tPočetna

 

NAKON PRESTANKA RADA PANEVROPSKOG UNIVERZITETA U TREBINJU

STUDENTI NI NA  NEBU NI NA ZEMLJI

“Kada smo slušali direktora Panevropskog univerziteta Sinišu Aleksića kako je, prije upisa u ovu školsku godinu, hvalio ovaj Univerzitet, na kome će se, rekao je on tada, organizovati osnovni trogodišnji i četverogodišnji  specijalistički studiji, kao i jednogodišnji postdiplomski studiji na fakultetima poslovne ekonomije, sportskog menadžmenta, zdravstvene njege, poslovne informatike i prava, u prepunoj sali budućeg fakulteta, u zgradi Neimarstva, svi smo bili oduševljeni, da bi na kraju sve ispalo drugačije”, ovako je započela priču Gordana Đurković, jedna od bivših studentkinja trebinjskog odjeljenja Panevropskog Univerziteta Aperion Banjaluka.

Gordana Đurković bila je jedina od nekolicine nezadovoljnih bivših studenata sa kojima smo željeli razgovarati, jer su ostali, budući akademski građani Trebinja,  ostali bez teksta, iz ko zna kojih razloga, željni da ispričaju sve što su doživjeli tokom svojih “studija” u trebinjskom “Aperionu”, ali tajno, bez pominjanja imena.

Studenti su, odmah po upisu, počeli da se suočavaju sa nelogičnostima.

PRVI NEDOSTACI ODMAH NAKON PRVE UPLATE ŠKOLARINE

“Odmah u startu, susrećemo se sa prvim pravim nedostacima ovog Univerziteta, odnosno, nelogičnostima koje su me još tada, na početku,  naterale na razmišljanje da li mi je sve to trebalo. Naime, kada sam uplatila 500, od cene školarine koja je iznosila 2.000 maraka, a za koju smo se dogovorili sa nadležnim da će se plaćati u ratama, bilo mi je čudno što je prošlo dosta vremena, a da niko nije tražio drugu ratu.

Ipak, nastavila sam dalje, misleći da je sve to tako dok se ne uhoda rad, koji se, usput budi rečeno, odvijao u upravnoj zgradi “Neimarstva”, a jedini rekviziti i nameštaj bile su stolice, kreda i tabla. Ni traga od savremene kompjuterske opreme i linkova o kojima su nam pričali promotori ovog Univerziteta”, kaže dalje Đurkovićeva.

I predavanja su se, u najmanju ruku, odvijala na veoma čudan način, jer su, kako tvrde studenti, trajala vikendima po dva sata, u kojima se po odjeljcima pređe sva knjiga koja se treba izučavati, što su na ovom Univerzitetu nazivali predispitnim aktivnostima.

U ove aktivnosti su se ubrajale i izrade praktikuma, a jedan od njih će Đurkovićeva, kako kaže, naročito pamtiti, jer ga je morala raditi dva puta.

U pitanju je bio praktikum iz “Filozofije” koji je ona uradila na savremeni, kompjuterski način, onako kakvim je Univerzitet i promovisan, da bi joj ga profesor vratio, insistirajći da se popuni rukom.

“Ovaj mali gaf sam prihvatila kao profesorovu sklonost tradicionalnom ispisivanju testova, iako sam bila ljuta, što, međutim nije ništa u poređenju sa praksom ovog Univerziteta da nam ispitni rok jave dan uoči održavanja samog ispita, o čemu su nas obaveštavali sa Studentske službe, pa se dešavalo da ja budem kod kuće u Beogradu i jave mi popodne da je ujutro ispit, tako da moram smesta da kreneme da bi putovala celu noć i stigla na ispit ujutro”, nastavlja dalje ova bivša studentkinja Aperiona.

Razočarenja je bilo, kako kaže, još mnogo, tako, da se i nije desio prekid rada ovog odjeljenja u Trebinju, povukla bi se i sama, jer, kako je vrijeme odmicalo, tako je, dodaje, rasla neozbiljnost u vezi cijelog ovog studijskog projekta.

