tPočetna

 

PREDUZTENIČKA SVAKODNEVNICA

I DRŽAVNA KAŠIKA - U MEDU?!

KAKO “OBRNUTI“ PROIZVODNJU - BEZ OBRTNOG KAPITALA
 

Predrag Miloševića sa prethodnim
britanskim ambasadorom
u Sarajevu

Proizvođači meda vjeruju da bi se državi vratile, i to u mnogo većim iznosima, pare kojim bi podstakla pčelarsku proizvodnju u svim njenim aspektima. Pčelari, izloženi udarcima uvoznika, bore se sa jednom vezanom rukom protiv onih koji u borbi koristi sve svoje  prednosti, a koje, usput, podržavaju i njihove države. Kako sve to izgleda na primjeru jednu mlade firme kao što je Herceg Med?

Firma  Herceg Med jedna je od onih koje u posljednje vrijeme obaraju sve prepreke. Stalno ih vidimo na  sajmovima, i, na prvi pogled, reklo bi se da posluju bez glavobolje. Međutim, kod direktora Herceg Meda g. Predraga Miloševića, pokazaće i ovaj razgovor, rijetki su dani kad je potpuno spokojan.

Čim malo opane prodaja, što je znak novog uvoza, u Herceg Medu nastaje vanredno stanje...

- Mi tada dobijemo neku ekstra snagu, pa pravimo akcije, nagradne igre i druge stvari kako bi svakog zadovoljili, svakog učinili sretnim, a da sami ne padnemo na tržištu. Ti udari su česti, ranjavaju nas, ali ne ubijaju. Imamo ugovore sa najvećim trgovačkim lancima, i zato se održavamo. Naš  med se pojavljuje na preko 130 prodajnih mjesta u državi.  Sada držimo 60 posto BiH tržišta, a nismo se nadali da ćemo u Trebinju prodati ni kilo meda. Međutim, eto, Market 99 prodaje naš med preko svih očekivanja. Prodaje  ga jer je njegov kvalitet prvoklasan. To Trebinjcima i našim gostima  ne treba objašnjavati.

G. Milošević se vratio 2003. godine iz Velike Britanije,  a godinu kasnije Herceg Med već je bio na tržištu. Miloševićevi  motivi da se vrati, ako smo ga dobro shvatili, bili su uglavnom emocionalne prirode.

U Londonu je imao galeriju slika, posao mu je išao dobro, imao je britansko državljanstvo, ali, kaže, da je non-stop bio u Trebinju. Otud, vjerovatno ne žali ni truda koga je uložio u novu firmu.

- U startu  imao sam sreću da mi je prišao jedan čovjek koji je u Sarajevu pri ambasadama i ponudio mi otkup od 200-300 kila meda. Trebalo je da   ga  isporučim u bačvama. Ja sam mu rekao da ćemo raditi manja pakovanja, poklon pakete, dakle sve ono što danas imamo. Tako sam mu predložio jer nisam mogao   dozvoliti da se jedan tako kvalitetan proizvod prodaje naveliko u bačvama?!

Naravno, klijent je prihvatio ovu ponudu i sve je krneulo...

- Danas gotovo sve jače firme u BiH uzimaju naše poklon-pakete, za  ostalo vaši čitaoci sigurno znaju, vidjeli su u prodavnicama. Vidjeli su, nadam se i naš paket  sa 1,2 kila   meda  urađen od bijelog  bora, uz smokvu kao simbol našeg podneblja, uz grožđice, orahe, sve se ukombinovalo i  upakovalo na jedan narodski način. Za to pakovanje dobili   smo priznanje od USAID-a  2005. godine.  Prodavali  smo i prodajemo  med  u  malim teglicama, kao parfem, kao kavijar.  To  su  ljudi osjetili, osjetili su taj neponovljivi kvalitet, i mi smo uspjeli da napravimo brend od našeg meda.

Herceg Med, i  laički gledano, u prvom koraku, uradio je ono što treba. Obezbijedio je kvalitet, savremeno upakovao svoj proizvod, i krenuo sa ambicioznim marketingom, naradno sa domaćeg terena...

- Od prvog dana, rekli smo - odmah treba sredi situaciju kod kuće pa, ako se mogne dalje, idemo dalje. Prve godine pošli smo na sajam u Sarajevo ne znajući gdje idemo. Nismo znali da li nas čeka kamenje ili cvijeće ili jedna letargija. Punili smo tegle do tri ujutru. I ja, i moji radnici, i moja supruga. Samo smo malo dremnuli i krenuli za Sarajevo. Sajam je trajao pet dana. Tu smo probili led. Sve što smo ponijeli, sve smo prodali. Osvojili smo i prvu bronzanu medalju i neka posebna priznanja. Tada smo sklopili i prvi ugovor. Za naredne tri godine bili smo na osam sajmova, i na svim tim sajmovima dobili smo osam medalja.

Uz sve to, pošto se med tretira kao hrana životinjskog porijekla, trebalo je obezbijediti hiljadu papira (od barkodova do veterinarskih brojeva) jer su, kako g. Milošević kaže, kriterijumi užasni... Ipak, hercegovački med jednostavno je prolazio kroz sve te komplikacije kao kro sir...

