prirodni bazeni - Šansa za ravoj hercegovine
lanac, prsten ili grozd
Prirodni bazeni, ili artificijelne prirodne sredine, podsjećaju na ribnjake, ili na ekskluzivno dizajnirane turističke zone. U ambijentu gdje postoje odgovarajući prirodni uslovi, ovakvi bazeni nisu skupi, a što je najvažnije, u posljednje vrijeme, veliki su izazov za investitore. Da li će Hercegovina dobiti ovakve Vodene bašte, više nije pitanje novca, nego, čini mi se, pitanje javne kreativnosti kako preduzetnika tako i aktuelne administrativne uprave....
HERCEGOVCI su vodu uvijek (ili bar predugo vremena) tretirali kao svetinju. U tome je možda i greška. Korišćenje vodom regulisao je mit i običajno pravo, a kasnije, u drugoj polovini 20. vijeka jedan paradržavni poslovni sistem, koji je stvorio javni utisak da je voda iskorištena jednom za sva vremena i da se to više nema šta ni korigovati, kamoli nanovo sagledavati?!
Sve u svemu, i u staro, a i u novijem vrijeme, svaki hercegovac, koji bi pokušao da misli svojom glavom, bio je potučen poznatim frazama. Nekad iz mitskog, a katkad iz tog paradržavnog arsenala.
Otud, menadžment vodama nije stari problem Hercegovine. To je sasvim nov rebus.
Kao Hercegovac, sretan sam što je rješiv, i što se više oko takvih stvari ne treba znojiti. U narednim redovima, donosim jedno američko-evropsko iskustvo.
Mick Hilleary, industrijski dizajner, prije pet godina projektovao je specifičan prirodni bazen, koji, pogledajte fotografije, izgleda potpuno autentično, kao da ljudska ruka ništa nije dotakla.
NJegova Kompanija Total Habitat iz Bonner Springsa (Kanzas) specijalizovala se za izgradnju prirodnih bazena, koji, uklopljeni u zelenilo, djeluju kao prirodne oaze ili ribnjaci, u kojima je voda toliko čista da je to danas teško i zamisliti.
Ova tehnologija prešla je okean i već se ovakvi bazeni (keynjord je snjiming ponds) grade po Evropi. U igri su svi materijali, od onih prirodnih, pa dalje, od gume do ojačanih polietilena. Tako, ove kompozicije mogu da izgledaju i rustično i moderno, jasno, zavisno od dizajna i izbora materijala.
Kako sve to funkcioniše vidi se na skici. Rješenja su veoma jednostavna Jedina tehnička sredstva su prečistači, pumpe i filteri koji obezbjeđuju cirkulaciju i čistoću vode.
Cijene ovih bazena nisu astronomske, iste su kao cijene klasičnih bazena, međutim mnogo toga zavisi od ambijenta i resursa koji se nude (u tom smislu, eventualna izgradnja u Trebinju bila bi mnogo jeftinija). Međutim, kada je u pitanju komercijalizacija, ovakvi prirodni bazeni mnogo su atraktivniji, ljudi su spremni da više plate jer je hlor zamijenio prirodni biološki filter, i do nije stvar za podcjenjivanje.
Što se Evrope tiče, izgleda da su ovakvi bazeni najpopularniji u Austriji gdje ih gradi firma Biotop. Graditelji su se uklopili u sve evropske standarde a Michael Littlenjood napisao je knjigu o ovoj vrsti bazena (Natural Swimming Pools), i sve u svemu uspostavlja se jedan trend koji je u temelju ekološki, a njegovi komercijalni efekti još su nesagledivi.
Šta je u cijeloj priči nepredvidljivo?
Prvo, činjenica da se jedan širi prostor može oplemeniti na ovaj načiin. Mogu se, dakle, napraviti bazeni većim dimenzija ili više manjih bazena u grozdu ili u lancu. Jasno, kada se poslu pristupa sa takvim zamislima cijene su mnogo niže.
U Trebinjskom slučaju mogli bi se napraviti i grozdovi, i lanci i prstenovi ovakvih prirodnih bazena.
