tPočetna

INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

PUKOVNIK HIMMEL OBJAŠNJAVA KAKO JE NASTAO HAŠEKOV DOBRI VOJAK ŠVEJK

ŠVEJK U TREBINJU

Cijeli birokratski sistem nije bio prilagođen ratnim uslovima. Još uvijek se puno pisalo i računalo; mehanizam rada upravnih službi je svuda bio komplikovan... U magacinima kakvi su se nalazili u zemljama kakva je ova, moralo se naći i nešto finije konzerve za oficire.... Obilno jelo, ujednačen, ne previše težak rad, ukoliko to ratne operacije dozvoljavaju, pravljenje puteva, popravljanje smještajnih objekata itd., češći, kratki dani odmora od rada, čiji uspjeh je vidljiv okom, tu i tamo malo slavlja, to su momenti koji najbolje podržavaju zdravlje vojske kako tjelesno tako i duševno.

U ovom broju donosim jedan tekst pukovnika Himmela koga je on pisao u Trebinju 18. avgust 1882. godine. Riječ

je tekstu koji djeluje terapeutski za one koji u svemu vide samo naše mane i nesposobnosti. Tekst koji slijedi, eto, pokazuje da birokratska glupost nije samo naš specijalitet. Sa birokratijom imali su problema i oni koji su nam djelovali kao uzor u racionalnom organizovanju države.

U ovom tekstu ima toliko (vojnih) organizacionih paradoksa da čovjek pomisli kako je jedna država formata Austrije tada uopšte mogla funkcionisati na kriznom terenu kakva je bila Hercegovina od 1975. do 1882/3. godine.

Bilježeći svoja zapažanja iz 1882. godine na temu Taktička podjela i stanje jedinica, austrijski pukovnik, i nehtijući, objasnio nam  je kako je Hašek došao do građe za svoj neprevaziđeni humoristički roman Doživljaji dobroga vojaka Švejka...

Dalje citiram Hašeka, čitaj - Himmela...

Iskustva iz posljednjih ustaničkih ratova ukazuju na to, da brdske brigade trebaju biti sastavljene od pet do šest bataljona i podređene komandi brigade tako da međukomanda nije potrebna. Komande regimenti otežavaju značajno i u svakom pogledu usporavaju funkcionisanje službi; pri tome priroda brdskog terena ne dopušta mogućnost, ispravljanja mnogih mana ovih međukomandi kroz njihovu upotrebu u posebnim prilikama.

Kada zapocne akcija u kojoj učestvuju dva ili više bataljona, najčešće je ne vodi ni brigadir niti komada, već se onda  kod ovakvih kolona dešava to da komandu preuzima komadant regimente kao međukomandant što nikako ne odgovara visini njegovog položaja.

Najpovoljnije brojno stanje jednog pješadijskog bataljona je 730 ljudi. Kompanije sa više od 180 ljudi su problematične jer u prilikama kao što je brdski rat, trupe zahtjevaju dobro vođstvo, a oficira je malo dok rezervnim oficirima ovako nešto teško pada.

Đerđef (bubnjar) je u brdskom ratu potpuno suvišan; isti bi mogao biti opremljen kao sanitet tj. nosač ranjenika.

Taktika i obuka

Upotreba trupa u ovoj zemlji zavisi od njihove snalažljivosti u krševitim brdima, od  brzine marša, sposobnosti orjentisanja, spretnosti i energičnosti oficira i podoficira u vođenju odreda i naravno od dobre obuke u gađanju.

U vojsci se akcenat stavlja na lijepe, ravne stanice za gađanje sa travnatom podlogom  okruženom šumom; ovo svakako povećava volju za gađanjem, ali ni vježbe gađanja u kojima cilj ne stoji horizontalno nisu manje važne; u brdskom ratu svakako je češći slučaj da se puca naviše ili naniže nego horizontalno; na kraju treba navići vojnika da puca i na cilj koji se po boji uklapa u teren.

