizam u izradi nagovještava takvu mogućnost, ali, takav zaključak, još uvijek je preuranjen.

MINĐUŠA

Vladimir Stijačić pronašao je i ovu minđušu. Da je o minđuši riječ, saglasili su se svi koji su je vidjeli.

Koliko je stara, to se i ne nagađa, međutim, i ovaj mali nalaz otvara pitanje koliko smo do sada uložili i koliko se uopšte ulaže u arheološka istraživanja, i to u regionu koji je arheološki prebogat. Ovo nije naše mišljenje, nego ocjena brojnih stručnjaka koji su se našim krajem bavili u okviru svojih naučnih studija. Sve u svemu, ovo je još samo jedan dokaz da sami marginalizujemo jedan i kulturni i ekonomski resurs, i to bez ikakvih racionalnih razloga ili opravdanja?!

DLAN, KRUNA ILI SLOVA

Ovaj oblik pravi je rebus. Nas je najviše asocirao na dlan urezan u kamen. Međutim, kada ga posmatrate iz raznih uglova u gornjem dijelu prizora, iznad prstiju, pojavljuje se još nešto - nešto što možda liči na kapu ili laičku predstavu krune, a možda su u pitanju i slova?!

PRIKAZ IZ LOVA ILI...

Šta predstavlja ova kompozicija: lava koji napada čovjeka, psa koji se propeo na prsi svog gospodara, ili lovca koji nosi jelena na leđima!?

Nemamo odgovora, možda se ovaj crtež može prevesti i na neki drugi način, međutim uši, njuška i rep psa (lava?) jasno se vide...

NAJRAZGOVJETNIJI FRAGMENT PISMA - U PISMU

Ovo je jedan od dokaza da lokalitet Pismo svoje ime nosi sa pokrićem. U gornjem redu naziru se slova SA zatim jedan misteriozan oblik, pa jedno K, i jedno O. Misteriozan oblik za nas je bilo za 180 stepeni zarotirano slovo Š. U donjem redu naziru se nadredni znaci (karakteristični za naše starije pismo) i, u seriji 3 ili 4 ipsilona ili ćirilična slova č.

Po dubini rezanja i po oštrini ivica, stiče se utisak da ovaj natpis nije mnogo star. On je jedini koji govori o tome da su novije generacije (19. i 20. vijek) prihvatili tradiciju, pa su se peli uz klobučke grede, i tamo, u dubokoj hladovini, ostavljali zapise o sebi i o svom vremenu.

FIGURE ILI SLOVA

Ovaj crtež ili tekst nalazi se na samoj ivici stijene, na sjevernoj strani. Dugo posmatrajući, otkrili smo oblike koji asociraju na stećke. Sjenke koje se ipak vide u kamenu posljedica su refleksije na osunčanoj strani okolnih, Klobuku najbližih vrda.