Tema broja/Glasa Trebinja
<956> - <27. JNAUAR> 2007.

i ono Što kupiŠ, po zakonu, nije tvoje

HERCEGOVINU BLOKIRAJU I PARAGRAFI

NEKE STVARI KRENULE  SU SAME PO SEBI, ALI DRŽAVNI MEHANIZAM OPET SE POKRENUO, KAO I UVIJEK KAD NEŠTO TREBA DA SE ZABRANI - da li nekome ne odgovara porast cijena nekretnina u Hercegovini, da li su oni koji su planirali regionalni razvoj RS slučajno, odsustvom još jednog pravnog akta, kaznili Hercegovinu, ili je prosto sve ukupno - još uvijek - u opštem normativnom haosu?!

U prošlom broju informisali smo o najnovijim zbivanjima na lokalnom tržištu nekretnina. Glas je već prije par godina nagovjestio porast cijena nekretnina na širokoj lokaciji između Dubrovnika i Trebinja. U međuvremenu, ne samo da su se te naše pretpostavke potvrdile, nego događaji poprimaju dimenzije koje sada izazivaju čuđenje i na prostorima nekadašnje jugo-tromeđe, a i u medijima u tri susjedne države.

Kakve su cijene nekretina u Dubrovniku, to je uglavnom poznato, međutim, sve više i više hit poistaje i crnogorsko primorje.Nedavno, jedna singapurska kompanija zakupila je Sveti Stefan. Naime, kompanije Aman Resorts, u zakup je uzela hotele Sveti Stefan, Miločer i Kraljičinu plažu (vlasništvo HTP Budvanska rivijera). Aman će u  rekonstrukciju hotel a uložiti najmanje 40 miliona eura, a godišnji zakup iznosiće blizu dva miliona eura. Hotel Kraljičina plaža treba da se ruši, a na njegovom mjestu napraviće se novi, luksuzni...

Uskoro, HTP Budvanska rivijera ulazi u  posao sa austrijskom Soraviom, koja ima  plan da gradi novi hotel a investiraće i u Slovensku plažu.

U protekle dvije godine, u Kotoru je ostvaren promet nekretnina od 83 miliona eura. Cijena kvadrata u starom kotorskom gradu već je dostigla cifru od 5.000 eura. Sve u svemu, u bokeljskim i budvanskoj opštini, lani je bilo oko 3.000 zahtjeva za kupovinom nekretnina.

Nešto slično, u znatno manjem obimu, dešava se i na Ivanici. Jasno, cijena kvadrata nekoliko puta je manja, ali trend je više nego jasan....

Pogledajte kako taj obrt vidi Slobodna Dalmacija (Olivija Gustin)...

“Cijene su porasle i za tri puta. Kuće se, istina, obnavljaju, ali kupci su uglavnom vikendaši, kaže Vidosav Vuković, stanovnik mjesta s tek nešto više od stotinu stalnih žitelja u kojemu je većina od oko 300 kuća prazna. U svim oglasima navodi se da je Dubrovnik udaljen samo sedam kilometara...

Koliko je Dubrovnik jak kao turističko središte   koje za sobom, barem kada je riječ o tržištu nekretnina, doslovno vuče cijelo okolno područje, vidljivo je i izvan granica RH. Mjesto Ivanica, od Dubrovnika udaljeno tek petnaestak minuta vožnje   automobilom, koje se nalazi s bosanskohercegovačke strane granice, u posljednju godinu dana doživljava pravi procvat na tržištu nekretnina. U tom naselju, koje nema ni vodovodnu mrežu, do prije nekoliko godina uopće nije bilo interesa za kupnju zemljišta ili objekata, a onda su se, gotovo preko noći, kuće na Ivanici prometnule u vrlo tražene nekretnine.

Naime, zbog astronomskih cijena koje   su dostigle kuće i stanovi u Dubrovniku, ali i na cijelom području od Konavala do Korčule, pozornost potencijalnih kupaca usmjerena je na to mjesto poviše Župe dubrovačke. U ponudi dubrovačkih agencija za promet nekretnina, kao i agencija s trebinjskog područja, niz je kuća na Ivanici, a   kupce se nastoji privući     nezaobilaznom napomenom da je mjesto samo sedam kilometara  udaljeno od Dubrovnika do kojega automobilom treba 15-ak minuta vožnje...“

U posljednjih par godina cijene  su utrostručene. Donedavno, glavni kupci bili su vikendaši...

