JOŠ JEDNA KLOBUČKA TAJNA
Pismo koga još niko nije pročitao
Već duže vremena tražim priliku da se
nekako domognem jednog posebnog, uveliko tajnovitog mjesta nedaleko od
Trebinja. Ako si sam, ako nemaš vodiča, nema ni govora da ćeš ga naći. Riječ
je o jednoj stijeni, za koju su mi rekli da je glatka i visoka, i da se nalazi
negdje pod starim klobučkim gradom. To mjesto zove si Pismo. Zašto, konačno sam
saznao, zahvaljujući Jovu Stijačiću, sa Klobuka. Sa svojim sinom Blagotom
i Srđanom Benderaćem proveo me je ispod klobučkog grada. Došli smo do jedne
prirodne kapije, i onda krenuli nizastranu.
Kako smo se domogli Pisma, ovdje neće biti riječi. U jednoj ranijoj prilici, kada smo na ovim istim stranicama saopštili ovakvu, opisnu adresu jednog drugog podjednako zanimljivog lokaliteta, uskoro oni kojima ovakav vid kulturne baštine ne preddstavlja ništa, došli su da ostave svoj trag. Zato tajim tačnu adresu i podrobniji opis. U svakom slučaju, da se domognete pisma, treba proliti i malo znoja, čak i u hladne decembarske dane (Pismo smo posjetili 2006. godine).
Srđan i Blagota promašili su Pismo. Sišli su nešto niže, tražeći slova u kamenu.
I ja bih prošao ispod Pisma jer je stijena urasla u šumu, da nisam čuo Jovog glas. Rekao je kratko...
- Evo ga, ovo je Pismo!
Podigao sam pogled, spustio se desetak metara, pazeći da ne kliznem niz strminu, sklonio nekolike gole grane, i ugledao neobičan prizor.
Stijena kakvih ima mnogo po našim brdima, sa nekolike zaravnjene ploče i sa vidnim tragom klesanja na nekolika mjesta?!
Gornje redove teksta, one koji su iznad naših glava, nisam mogao raspoznati. Snimio sam ih teleobjektivom, ali ni to nije pomoglo. Ipak, nema dileme da se i gore nešto nazire.
Pri dnu stijene, na visini od neka dva metra je latinični natpis Klam. Evidentno pisan u novijem vrijeme i to bojom. Sve drugo teško se čita. Razlog je prost. Svoje je učinilo vrijeme, kiše su poravnale kamen, neke crte kriju se u lišaju, a što je za ovu priliku najgore i najkomplikovanije, Pismo je u vječnoj hladovini, na njega nikad nije pala zraka sunca, tako da je teško pročitati bilo kakav tekst u dubokoj klobučkoj hladovini.
U lijevom donjem uglu kamene table našli smo dva nešto razgovjetnija reda slova. Nisu rađena majstorski. Urezana su najvjerovatnije metalnom oštricom. Možda nožem? Neka slova djeluju kao da su ćirilička, a neka, povezana sa njima, liče na latinična?!
Na nekoliko mjesta okolo snimili smo nejasne prizore. Na jednom, došli smo ne baš do najsigurnijeg zaključka, predstavljen je lovac sa psom, na drugom nešto što istovremeno liči na dlan i na nekakvu građevinu, na jednom mjestu više se osjeti nego vidi bordura karateristična za stećke, sa pravilno raspoređenim, sferičnim udubljenjima.
Zašto se ovo mjesto zove Pismo, potpuno je jasno. Sve ostalo je pod velikim upitnikom. Evidentno, u hiljadugodišnjoj istoriji grada Klobuka, bilješke u kamenu ostavljane su i po nekom redu, službeno, ali, vjerovatno, i vojnici u dokolici, ovdje su ostavljali bilješke o sebi (takve stvari rade se i danas).
Međutim, da se pročita sve što je napisano na jednoj ovakvoj istorijskoj “oglasnoj tabli” potrebno je malo više novca, jer je neizbježno napraviti odlijevak tekstualnog dijela stijene, i onda brižljivo iščitavati i sklapati još jednu, novu priču o starom gradu Klobuku...
Kad se to desi, opet ćemo posjetiti Pismo... Te.O.
