tPočetna

TREBINJSKA KATEDRALA MALE GOSPE NABAVILA ORGULJE

Vrijedan koncertni instrument

U prigodi slavlja Tisućgodišnjice prvoga spomena Trebinjske biskupije, na trajni spomen - Apostolska Stolica u Rimu dotadašnju je Župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju 1984. godine, koja je iste te godine slavila 100-obljetnicu izgradnje, proglasila katedralnom crkvom Trebinjsko-mrkanske biskupije.

Pomoću dobročinitelja i dobrotom prijatelja u Jubilarnoj 2000. godini Kršćanstva, katedralna je crkva u Trebinju temeljito obnovljena i urešena umjetninama različitih tehnika izrade od poznatih umjetnika iz BiH i Hrvatske: Šime Vulasa, Zdenka Grgića, Ljube Laha, Stipe Ledića, Ksenije KANTOCI (rođene Trebinjke), Đurđe Gudlin-Zanoški, Leile Michieli-Vojvoda, Blaženke Salavarda...

Već postojeći vitraj-prozori, zajedno s drugim umjetninama demontirani su, povučeni iz Trebinja i poslani u Zagreb na restauraciju i uskoro će biti vraćeni na svoja prijašnja mjesta.

Katedrali su još nedostajale i klasične orgulje! Svećano crkveno glazbalo. Drugi vatikanski koncil u konstituciji o svetoj liturgiji (br. 120) o orguljama kaže: "U latinskoj Crkvi treba uvelike cijeniti orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo kojega zvuk može crkvenim obredima dodati divan sjaj te srce veoma uzdići k Bogu i k nebeskim stvarima."

Krajem 2006. godine, zagovorom i preporukom monsinjora dr. Stefana Killermana, sudskoga vikara u biskupiji Eichstätt, školskog kolege i prijatelja sadašnjega trebinjskoga župnika, Biskupski je ordinarijat u Mostaru primio ponudu od gosp. NJolfganga Görla, župnika župe sv. Ruperta - Gerolfing kod Ingolstadta u Bavarskoj, Savezna Republika Njemačka, obojica svećenici iste biskupije Eichstätt, da preuzme orgulje iz te župe. Ta župa sada nabavlja nove orgulje za 430.000 €ura.

Uprava Biskupije u Mostaru odlučila je da se orgulje preuzmu za katedralnu crkvu u Trebinju, jer je katedralna crkva u Mostaru prije tri godine pribavila orgulje za liturgijsko pjevanje i glazbu. Ljepšega dara i ponude nije mogla ni crkva u Trebinju kao ni grad Trebinje dobiti!

Radi se o klasičnim orguljama, izgraćenima godine 1954. kod EISCHSTÄTTER ORGELBAU FIRMA - BITTNER, Opus 235. Orgulje imaju 24 registra, 2 manuala, pedal sa slobodno-stojećim sviraonikom...

Ove su orgulje imale "oproštajnu uporabu" u dosadašnjoj župi za ovogodišnji Uskrs.

Budući da se radilo o jedinstvenoj ponudi kvalitetnih i vrijednih orgulja koje zadovoljavaju naše liturgijske potrebe za sljedeća desetljeća te da ujedno odgovaraju katedralnom arhitektonskom stilu, odlučili smo se prihvatiti i dopremiti orgulje u Trebinje. Nabavka takvih orgulja tražila bi inače stotine tisuća konvertibilnih maraka. Rijetke su crkve koje se mogu podičiti da imaju klasične orgulje, posebno ovakve veličine. Rijetki su i gradovi u Bosni i Hercegovini koji se mogu pohvaliti da imaju "klasične orgulje".

Po preporuci i savjetu ljudi od struke, orgulje je prije demontaže otišao pogledati crkveni stručnjak kao i majstor za ugrađivanje i popravke orgulja, harmonija i klavira - učenik radionice Höfferer iz Zagreba, gosp. Marko Rastija. Po njegovoj ocjeni: "orgulje su vrlo dobre - ma odlične!"

Demontaža orgulja obavljena je od 24. do 26. travnja ove godine od istoga majstora Marka Rastije i uz pomoć gosp. Zvonke Budimira kao i župljana župe Gerolfing.

Demontirane orgulje, u organizaciji svih transportno-špediterskih usluga od strane INTERAGENTA d.o.o. Mostar, dopremljene su 30. travnja 2007. u Trebinje. Svi transportno-špediterski i carinski troškovi ujedno su i prva velika donacija INTERAGENTA d.o.o. Mostar ovom velikom projektu u Trebinju.