- Kvalitet našeg meda je neosporan. Za svaku teglicu imamo podatak od  koga je kooperanta, i kada je proizveden. Mi smo region podijelili na LJubinje, Trebinje, Bileću u Ivanicu. Svaka teglica  ima svoju šifru. Med je zaista vrhunski, i nama je zato lako stajati iza našeg proizvoda. Moramo biti ozbiljni i odgovorni u svakom   trenu jer u ovom poslu   samo jednom možeš pogriješiti. Poslije te nema. Veliku odgovornost, naravno, imamo i prema pčelarima, našim kooperantima. Sada ih okupljamo oko 160. Zbog troškova analize, na žalost, prisiljeni smo da minimalna količina meda za otkup bude 500 kg. Ne možemo da se uklopimo u cijenu, ako, na primjer, otkupimo 100 kila meda od čovjeka. S jedne strane, kako rekoh, skupe su analize, a s druge, tržišna cijena meda nije velika. Mi kooperantima plaćamo 7 maraka. Pčelari će naravno reći da to nije dovoljno, ali, moraju da znaju svjetsku cijenu meda, Svjetska cijena meda  kreće se od 1,5 do maksimalno 3 eura, i to kod najboljih vrsta meda koje imaju sve moguće certifikate. Uz PDV i ostalo, u našim prodavnicama, med dostiže cijenu od 15 do 17 KM. Kako se te cijene zidaju? Na ono sedam maraka dodaje se trošak analize od 50 feniga, plus ambalaža, tako da mi kao firma med dajemo za 12,2 maraka. Zarada nam je oko 2 KM po kilogramu.

Kako  da  opstanu   i   pčelari i firme tipa Herceg Meda, ako se, kao što se desilo nedavno, na tržištu pojavi med iz Španije čija je cijena bila 3 KM. Da li je država   na ovaj način pčelarstvo osudila na potpuno izumiranje? Ako se već dozvoli uvoz nekog artikla, čiju su cijenu, evidentno, oborile suvencije države-izvoznika, mora li se istovremeno  plasirati   i nekakva kontra-subvencija ili neki drugi podsticaj koji bi domaćem proivođaču omogućio da preživi?!

- Nije tu u pitanju samo španski med, niti samo Evropa - kaže g. Milošević - nego i naše susjedstvo. Na primjer, u Hrvatskoj svaki pčelar na svaki kilogram meda ima podsticaj od strane države u visini četiri kune što je 1,1 marke. Kod nas to ne postoji, i to je problem.

Imate li bar osjećaj da neko gore o tome misli, ima li  nagovještaja da će se stvari promijeniti?

-  Ima dobrih nagovještaja. Konačno osjećam neke pozitivne vibracije. Osjeti se da država ima sluha za nas. izlaze     nam  u susret stručnjaci. Nedavno, na primjer, g. Radovoja Maksimovića iz nadležnog  ministarstva, pomogao nam je da odemo na sajam u Bjelovar.

Iako, kako rekoh, drži više od polovine trgovine medom u BiH, Herceg Med, u blizini ima mnogo jače ”igrače”...

- Konkurencija je ogromna. Imao sam čast da upoznam vlasnicu Medeksa u Dablinu. Ona mi je rekla da je vrijednost Medeksa 120 miliona eura. Kakve su tu relacije? Kako opstati u regionu na kome je jedna takva firma, da ne govorim o drugim, još jačim?! Medeks je tako rastao i dosegao tu cifru sigurno i zato što je imao podsticaj   svoje države. Ja trenutno  ne  mogu  uzeti   kredit, iako imam i sve potrebne projekte, i opremu, i lokaciju u Volujcu.

U pitanju  su visoke kamate ali i kritična opšta pozicija nekog ko, u ovakvim prilikama, ipak investira?! Banke traže bilans  stanja, ne misleći mnogo o ukupnoj situaciji. Konačno, da proizvođači imaju dobre bilanse, ne bi tražili kredite,  pogotovo  ne ovakve kakvi su danas...

U ovakvoj  poziciji  nije samo Herceg Med. Ova mlada firma samo  je primjer naše već uveliko kritične pozicije na regionalnom, a da ne govorim o evropskim tržištima. Ako država ništa ne učini, prijeti realna  opasnost   da susjedi kupe naše firme samo da bi ih ugasili i definitivno uklonili sa tržišta. 

N.M.

RUSKI ĆILIBAR

- Na nedavnom sajmu meda u Bjelovaru - kaže direktor Herceg Meda Predrag Milošević - bili smo jedini iz BiH koji su imali sve papire vezane za med kao hranu životinjskog porijekla. Iako sajam nije bio takmičarskog karaktera, dobili smo najbolje kritike, imali smo najposjećeniji štand, najprofesionalniji nastup. Posjetioce prvo privlači naš dizajn, a zatim kvalitet. Naš med već je brend. Na svjetskom prvenstvu 2005. u Dablinu žiri je boju našeg meda nazvao bojom ruskog ćilibara. O njegovom kvalitetu i dalje slušamo samo pohvale. Zato, kažem, to nije šansa samo za nas. Med nije lako prodati, ali na tržištu mjesta uvijek ima. Bio bih sretan da ovakvih firmi, kao što je moja, ima još u Hercegovini.

STO TONA - IDEALNA GODINA

-  Mi sa našim koperantima, u jednoj prosječnoj solidnoj godini, računamo na 90 do 100 tona meda. Što se tiče većih količina, nisam prevelik optimista. Kad ovo govorim mislim na med od kadulje i vrijeska. Mi se ne bavimo livadskim medom. Ja sam čuo da se operiše cifrom od 750 tona. To je, navodno, ukupan kapacitet Hercegovine. Daj bože da je tako. Za nas bitni su oni proizvođači koji imaju 50 i više društava, oni koji se uklapaju u ovaj naš posao... Mi smo krenuli sa nekih sedam tona, zajedno sa bademima, orasima, i smokvama. To je nekih dodatnih par tona. U narednoj godini skočili smo na 14, pa na 18 tona... Išlo bi sve to i brže, u većim skokovima, međutim, teško je danas prodati med.