KRST
Ovaj krst, izpod sela Klobuka, na mjestu koje nosi naziv Crkvište - nekoliko stotina metara vazdušne linije od Pisma o kome pišemo u ovom broju - Vladimir Jovov Stijačić našao je ovaj bronzani krst.
Pošto je teren na tom području pjeskovit i izložen ispiranju, krst je poslije vijekova provedenih u zemlji konačno isplivao i bljesnuo na svjetlosti jednog dana kada se Vladimir našao u blizini.
Krst na obje strane ima reljefne prikaze. Na jednom je raspeće (Hristos sa jevanđelistima), a na drugoj u krstolikoj kompoziciji - Bogorodica sa svetiteljima.
Krst je izliven u dva gabaritno simetrična dijela, koji čine cjelinu homogenizovanu kopčama. Unutrašnji prostor vjerovtano je služio sa pohranjivanje relikvija ili nekih drugih dragocjenosti.
Takav zaključak izvodimo zato što je krst pohaban, najistaknutiji dijelovi od upiotrebe prosto su uglačani, a na nekim mjestim - ukoliko nije riječ o nekom drugom metalu - promijenjene su i boje.
Takođe, interesantno je da su sačuvani detalji na odori Hristosa i Bogorodice, ali ne na licima ni na jednoj strani krsta?!
Da li je ovaj krst unikatan teško je reći. Izvjesni dilentatizam u izradi nagovještava takvu mogućnost, ali, takav zaključak, još uvijek je preuranjen.
MINĐUŠA
Vladimir Stijačić pronašao je i ovu minđušu. Da je o minđuši riječ, saglasili su se svi koji su je vidjeli.
Koliko je stara, to se i ne nagađa, međutim, i ovaj mali nalaz otvara pitanje koliko smo do sada uložili i koliko se uopšte ulaže u arheološka istraživanja, i to u regionu koji je arheološki prebogat. Ovo nije naše mišljenje, nego ocjena brojnih stručnjaka koji su se našim krajem bavili u okviru svojih naučnih studija. Sve u svemu, ovo je još samo jedan dokaz da sami marginalizujemo jedan i kulturni i ekonomski resurs, i to bez ikakvih racionalnih razloga ili opravdanja?!
DLAN, KRUNA ILI SLOVA
Ovaj oblik pravi je rebus. Nas je najviše asocirao na dlan urezan u kamen. Međutim, kada ga posmatrate iz raznih uglova u gornjem dijelu prizora, iznad prstiju, pojavljuje se još nešto - nešto što možda liči na kapu ili laičku predstavu krune, a možda su u pitanju i slova?!
PRIKAZ IZ LOVA ILI...
Šta predstavlja ova kompozicija: lava koji napada čovjeka, psa koji se propeo na prsi svog gospodara, ili lovca koji nosi jelena na leđima!?
Nemamo odgovora, možda se ovaj crtež može prevesti i na neki drugi način, međutim uši, njuška i rep psa (lava?) jasno se vide...
NAJRAZGOVJETNIJI FRAGMENT PISMA - U PISMU
Ovo je jedan od dokaza da lokalitet Pismo svoje ime nosi sa pokrićem. U gornjem redu naziru se slova SA zatim jedan misteriozan oblik, pa jedno K, i jedno O. Misteriozan oblik za nas je bilo za 180 stepeni zarotirano slovo Š. U donjem redu naziru se nadredni znaci (karakteristični za naše starije pismo) i, u seriji 3 ili 4 ipsilona ili ćirilična slova č.
Po dubini rezanja i po oštrini ivica, stiče se utisak da ovaj natpis nije mnogo star. On je jedini koji govori o tome da su novije generacije (19. i 20. vijek) prihvatili tradiciju, pa su se peli uz klobučke grede, i tamo, u dubokoj hladovini, ostavljali zapise o sebi i o svom vremenu.
FIGURE ILI SLOVA
Ovaj crtež ili tekst nalazi se na samoj ivici stijene, na sjevernoj strani. Dugo posmatrajući, otkrili smo oblike koji asociraju na stećke. Sjenke koje se ipak vide u kamenu posljedica su refleksije na osunčanoj strani okolnih, Klobuku najbližih vrda.