“U agencijama za nekretnine navode da   se za zemljište s pogledom na more na Ivanici sada treba izdvojiti 100 eura po četvornome metru, ali na najatraktivnijim parcelama cijena je i četiri puta veća. Za parcele s kojih se ne pruža pogled na more cijene su 50-ak eura po kvadratu.

Cijene kuća u posljednje  su vrijeme prilično porasle, no one su    još uvijek  nekoliko puta niže od onih na dubrovačkom području. To i objašnjava zašto je mjesto u izrazito nerazvijenom kraju postalo jednom od najtraženijih lokacija  za nekretnine u BiH, a na rast cijena utjecali su i planovi izgradnje turističkih i trgovačkih objekata.

Premda  na graničnom prijelazu Ivanica kažu da je promet iz pravca Dubrovnika vrlo mali, te da stranih posjetitelja gotovo i nema, u samome mjestu  se kao kupci nekretnina spominju i neki strani državljani - Nizozemci, Englezi, Nijemci. Je li doista tako, nismo uspjeli doznati, no dio kuća koje su porušene i devastirane  tijekom rata ovih se dana ubrzano obnavljaju i pretvaraju u lijepe građevine iz kojih puca pogled na cijeli župski zaljev i pučinu.

U ponudi agencija za nekretnine kuće s područja Ivanice nisu rijetkost, pa se tako dijelom obnovljene kuće od stotinjak četvornih metara mogu pronaći i po cijenama od 60 tisuća eura. Većinom im se cijene ipak kreću oko 100 i više tisuća eura. O kolikom je skoku cijena riječ kazuje i to što se do prije nekoliko godina unatoč cijenama od samo 15-tak tisuća maraka, nisu mogli naći kupci za kuće u tom mjestu. Aktualni trend rasta cijena dijelom je zahvatio i ostala mjesta u   zaleđu Dubrovnika na teritoriju BiH, uključujući  i Trebinje. Kuća od 400 četvornih metara s poslovnim prostorom i urednim papirima u središtu Grada može se kupiti za 100-tinjak tisuća eura“.

očito, porast cijena dolazi sa južne strane. Ono što se dešava tek je počelo da dobija svoj eho sa sjevera, iako onima koji žele da grade u ovoj zoni mnoge stvari nanose probleme. U državnim organima, posebno onim u Sarajevu, u jednom trenutku, imamo utisak, reagovalo se gotovo uspaničeno...

Zašto, slijedi odgovor...

Prema Jutarnjem listu, iza novoregistrovane firme Agrotur Ivanica d.o.o. Ravno, stoji general Ivan Čermak, odnosno njegov sin Hrvoje i njihovo preduzeće Voluntas. Inače, kako su mediji prenijeli, ova firma već je kupila sedam miliona kvadratnih metara  najatraktivnijeg zemljišta na Ivanici za oko 4 miliona eura.

Prema istom izvoru, iza ove novoregistrovane fimre krije se cijeli konzorcij hrvatskih firmi. Jutarnjem listu to je potvrdio  i  Andrija Šimunović, načelnik Općine Ravno. Inače, Općina Ravno zemlju je prodavala na konkursu  sa početnom cijenom od jedne konvertibilne marke po kvadratu, a najpovoljnijom  je   ocijenila ponudu Agrotur Ivanice koja je iznosila oko 7,5 miliona konvertibilnih maraka.

- Zemljište koje je, smatraju neki naši sugovornici, idealno za gradnju sve traženijih golf-terena, koji  bi mogli predstavljati žestoku konkurenciju istom projektu na Srđu iznad Dubrovnika, zasad nije u građevinskoj   zoni, što je i uvjetovalo cijenu od 1 KM po kvadratu. Da jest, ona bi bila 12 puta viša - piše Jutarnji list, ističući da cijene na Ivanici još nisu dosegnule plafon, “jer će planirano skoro otvaranje međunarodnog graničnog prijelaza za robni promet    na Ivanici biti odlična   podloga za njihov daljnji rast“.

