Predstavljanje književne zajednice "Jovan Dučić"
na
Prazniku Mimoze u Herceg Novom
NAŠA MILA BOKO...
- SVI KOJI VOLE ŠANTIĆA PRIPADAJU PORODICI LJUBAVI - ISTAKAO PROMOTOR ĆORĐE DABARČIĆ.
- BILA JE OVO PRILIKA DA SE PREDSTAVE I IZDANJA TREBINJSKE KNJIŽEVNE ZAJEDNICE O JOVANU DUČIĆU.
U
okviru 38. "Praznika mimoze", Književna zajednica "Jovan Dučić" za Hercegovinu,
sa sjedištem u Trebinju, predstavila je u Herceg Novom svoje najnovije izdanje
- izbor iz Šantićeve poezije pod nazivom "O, bore stari", koje je priredio
hercegovački pjesnik i urednik izdavačke djelatnosti u ovoj zajednici Novica
Telebak.
U prisustvu brojnih ljubitelja poezije i poštovalaca stiha Alekse Šantića,Novljana, ali i Trebinjaca i Mostaraca, koji su ovdje našli svoj novi dom, veče poezije započelo je stihovima "Boke", pjesme, koju je veliki Mostarac napisao 1906. godine, i uz klavirsku pratnju učenika Muzičke škole Herceg Novi.
- Sa Šantićevim književnim djelom drugujem već 30-ak godina, kao gimnazijski profesor, a izbor "O, bore stari" me je posebno obradovao, jer je Telebak izabrao jedan od rijetko lijepih puteva, kako pjesničku kartu Šantićevu, svim putnicima poetskih drumova-učiniti zanimljivom - rekao je promotor knjige profesor Ćorće Dabarčić, koji pored pedagoškog rada, ima i četiri objavljene zbirke poezije.
On je istakao da "ranjiva intima, lični bol, poetski stav i skoro svetačka dobrota, a sve po nalogu srca, povezuju Šantića i priređivača izbora, jer, kako je dodao, svi koji vole Šantića - pripadaju porodici ljubavi".
Priređivač knjige pjesnik Novica Telebak naglasio je da je iz pijeteta prema velikanu srpske poezije jednostavno morao da priredi ovaj izbor.
- Nisam se bavio književnom kritikom, ni analizom pjesnikovog djela, bavio sam se terapijom poslije 100 godina Šantićevog stiha na sve nas, na ljude, na čovjeka, na Bogočovjeka - rekao je Telebak, dodajući da se sve ovo dešava u "vrijeme kada je Šantićev grob u Mostaru veći od njegove crkve na obalama Neretve".
Naglašavajući neodvojivost srpske poetske misli sa ovih prostora,Telebak je zaključio: "Dučića poštujem, ali Šantića volim" i dodao na kraju:
- Što sam se više družio sa poezijom Alekse Šantića, sve više sam uviđao da jedan pjesnik može živjeti samo u duši, u srcu i na usnama ljudi svog vremena, kao i ljudi koje će donijeti neko buduće vrijeme".
Na promociji je o potrebi njegovanja i čuvanja srpskog jezika govorio lingvista iz Banjaluke profesor Milorad Telebak, dok je snažan umjetnički pečat ovoj poetskoj večeri dala ženska vokalna grupa Umjetničkog centra "As" takođe iz grada domaćina, sa melodijama o Boki, Herceg Novom, Perastu.
M.B.
Izdanja o Dučiću
Na promociji u Herceg Novom, ljubiteljima knjige u Primorju su predstavljena i najznačajnija izdanja trebinjske književne zajednice, posebno ona o Jovanu Dučiću, nastala proteklih godina i u vrijeme prenosa pjesnikog praha iz Amerike u otadžbinu.
Tom prilikom, rečeno je da je u posljednjih sedam godina Književna zajednica "Jovan Dučić" objavila oko 50 novih naslova, uglavnom mladih i manje poznatih hercegovačkih stvaralaca, ali i značajnih reprint-izdanja iz oblasti srpske kulturne baštine.
OČEV NAUK
Otac me krstio umjesto popa
Kad sam mali i nejak bio
Prve korake i prva slova
Sve sam od njega naučio
Naučio sam da čitam pišem
Da prije jela perem ruke
Od svih puteva da su važniji
Put do poštenja i nauke
Gledajući šta otac radi
Naučio sam da volim ljude
I da u toj ljubavi spoznam
I razočarenja i zablude
Od oca sam najprije čuo
Molitvu kojom se do tvorca penje
I da samo veliki mogu
Hljebom uzvratit na kamenje
Otac me krstio umjesto popa
Kad sam mali i nejak bio
Prve korake i prva slova
Sve sam od njega naučio
Trebinje, decembra 2007. god
Dobroslav Ćuk