Orgulje čekaju montažu, koja će trajati više mjeseci. Upravo je u tijeku temeljito servisiranje i pregled sviraonika kod glazbalara Rastije u Zagrebu.

Kolaudacijski prvi koncert planiramo održati na Miholjdan navečer - 29. rujna 2007., na dan nebeskoga zaštitnika Trebinjsko-mrkanske biskupije. Radi se o vrijednom objektu i projektu koji ulazi u područje ne samo crkvene liturgije, nego i u područje kulture samoga grada koji se može podičiti ovakvim velikim koncertnim orguljama.

Pribaviti jedne ovakve klasične orgulje, na mehanički i električni pogon, ima značenje stoljetnoga pothvata i vrednuje se kao kulturno i civilizacijsko dobro koje služi budućim generacijama.

Nadamo se da će i katolička župa i crkva u Trebinju u gradskoj sredini  naići na razumijevanje ovakva pothvata na dobro i zdrava religioznoga kulta i zdrave ljudske kulture.

Don Ante Luburić

U KLEKU PROŠLE SUBOTE VELIKI KULTURNI DOGAĐAJ

DUČIĆ U ZAVIČAJU BANATSKIH VELIKANA 

U holu istoimene Osnovne Škole u Kleku, otkrivena bista najvećem hercegovačkom pesniku i "knjazu srpskog pesništva", Jovanu Dučiću. Bistu, poklon Klečana koji žive u Beogradu - izradio poznati vajar Milorad Mišel Vukanović, a otkrio dr Dobrosav Ćuk, gradonačelnik Trebinja.

Želja klečanskih zavičajaca koji žive u Beogradu, da se na najlepši način oduže svojoj školi, ispunila se početkom aprila. Poklonjenu bistu pesnika hercegovačkog i svekolikog srpskog - Jovana Dučića, predali su, na veliku njihovu radost, ćacima, učiteljima i nastavnicima, kao i svim Klečanima i ovdašnjim Banaćanima, zaista veličanstveno. Uzvišenim programskim činom u školskom holu, gde su se, osim ćaka, školskog osoblja i meštana, okupili i mnogi gosti sa strane i zvanice iz svih pet opština ovog okruga i drugih regiona, sa predstavnicima lokalnih samouprava. Svako od njih pamtiće ovaj veliki čas pesništva, rodoljublja i čovekoljublja, što je bio i pesnikov životni putokaz. A i zavet onima što dolaze...

Posle pozdravne reži Ranke Žuža, direktora škole, domaćina programa, dr Dobrosav Ćuk, gradonačelnik Dučićevog Trebinja, otkrio je, s ponosom, kako reče, pesnikovu bistu. Izvajao ju je, majstorstvom i ljubavlju i s neizmernim poštovanjem prema poetskom velikanu, poznati vajar Milorad Mišel Vukanović.

Usledio je potom prigodan kulturno-umetnički program koji je počeo obraćanjem Slobodana Popovca, predsednika Zavičajnog kluba beogradskih Klečana. Izmeću ostalog, naglasio je...

- Postavljanjem i otkrivanjem Dužićeve biste u holu klečanske škole, Jovan Dučić, velikan srpskog pesništva, je i zvanično stigao i ostao u Banatu. U zavičaju Đure Jakšića, Miloša Crnjanskog, Vaska Pope, Miroslava Antića, Laze Kostića, Jovana Sterije Popovića i drugih banatskih velikana i stvaralaca, kao što su i Mihajlo Pupin, Uroš Predić, i mnogi drugi. Došao je u komšiluk svog zemljaka i dobrog prijatelja Alekse Šantića, čije ime nose i dve banatske škole.

O Jovanu Dučiću, nadahnuto i uzvišeno, govorio je poznati hercegovažki pesnik, prof. Božo Glogovac.

- U životnom putu Jovana Dučića sažimaju se sve drame i sve rane naroda kome je pripadao. NJegove poruke svom narodu upućene su i svetu kome je, kao vrsni diplomata pripadao - da je najveće dostignuće čovećanstva - ljubav, o čemu je pisao i pevao. O toj ljubavi na kojoj nema - kako reče - ni rupa ni zakrpa, jer ko hoće da voli, neka se daje i neka žrtvuje. Jer najveća je misao sveta - moje je ono što dajem drugima...