Naspram protivnika kakav je naoružan seljak, ne treba neka posebna taktika; opreznost pri maršu, dobro pokrivanje krila, daleko odmaknuta i podjeljena izvidnica, odlučnost prilikom napada, energičan udarac, ako je moguće uz istovremene prijetnje sa krila i zaleđa - to je otprilike taktika; ipak i ovdje se stvarala tendencija za širokim zaobilaženjem koji su važili za izvještačene manevre. Ni sigurnost marša nije uvijek bila besprjekorna; desilo se npr. da je jednom prilikom organizovan prolazak kroz jedan prolaz čiji obod je ostao potpuno nezaštićen.

Pravila na bojistu

Preciznost funkcionisanja službi je uopšteno trpila zbog toga što trupe, komanda kao i vlast nisu bili sigurni da je ratno stanje, koje je faktički postojalo, bilo i zvanično na snazi.

Nije bilo mobilizacije, već je samo naređena povećana opreznost; nije se znalo da li važe ratna pravila ili pravila u miru; već pri maršu ka bojnom polju, posvuda je postojalo dvoumljenje šta kompanija treba da ponese, a šta da ostavi; postojale su različite naredbe po tom pitanju; nigdje nije bilo ispisano da li važe ratni ili zakoni u miru; vojni sud je službu obavljao kao u mirnodobsko vrijeme.

Zbog tako nerazjašnjenog stanja je i računanje takse bilo nestabilno; cijeli birokratski sistem nije bio prilagođen ratnim uslovima. Još uvijek se puno pisalo i računalo; mehanizam rada upravnih službi je svuda bio komplikovan. Uslovi izdavanja računa, naročito kod pijačne trgovine su često bili uvredljivi. Npr. u "divljini", daleko od nekog naseljenog mjesta, u okolini koja uopšte nema stabilan broj stanovnika, za svaki sa mukom nabavljeni svežanj slame, sijena i tome sličnog je trebalo navesti tačnu masu u kilogramima tj. gramima i za svaki izdati iznos novca priložiti od strane prodavca napisane i izpečaćene, a od kompetentnog mjesnog predstavnika (notara) ovjerene priznanice.

PoŠta je takođe ostala da radi kao u okolnostima mira i obavezivala je vojnike da plaćaju poštarinu za pisma. Slično je bilo i sa telefrafskim saobraćajem sa domovinom gdje se pored osnovne takse plaćalo pet krajcera za svaku riječ.

Naoruzanje i oprema

Puška sa pojačanom municijom je odgovarala svim jeftinim zahtjevima.

Desio se jedan slučaj da su regimenteri iste brigade potraživali različitu municiju; tu se mogla desiti greška u utovaru i prevozu municije što bi napravilo veliki problem ako bi vojnici dobili municiju koja ne odgovara njihovom oružiju.

Što se tiče opreme, želio bih naglasiti da pored poznatih prednosti lineman ašova, ipak se mora priznati, da ovi u stjenovitom kršu ne podmiruju u potpunosti potrebe trupa; bilo bi od velike koristi, kada bi  u ovom dijelu zemlje umjesto trećine ašova bilo podijeljene krampe sa kratkim drškama, kao one što koriste vatrogasci.

Flaše od bijelog metala i posude za toplo jelo su vidljive sa enormne udaljenosti, a flaša čak obilježava najbolji cilj, lijevu stranu grudi. Ova nevolja je odmah na početku ustanka dovela do toga da se oba ova predmeta "pocrne" sa jednom vrstom željeznog laka. Ipak trupe nisu posjedovale odgovarajući recept za ovaj problem; premaz bi često trajao samo nekoliko dana, a dodavanje terpentina u mješavinu laka je vojnicima ogadilo hranu na nekoliko dana. Grafit i slični lakovi su ubrzo gubili boju.

Najbolje bi možda bilo za oba ova predmeta jedan premaz, sličan onome na kazanu za kuhanje; povremeno kvašenje premaza na čuturici bi doprinjelo istovremeno i hlađenju napitka.