Šta se za to vrijeme događa u BiH!? U svom saopštenju Pravobranilaštvo BiH tvrdi  da se posljednjih dana “intenzivno uključilo u razrješenje svih nepoznanica u vezi sa prodajom zemljišta na Ivanici u opštini Ravno“.

O kakvim je nepoznanicama riječ, ne znamo, ali Pravobranilaštvo  reaguje zato što je (najvjerovatnije) riječ o državnoj imovini.

"Mora se jasno i precizno utvrditi   da li je riječ o državnoj imovini. Ukoliko to bude  tačno, onda je prodaja učinjena mimo zakonom predviđene procedure i u vezi sa tim poduzećemo adekvatne pravne radnje kako bi se ispravile sve pogreške - kaže se u nedavnom saopštenju nadležne osobe iz Prtavobranilaštva.

Od pravobranioca u Čapljini  je zatraženo da pripremi “sav imovinsko-knjiški historijat zemljišta koje je prodato na Ivanici. Ispostavi li se da se radi o građevinskom zemljištu, onda Pravobranilaštvo BiH, odnosno država, nema osnova poduzimati bilo kakve pravne radnje. Ne bude li riječ o građevinskom zemljištu, onda je učinjen propust koji treba ispraviti....".

Ispravka, jasno, znači  da bi se ugovor o prodaji zemljišta mogao proglasiti ništavnim (u skladu sa Odlukom visokog predstavnika o privremenoj zabrani prodaje državne imovine BiH).

Sve u svemu, biće još komplikacija. U Hercegovini nikako  stvari da krenu. Na jedan korak naprijed, kao da po nekom nepisnaom  zakonu, idu dva nazad!?

ČekajuĆi ishod, da podsjetimo na širi pravni okvir cijele priče.

BiH i Hrvatska nemaju sporazum o imovinsko pravnim odnosima. To praktično znači da državljani Hrvatske ne mogu sticati imovinska prava u BiH i obrnuto.

Hrvatska se drži ovog pravnog okvira, a u BiH opet nešto curi ili izlazi na mala vrata, iako u Hrvatskoj bh. državljani ne mogu da uknjiže ni ono što je ranije kupljeno.

Zašto ovaj ugovor nije potpisan, bivši premijer BiH Adnan Terzić ovako je objansio...

- Taj smo problem naslijeidli i zaista smo od samog početka nastojali  doći do ugovora koga bi obje strane ratificirale i koji bi obezbzijedio da građani obje države budu zadovoljni. Kamen  spoticanja bio je to što Hrvatska nije mogla građanima Bih obezbijediti reciprocitet. Po našim zakonima građani Hrvatske mogu kupovati u BiH, a po hrvatskim zakonima  naši građani bi mogli kupovati sve osim nacionalnih prakova. Međutim, naši su tvrdoglavo tražili reciprocitet...

Na kraju, moramo primijetiti da se Hercegovina a i dubrovačka oblast nalazi u još jednom lancu izolacije. Uz onu amdinistrativno-graničnu blokadu, sada  su tu još i  zaleđeni ugovori, koji se nekom možda i isplate, ali nama na ovom području ne omogućavaju  da komuniciramo sa susjedima čak  ni  u onom uskom okviru koga je rat ostavio.

Oni koji insistiraju   na reciprocitetu vjerovatno imaju neke razloge, međutim, ako nisu u stanju   da  pronađu   rješenja onda bi na neki drugi način morali obeštetiti Istočnu Hercegovinu i sva područja koja su u ovakvoj situaciji.

Ovako, ispada da oni koji su najugroženiji, oni koji su, uz ostalo, izloženi i oštroj migraciji, najviše moraju   da plaćaju. I sredstvima i vremenom koje izmiče...

Nadamo se da će ovo biti još jedna  prilika za naše poslanike da o poziciji Istočne Hercegovine  u RS i u BiH progovore na jednom novom primjeru, koji će se najvjerovatnije pretvoriti u novo odugovlačenje i nove blokade i za općinu Ravno i za opštinu Trebinje...

R.

Nedavno, najavljeno je da nekadašnju Titovu vilu Galeb kupuju automobiliski as Ralf Šumaher, a za plac u Herceg Novom se zainteresovao i gradonačelnik Njujorka Majkl Blumberg. Za kupovinu kuće u Perastu (gdje vilu ima i Goran Bregović), zainteresovani su Majkl Daglas i Ketrin Zita Džons.