Iako su mnogi studenti smatrali da je Odjeljenje ovog Univerziteta zaživjelo u Trebinju, i upisivali se, dovodeći, pri tom, roditelje u nezavidne finansijske situacije, u kojima su se mnogi i kreditno zaduživali, Univerzitet, praktično, nije bio registrovan.

Na Studentskoj službi Odjeljenja Panevropskog Univerziteta u Trebinju kažu da je u februaru mjesecu došao republički prosvjetni inspektor Vojo Avdalović i obavijestio ih o tome da Univerzitet ovdje nije registrovan, niti se mogu obavljati ikakve nastvne aktivnosti.

O tome su nadležni iz ove službe, kako kažu, odmah obavijestili nadležne Univerziteta, ali, s obzirom da se oni nisu dalje oglašavali, krenuli su sa obavještavanjem studenata o svemu putem telefona.

Nakon toga su studenti uputuli pismeni zahtjev nadležnim Univerziteta, tražeći objašnjenje vezano za novonastalu situaciju, da bi početkom marta uslijedio sastanak sa direktorom, predsjednikom Upravnog odbora i drugim rukovodećim profesorima i kadrovima Panevropskog Univerziteta “Aperion”.

NIKADA NISU DOBILI ODOBRENJE ZA OSNIVANJE

NJegov direktor Siniša Aleksić je činjenicu da “Aperion” nikada nije dobio od nadležnog ministarstva odobrenje za osnivanje Univerziteta u Trebinju, studentima na tom sastanku obrazložio na način da su oni aplicirali za ovu dozvolu za rad, ali je nisu dobili zbog neadekvatnog prostora, gdje je nadležna komisija, obilazeći prostor u kome su djelovali, ocijenila da ne postoje ni minimalni prostorno - tehnički uslovi za rad jedne visokoškolske ustanove.

Zbog toga su, navodi dalje Aleksić, nastojali da u formi info-kancelarije uspostave kontakt sa studentima, dobivši od Opštine Trebinje dozvolu za takav rad, odnosno, predispitne aktivnosti, kako ih nazivaju.

“Kada su reklamirali Univerzitet nudili su nam i praćenje nastave preko interneta, diplome na dva jezika, a sada imamo situaciju da studente sa naših fakulteta ne želi da primi niko na dalji nastavak školovanja, a ko zna ko će ih na kraju i priznati”, negoduju studenti, što je rečeno i u  protestnom pismu koje je pročitano na ovom sastanku.

Oni su negodovali što se dešavalo da profesori uopšte ne dođu na zakazani ispit, ili su se, pored prijava, gubili čak i seminarski i pismeni radovi, pa su, zahvaljujući takvoj nepažnji, izlazili ponovo na ispite.

Obrazlažući da je zamisao rukovodstva bila da se uspostavi link između Banjaluke i Trebinja, kako bi preko njega ovdašnji studenti mogli pratiti predavanja koja se održavaju u glavnom gradu Srpske, ali da im to nije dozvoljeno, pa su bili primorani da ukinu i svoje kancelarije, ne samo u Trebinju, nego i još nekim gradovima BiH, Aleksić je na ovom sastanku dodao i ovo:

“Vaša diploma je podjednako vrijedna kao i moja koja je važila kod Josipa Broza i nigdje drugo, a vaša vrijedi u Republici Srpskoj. Pitanje je da li će ona vrijediti u Sarajevu, ne zbog toga što ona zaista ne vrijedi, nego što ne postoji sistem vrijednosti, kategorizacija fakulteta i kategorizacija zanimanja, a mi za to nismo krivi”.

Ovu je izjavu, zatečenim studentima, potkrijepio i činjenicom da ima slučajeva da njihove diplome priznaju u MUP-u RS, ali da direktor “Vitaminke”, primjera radi, neće ni da čuje za njih, a, sve su prilike, sudeći po izjavama, za njih puno ne mari  ni rektor Banjalučkog Univerziteta, zbog čega su studenti došli u još veću dilemu - da li će ih sada uopšte primiti državni fakulteti na nastavak studija.