Trebalo bi razmotriti da li bi nosač ranjenika (sanitet) trebao biti opremljen sa revolverom i vojnik na vozu sa karabinjerom (alka koja se koristi za penjanje po stijenama).

Montur - Uniforma

Obuća je i ovaj put pravila velike brige komandantima pojedinačnih  jeidnica.

Novonapravljena obuća, podjeljena u vrijeme povećanog opreza, bila je uglavnom tvrda, suha, đon slabo pričvršćen, a šav tako slab da se kod mnogih cipela dešavalo da, već nakon dva do tri sata nošenja, đon u potpunosti otpadne; često se pokazalo da kiselina konoplje (obućarskog kanapa) nagriza kožu duž cijelog šava.

Za ovaj, izuzetno težak teren, običan đon se pokazao preslab pa se za čuvanje stopala moralo pribjeći pričvršćivanju još jednog para poluđonova. Nije zgoreg naglasiti da srednji dio cijelog đona, tj. onaj dio koji povezuje petu i poluđon, naročito strada uslijed udaraca o oštro kamenje prilikom penjanja uz stjenovita brda.

Mozda ne bi bilo loše preporučiti da se u brdskim predjelima, naročito u kraškom podneblju, koristi obuća izrađena sa đonom od nauljene kože.

Dobavljanje enormno velikog  broja đonova je komadantima jedinica, zbog cijene kao i transporta, bilo izuzetno teško: prilikom operacija u resursima siromašnim zemljama, trebalo  je obezbjeđenje jednog tako važnog dijela opreme biti olakšano kroz  izdavanje izrezanih cijelih i poluđonova od strane magacina za snabdjevanje; to bi bilo u cijeni kao i kvalitetu važno olakšanje.

Umjesto poveza za vrat, preporučena je trougaona, lagana vunena tkanina koja se lako dala prati.

Pleteni veš, patriotski dar vojnicima, se pokazao kao veoma koristan.

Ishrana

Ishrana je bila obilna, dobra i egzaktna (!?). U oficirskom korpusu se jadikovalo da oficir, koji je u ovdašnjim uslovima sa njegovom prehranom upućen skoro samo na terenske (?) izvore, ne bi trebao da dobija istu platu kao običan vojnik. Tako oficir nije dobijao drugu porciju mesa, večernji čaj ili hljeb.

Bilo bi vjerovatno prijavljeno ako bi oficir dobio specijalno etiketirani, najjefiniji hercegovački duvan za nižu cijenu od one maksimalne; ovdje se dosta švercovalo zahvaljujući potrebi oficira za puše dobar i jeftin duvan.

Iako ja preferiram čaj  u odnosu na kafu, čije je pripremanje teško i zahtjeva puno vremena, a koja je od strane vojske obično razblaživana da bi se dobilo na kvantitetu, koja se prije može opisati kao opuštajuća mlaka voda što pospješuje znojenje, nego što djeluje stimulativno. Tu moram priznati da čaj, iako ne nacionalno piće, uglavnom brzo biva pripremljen, ali ne treba očekivati blagotvorno djelovanje.

Pouzdano se zna da tamnobraon piće koje je kuhano kao čaj, može da se konzumira samo uz dodatak ruma, čije dejstovo onda nije bilo slabije ni u odnosu na vruć grog (piće koje se sprema od ruma, vruće vode i šećera) koji je oskudjevao dragocjenim sastojkom kakvi su listovi čaja.

Uprkos ovakvom podučavanju, vojnici su skloni ne dočekati potpuno prokuhavanje listova čaja kao da su na to gledali kao na povredu njegove cijene (?).

Kod pripremanja čaja se pojavljuje još jedan problem. Kako čaj koji je vojska pripremala zahtjeva tri sastojka (vodu, listove čaja i rum), a svaki vojnik je u svojoj čuturi nosio zalihu vina, pojavio se problem gdje onda transportovati zalihu ruma?!

