Kozerija
DOLJE BIROKRATIJA
ŽIVJELA BIROKRATIJA
Nismo očekivali med i maslo, ali nismo očekivali ni gore stanje od onoga koje je postojalo. Istina, šalteri su bolje uređeni, službenice su mnogo ljubaznije, sa konvencionalnim osmjesima, od kojih vam se, nekad zaledi krv u žilama, uvijek nasmijane, i kada vam saopštavaju i prijatne i neprijatne vijesti, tako da se i vi morate keseriti čak i onda kada bi vam, ne daj bože, saopštavali smrtnu presudu.
Elem,
- Vi morate obnoviti cijelu proceduru, istekla Vam je važnost dozvole, prvo... zahtjev za urbanističku saglasnost, a poslije zahtjev za građevinsku dozvolu i sve redom... da ne nabrajam... saopštava mi službenica, a prethodno u Grunt... to je tamo gdje premjeravaju.
- Znam, znam, jedni mjere, drugi cijepaju a treći naplaćuju, u stvari svi naplaćuju...
- Stanite, objekat nije srušen za vrijeme rata, objekat postoji, zašto će mi građevinska dozvola kada je objekat već izgrađen?
- Takvi su propisi.
Izmaknem se malo od šaltera da razmislim, pa mi misli odlutaju... sjetim se da u eri kompjuterizacije postoje virtualne stvari, virtualna ljubav npr. Zaljubljen si u nekoga a da ne znaš ni u koga ni zašto, ne znaš da li je to stvarna ili imaginarna ličnost. Nije to slučaj sa mojim objektom, ne treba da udarim glavom u zid da bih se uvjerio da postoji. Kako razmišljam, tako uhvatim sebe... da glasno pričam no hvala Bogu, to me više ne zabrinjava. Da je to u nekim bivšim vremenima ljudi be me proglasili za ludaka, jer ludaci pričaju sami sa sobom ali sada, kada svi pričaju preko mobilnih telefona i mene svrstavaju u manijake telefonije, a to je, priznaćete, mnogo prijatnije.
Da bih izbjegao proceduru, hvatam se za slamku.
- Pa, naš predsjednik, u predizbornoj kampanji rekao da je suvišna Urbanistička saglasnost.
- To ovdje ne vrijedi.
- Kako ne vrijedi, pa ja sam glasao za ta obećanja.
Ko mi onda prodaje maglu? Razmišljam. Uvijek si bio naivan, isto kao onda kada su ti prodali nevidljive ribice. Donesem ih kući i kažem donio sam nevidljive ribice, a ukućani me pitaju: "gdje su", a ja odgovaram: "tu su u vodi u tegli samo što ih ne vidite". Fino, bogami.
Ne preostaje mi ništa, nego da ispunim formular i ponovo tražim saglasnost.
- Evo, pružam formular ljubaznoj službenici..
- U redu, još samo dvije marke takse.
- Dajte mi taksenu marku!
- E, nemamo ih, nego još uplatite za poštarinu jednu marku.
Mi balkanci smo navikli da pljunemo na taksenu marku i onda je prilijepimo tamo gdje treba, i dok sam očekivao taksenu marku, u ustima mi se nakupilo toliko pljuvačke da je moralo da nešto pljunem, a na pod, kao što znate, ne smijem..
Jedan od sedam grčih mudraca je rekao:
"Prećutati je zadivljujuća moć nemoći", mislim da je to bio Bijant iz Prijene, a ne, on je rekao: "Većina ljudi je zla", ali, eto, nismo mi kao one nevidljive ribice", pa da uvijek ćutimo, pa sada ne znamo da li su još žive ili mrtve.
Dr. M