“Ja sam završio državni, Pravni fakultet u Banjaluci, a da nisam vidio ni tužbe, ni žalbe, ni zatvora, ni suda i smatram da ovakvi studenti više nikome ne trebaju”, dodao je Aleksić, što je samo izazvalo bojazan kod studenata druge godine koji, kako kažu, takođe nikada nisu vidjeli ništa od toga, a prevalili su gotovo pola studija.

Ispostavilo se, na kraju, da su trebinjski studenti “Aperiona”, umjesto modernog Univerziteta, dobili Univerzitet - autobus.

STUDENTSKA SLUŽBA BEZ EVIDENCIJA

Iako je za dalje kontakte onih studenata koji su ostali da studiraju na “Aperionu” Aleksić na sastanku preporučio službenike Studentske službe, oni ne znaju da objasne te okolnosti.

Znaju, kako kažu, da je u Trebinju upisano preko 200 studenata, ali ne posjeduju evidenciju o tome koliko njih je napustilo studije, a koliko ih je ostalo pod uslovima koji su im ponuđeni, a podrazumijevaju dva puta mjesečno odlaske u Banjaluku sa besplatnim prevozom do tamo i natrag.

U Banjaluku, gdje Univerzitet ima oko 2.000 kvadrata prostora, 5 fakulteta sa 14 studijskih grupa, studenti iz Trebinja se, u toku jednog dana, odvezu autobusima, obave već pominjane predispitne aktivnosti i polažu ispit, jer su profesori istakli na pomenutom sastanku saglasnost “da im pomognu na ovaj način”.

Predsjednik Upravnog odbora Darko Uremović je istakao da oni nemaju neku posebnu zaradu od školarine koja iznosi 2.000 maraka, jer su profesorske plate kojima se stimulišu za rad, između ostalog, tri puta veće od onih koje primaju kadrovi na državnim fakultetima.

Zbog finansijskih poteškoća, vjerovatno, nisu bili u mogućnosti ni da ispoštuju ono što su na promociji obećali da će u cijenu od 2.000 maraka biti uračunati i udžbenici, za koje se, kako su objasnili studentima, (iako je to bilo malo kome jasno) izdvaja 15 maraka po knjizi na ime autorskih prava, te da su još 15 maraka po knjizi dodatni troškovi.

Takođe su objasnili da su kupili digitalnu štampariju, u kojoj će pokušati da štampaju male serije sa što manjom cijenom, apelujući, pri tom, na studente da kupuju udžbenike, a da ih ne fotokopiraju, iako su im studenti predbacivali da su one udžbenike koje su naručivali profesori isporučivali sa zakašnjenjem i po dva mjeseca, tako da nisu na vrijeme mogli spremiti ispite.

Iako će “studije na točkovima” za trebinjske studente najvjerovatnije potrajati do kraja ove školske godine, u “Aperionu” ponovo obećavaju da će pokušati da se dogovore oko prostora sa lokalnim vlastima, te da imaju uvjeravanja da će ih “Neimarstvo” podržati u želji da registruju univerzitet. Kada će im zahtjev biti riješen, to još uvijek ne znaju.

Onima pak, koji su se odlučili da napuste Panevropski Univerzitet vraća se novac, ali niko nije dobio puni iznos od 500 maraka koliko su uplatili, jer im je, kako je objašnjeno, zavisno od položenih ispita, odbijena izvjesna suma.

Đurkovićeva nam je pokazala uplatnicu na 450 maraka, koliko su njoj vratili, a 50 maraka obustave odnosi se, kako pretpostavlja, na jedan   kolokvij, koliko je položila na ovom Univerzitetu. Nismo uspjeli saznati kako su finansijski prošli oni koji su imali položenih cijelih ispita...