Lanac, na primjer, duž doline Trebišnjice na pogodnim mjestima, kakvih je dosta, pogotovo nizvodno od Trebinja, gdje je Trebišnjica izgubila i svoj prirodni izgled i svoje hidrološke karakteristike. Lancem ovakvih bazena moglo bi joj se vratiti nešto i u ambijentalnom, a mnogo toga u komercijalnom smislu. Grozdovi ovakvih bazena mogli bi se praviti i na većim kotama, da ne pominjem Lastvu ili vodotok uzvodno od grada.
POSEBNO interesantno moglo bi da bude prstenasto rješenje u zonama gdje vodostaj oscilira u velikim rasponima, što znači na oba jezera, i na Trebinjskom, a posebno na Bilećkom. Danas imamo mrtve varijabilne zone, kojim se, u njihovoj geo-ekonomskoj cjelini, koliko je meni poznato, niko nije pozabavio. Mislim i na naučnike i na menadžere.
Sve u svemu, nije li prilika da se uz Trebinje resort, koji je najavljen u opštini, i ispod koga su legli meritorni potpisi, uđe u projekat izgradnje prirodnih bazena, koji bi mogao da se zove NJater Gardens in Eastern Herzegovine, ili nekako tako, ako je već o engleskom jeziku riječ.
Mislim na Vodene bašte, kojim bi kameniti pejzaž Hercegovine mogao da se komercijalizuje i, što je još važnije, da se ekonomski podigne na mnogo veći nivo?!
B. PEJOVIĆ
KATEDRA ZA MENADŽMENT VODAMA
Da li se neko u BiH bavi menadžmentom vodama? Da li se neko u RS bavi ovakvim tipom poslovne aktivnosti? Imamo li ijedan doktorat na tu temu, ijedan stručni rad, ijednu ozbiljniju studiju? Dok su se energetski sistemi gradili ponešto je bilo (jer je i moralo), ali kasnije svi su legli da malo počinu. I još se uglavnom spava.
Ako se sjećam, prije sedam osam godina, kada je bilo riječi o trebinjskom fakultetu za menadžment, neko mi je rekao kako je taj fakultet realno utemeljen i solidno inkorporiran u zajednicu, jer je njegova podloga produkcija u metalskom kompleksu (u kome je Trebinje tada bilo jako ime), međutim, danas se pitam, da li bi isti taj fakultet trebao da razvije katedru za menadžment vodama?
Ovo moje pitanje dolazi izdaleka, ali, računam, neke stvari bože se vide, kad im niste previše blizu?!
HOLANDIJA KAO STRATEŠKI NAUČNI PARTNER
Holandija je zemlja koje je u tehnološkom, a svakako i u administrativnom a koguće i u komercijalnom aspektu menadžmenta vodama otišla najdalje u Evropi. Zato, moja je preporuka da se Hercegovina na neki način familijarnije postavi prema Holandiji. Šta to praktično znači? Da naučne institucije, i svi oni koji eksploatišu vode uđu u komunikaciju sa holandskim institutima. Oni o vodama znaju više nego mi. Čak i o onim koje pijemo ili gazimo.
PRIRODNI BAZENI MOGLI BI DA NAPUNE BUDŽET
Prije par godina tražio sam lokaciju u Trebinju, i ono što mi se nudilo, nije me zadovoljilo. U svim ponudama bio sam tretiran kao zemljišno-knjižna numera, kao novi anonimac u jednom haotičnom građevinsko-arhitektonskom ambijentu.
Drugačije rečeno, nudilo mi se da budem još jedno ime u naselju (izraz koga smatram najružnijim iz minulih soc-decenija).
Danas, u kontekstu Prirodnih bazena, pitam, zašto opština ne bi opremala a zatim za veliki nobac prodavala lokacije opremljene prirodnim bazenima, zašto ne bi uložila i na veći komercijalni nivo podigla svoju infrastrukturu?
Takva ponuda bila bi i socijalni stabilizator, jer takve, ekskluzivne lokacije mogle bi finansirati ostale urbane agregate na području grada i okoline.