Autor pesnikove biste, beogradski vajar Mišel Vukanović, inače ovdašnje "gore list", u ime Udruženja "Hilandar", poklonio je Dučićevu "Liriku", štampanu posle pesnikovog upokojenja u Americi 7. aprila 1943. godine - klečanskim ćacima za najbolje literarne radove o školi i Jovanu Dučiću - Sofiji Malešević, Marini Popovac i Ivoni Mijatov, zaslužnim pojedincima i školskoj biblioteci..

Potom je školski muzičko-folklorni ansambl "Arhaik", pod rukovodstvom prof. Radovana Markova, izveo izuzetno dopadljiv kulturno-umetnički program kojim je završen i zvanični deo ove svečanosti. Drugi deo je nastavljen u Lovačkom domu na druženju, gde je domaćin bio Uroš Milojević, a koje je, takođe, proteklo u govorima i razgovorima o velikom pesniku i njegovim višestranim, stvaralačkim dometima.

Momčilo Stojkov

OSNOVNA MUZIČKA ŠKOLA

POSLJEDNJA GENERACIJA U STAROJ ŠKOLI
 

Trebinjsku muzičku školu ove godine završilo je najviše učenika otkako škola postoji. Uz sve ono što se redovno događalo u Školi, ova generacija upamćena je i po brojnim nagradama na takmičenjima.

U tome nije bila neki posebni izuzetak, jer, nagrade su stizale i ranije, međutim desilo se ipak nešto neobično. Prvo, ovo je posljednja generacije koja je Školu pohađala u staroj zgradi (prizemna baraka) u Policama.

Kulturna scena  "Male stvari" Trebinje

BROJNA GOSTOVANJA SA"SARAJEVSKIM PRIČAMA"

Ovacije."Bravo", čulo se iz 400 grla oduševljenih ljubitelja pozorišne umjetnosti na Kalemegdanskoj tvrđavi u Beogradu, 2.aprila ove godine, i to za predstavu iz našeg grada, za članove Kulturne scene "Male stvari" Trebinje i "Sarajevske priče", ostvarenje o sudbini naroda na našim prostorima i besmislenosti svih ratova.

Nevjerica trebinjskih amatera. I to pozitivna. "Zar smo baš tako bili dobri", pitaju se, dok im čestitaju nepoznata lica, profesionalni glumci, pozorišni radnici Beograda i Srbije.

"Divan osjećaj, daje vam krila. Puni smo pozitivne energije, uz osjećanje još veće odgovornosti za brojna gostovanja koja slijede", kaže izvršni direktor i pokretač scene, reditelj i glumac Željko Milošević: "Na premijeri u trebinjskom Domu mladih, 31.marta, osjetili smo da predstava ima izvanredu interakciju sa publikom. Zbog velikog interesovanja, igrali smo odmah potom i dvije reprize, a onda se se "kockice" poklopile na Kalemegdanskoj tvrđavi".

Milošević ne krije zadovoljstvo zbog poziva za gostovanja u Beogradu, Subotici, Vršcu, Senti, Palić-fest festivalu, pogotovo što su "Sarajevske priče", od praizvedbe 6.aprila 1996.godine u KPGT-u u Beogradu (takođe u režiji  Filipa Gajića igrali: Eva Ras, Rade Šerbedžija, LJiljana Jakšić, Andrija Kovač...) doživjele gotovo hiljadu izvođenja.

"Najprije idemo u Suboticu, gdje od 24. do 27. maja učestvujemo u takmičarskom dijelu pozorišnog festivala, i to kao jedino amatersko pozorište u konkurenciji pravih, profesionalnih pozorišnih kuća. Našu ekipu pojačaćemo profesionalnim glumcima iz Beograda, a to su Nikola Marković i LJiljana Jakšić (igrala i u praizvedbi), koji su "uskočili" u uloge na dan predstave u Beogradu. Dugujemo im veliku zahvalnost, kao i reditelju Filipu Gajiću, koji nam je maksimalno pomogao ne samo za pripremu predstave, nego i za odlazak u Beograd. Veliko hvala na podršci i opštini Trebinje, Centru za informisanje i kulturu (naročito Radio Trebinju) i Domu mladih, gdje smo pripremali predstavu.

Kako Milošević kaže, u junu ih očekuje i "Kočićeva scena" u Prijedoru, "FEDRA" u Bugojnu, ali i igranje u čast nagrađenih i pobjednika ovogodišnjeg Festivala amaterskih pozorišta Srbije u Kuli.