Nasuprot tome, konzerve supe su imale izuzetnu prednost; na žalost bile su rijetko isporučivane. Vojska je preferirala konzerve supe umjesto večernjeg čaja. Konzerva je jednaka, laka za korištenje, veoma ukusna, posjeduje značajnu hranljivu vrijednost i higijenski je u prednosti u odnosu na čaj sumnjivog porijekla i vrijednosti.

Vezano za čaj, rado bih još naznačio, da se meni iz iskustva, koje sam sakupio u Indiji, cijena čaja ovdje čini enormno velika.

Kada je nastupilo toplo vrijeme, pokušavalo se izbjeći izdavanje slanine, slanog pršuta i jakog sira jer ove namirnice izazivaju jaku žeđ i upale želuca. Istovremeno se nastojalo izbjeći i izdavanje šljivovice i loze u toplim južnim krajevima.

Hljeb, dvopek i mesne konzerve su bile dobre. U magacinima kakvi su se nalazili u zemljama kakva je ova, moralo se naći i nešto finije konzerve za oficire.

Svaki bataljon je morao posjedovati barem jednu vagu, jer su trupe mogle biti izložene svakavim mogućim prevarama od strane liferanata i vodiča tovarnih životinja.

Cijene namirnica su trebale biti zaokružene na decimalne sume; to je bila velika olakšica za računanje.

Pionirska sluzba

Pionirske jedinice kao i 1878. i ovog puta su napravile izvrsne rezultate. Manje ili više rezultat je zavisio od individalnosti komadanta pionirskih jedinica. Bilo je i ostalo najpoželjnije da oficir pješadijske pionirske jedinice dolazi iz neke tehničke nastavne ustanove ili iz tehničke trupe, ali i za ovu gospodu je bilo obavezno pohađanje tromjesečnog teoretsko-praktičnog kursa.

Pionirske trupe ili genitrupe su donosile izuzetne rezultate, ali se gledalo da se njihove usluge koriste principjelno. NJihov zadatak se sastojao u izvršavanju radova na utvrđivanju raznih kategorija, putevi itd.,  u prvoj liniji su bili radovi permanentnog karaktera ili radovi na kojima je potreban naročita tehnička obučenost jer bi u suprotnom njihovo aktiviranje bilo gubljenje snage.

Osim gradnje najvažnijih građevina odgovarajuće komunikacijske mreže, pionirske trupe su gradile još i glavne linije, puteve po kojima se moglo voziti, mostove itd. dok su pješački putevi, staze i tome slično građeni od strane pješadijskih pionirksih jedinica.

U borbama, osim  nagomilavanja kamenih valova i kamenih baterija (!?), nisu imali nikakva druga posla na pokrivanju i utvrđivanju; izgradnja kula, izvidnica, puteva, lagera i objekata za prenoćište je posao tehničkih jedinica.

Sanitarije

Zdravstveno stanje, ako se izuzme početni period, je bilo jako zadovoljavajuće; tako je npr. moja kompanija prošla više mjeseci, a da se ni jedan vojnik nije prijavio bolestan. Nepovoljno stanje u početnom periodu pripisujem velikim zahtjevima koji su dočekali rezerviste tek što su stupili u vojsku.

Starijeg vojnika pritiska vtakco stanje više nego mladog; osim toga je pridošli rezervista već pod pritiskom pa se lako desi fizička kao i psihička neprijatnost; ovakvi ljudi padaju  lako u apatiju koja pospješuje proces svake bolesti.

Forsirana stroga obuka ljudi neposredno po njihovom dolasku možda donosi prednosti u udređanom smislu, ali svakako i mane nisu isključene.

Obilno jelo, ujednačen, ne previše težak rad, ukoliko to ratne operacije dozvoljavaju, pravljenje puteva, popravljanje smještajnih objekata itd., češći, kratki dani odmora od rada, čiji uspjeh je vidljiv okom, tu i tamo malo slavlja, to su momenti koji najbolje podržavaju zdravlje vojske kako tjelesno tako i duševno.