Poslije M. Daglasa, Kotor je posjetio vlasnik Čelzija Roman Abramovič. I on hoće da kupi kuću u Boki Kotorskoj. U Boki je kuću kupilo i desetak biznismena iz Srbije. Kako saznajemo, kuću Milenene Šotre, čije se slike nalaze u Muzeju Hercegovine, kupio je  Vuk Hamović, suvlansik londonske firme EFT. Na Savini kompanija Karić kupila je plac od 6.500 kv. metara, a nešto slično Karići su za sebe pronašli i u Toploj.

U Luštici svoju vilu ima gradonačelnik Moskve Jurij Luškov. U Herceg Novom, pored gradske luke, fudbaler Atletika Mateja Kežman kupio je jedan veći kompleks gdje ima namjeru da gradi apartmane. U luci, na Škveru, bivšu željezničku stanicu kupio je filmski režiser Emir Kusturica. U stanici ima namjeru da otvori filmsku školu.

Crnogorska štampa je pisala da i naš Branko Tupanjac ima namjeru da kupi milion kvadrata zemlje gdje bi gradio hotele, stambene zgrade, marinu i sportske terene.

Kako sada stvari stoje, najatraktivnije su lokacije između Miločera i Petrovca. U Paštrovićima, Rusi masovno kupuju lokacije i grade. Čujemo da je kvadrat građevinskog zemljišta u Reževićima preko 500 eura. Na Luštici je izgrađeno i rusko naselje koje nosi ime Velji Kam. U blizini, njemačka firma ADAC kupila je tunel za podmornice.

Podijeljeni grad 

Kako se u priču o nekretninama uklapa ono što se dešava u Mostaru. Očito, Mostar, u tom smislu, nema generičku snagu Duborvnika. Razlozi su naravno novijeg datuma. Podijeljeni grad devalvira i vlastitu vrijednost.

Nedavno, u raspravi o mostarskom Budžetu, građani, uz ostalo, tvrde da je kultura pred izumiranjem. Tako stvari stoje iako je kultura visoko pozicionirana u mostarskoj turističkoj ponudi, a opet, ove godine, Mostar je proglašen za najatraktiniju turističku destinaciju u ovom dijelu svijeta.

Ovoj sjednici, vjerovatno nije prisustvovao slikar Marin Topić, ali je iskoristio činjenicu da snažno udari po vlastima u povodu navodnog poziva profestru Stojanovu da se iz Sarajeva preseli u Mostar.

Ukratko, Topić je rekao slijedeće...

(1): Pobjegao bih s čisto hrvatskih prostora, i to iz tzv. stolnoga grada Hrvata, jer meni je trebalo pedeset godina da shvatim da je meni jedini hendikep u životu što sam Hrvat, i to mostarski Hrvat. Bolje bih živio da se preselim u Nevesinje... Imao bih atelje, stan, i posao, a u Mostaru nema nikakve budućnosti. Mostar je postao groblje za sve intelektualce.

(2): Ponovno je u BiH vraćen, posebice u Mostar, jednostranački sustav s nacionalsocijalizmom.

(3): Ja se prvi dragovoljno javljam da živim u Sarajevu. Neka mi daju posao i atelje, odmah ću otici, jer Sarajevo je grad moje mladosti. A u Mostaru ostati - ovo je legalni konc logor u 21. stoljeću.        

(4): U Mostaru je sedamdeset arhitekata i nitko nije zaposlen, upravo zahvaljujuci politici tog istog HDZ-a...

(5): Navest ću... primjer koliko se u Mostaru držalo do kulture prije rata - svaki slikar u Mostaru je imao radno mjesto, stan i atelje koje mu je dodijelila država. Bilo je sedamdeset ateljea. U tzv. demokratskom sustavu nikome nije dodijeljen ni stan ni atelje. Neovisno od nacionalne pripadnosti. I tko ga je imao, otet mu je...

Umjesto komentara, da podsjetimo da je Mostar najveći i najbogatiji grad u Hercegovini. Ako je tamo ovako, ima li smisla uopšt egovoriti o manjim sredinama, i o sudbini intelektualne i kreativne elite u njima?!