Zbog rada naših članova za predstavu Don Kihot, u režiji Miroslava Trifunovića, i uz podršku opštine Trebinje te Centra za informisanje i kulturu- za ovogodišnji Festival Festivala u našem gradu, veća gostovanja odložili smo za septembar, a nadamo se da ćemo to uz pomoć lokalne zajednice i ostvariti.

"Male VELIKE stvari" četvrtu godinu idu naprijed. Samo hrabro.

Vlatka Musić

POČELO SNIMANJE FILMA O STRADANJU SRBA SA PODRUČJA ISTOČNE HERCEGOVINE

ŽELJA ZA PRAVDOM I ISTINOM

Na inicijativu Udruženja logoraša regije Trebinje, koje okuplja preživjele logoraše iz proteklog rata sa područja šest istočnohercegovačkih opština, 20. maja je na lokalitetu Mostaća započelo snimanje dugometražnog dokumentarno - igranog filma “Mučenici” koji se bavi stradanjem Srba sa područja Hercegovine u logorima u proteklim ratovima.

Prema riječima Denisa Cvitičanina, režisera filma koji je dobitnik više nagrada na međunarodnim festivalima dokumentarnog filma, a koji danas živi i radi u Vankuveru, ovi kadrovi su, u stvari, posljednji dan snimanja kratkometražnog filma “Jauk - Živim da svjedočim” i prvi dan snimanja dugometražnog filma.

“Kratkometražni film dokumentuje ispovest i sudbinu Strahinje Živaka, stradalnika iz Konjica koji je u ratu izgubio dva sina, zajedno sa još 35 ljudi odvedenih iz svojih domova i streljanih na Bradini kod Konjica, za šta niti je kada podnesena tužba, niti je ko odgovarao, iako dokazi i svedoci za to postoje”, kaže Cvitičanin.

On objašnjava da će se prvim kadrovima dugometražnog filma  dokumentovati sudbina ljudi sa područja istočne Hercegovine koji su prošli logore Lora kod Splita, Dretelj kod Čapljine i Čelebići kod Konjica, čiji bivši logoraši umiru od posljedica tamošnjih tortura, ili su u rasejanju, a da zločin ostaje nezabilježen.

Veselin Deretić, Boban Čaušić, Borislav Hamović i Dobrivoje Bojović su bivši zatvorenici ovih logora koji su na ovom snimanju u Zasaćkom polju   bili statisti, zarobljenici.

“Nije mi bilo lako da mi ponovo, makar to bio i film, stave lisice na ruke, ali smo se svi mi prijavili za statiranje zbog želje za pravdom i istinom, zbog naših mrtvih drugova koji su živote ostavili u ovim kazamatima, ali i kao upozorenje da se ovakve stvari više nikada i nikome ne dogode. Mi želimo samo istinu i zbog nje smo ovdje”, rekao je nakon snimanja Deretić.

Snimanje se, kako kaže glavni snimatelj na filmu, Tihomir Stolica, inače snimatelj ITC Trebinje, RTRS, koja je koproducent filma zajedno sa “Bridž  prodakšnom”, radi u dvije tehnike, digitalom i VHS-om, koji je u vrijeme rata bio zastupljen kod amatera snimatelja i za sada sve teče po planu.

On ističe da je, zajedno sa još jednim kamermanom iz Trebinja, angažovan na ovom projektu i da je njima dvojici, kao učesnicima rata na prostorima o kojima je riječ, dosta lakše raditi nego da je angažovan neki snimatelj sa strane.

KratkometraŽni film koji će trajati dvadesetak minuta i dugometražni film za koji je predviđeno trajanje oko 45 minuta do sat vremena, snimaće se, kako saznajemo, do krja septembra ili početka oktobra mjeseca, kada će na velikom platnu u Domu kulture u Trebinju biti njihova premijera, nakon čega će uslijediti televizijska premijera na Radio televiziji Republike Srpske.

Dio sredstava potrebnih za snimanje filma obezbijedilo je Udruženje logoraša regije Trebinje, a jedan dio se očekuje i od Saveza opština istočne Hercegovine.

Udruženje je uputilo poziv institucijama i preduzećima, kao i pojedincima u ovom dijelu Srpske, da pomognu finansijski ovaj projekat, ili da bilo ko, ko ima dokaze ili audio i video zapise, ustupe taj materijal za potrebe snimanja.

Takođe će se, kako saznajemo, koristiti i dijelovi arhivskog materijala televizija Srbije i Republike Srpske...

V.D.