tPočetna

pisma Čitalaca

OPET MIJENJAM PRAVAC

NALAZIMO se u hotelu Teuta u Risnu. Već četvrti dan sam sa grupom "mojih" Poljaka a za sobom imamo već Plitvice i cijelu Dalmaciju. Sutra Počitelj, Međugorje, Blagaj, izvor Bune, Mostar i na večeru u hotel Terme na Ilidži.
Bog otvorio nebesa, kiša kao iz kabla ne samo sa Crkvica, okolica Dubrovnika raskopana, da li preko Ivanice ili Metkovića?

Na Dubcu kažem vozaču: “Skreći desno!“ Na Ivanici čekamo zbog zelenoga kartona i konažno, evo, nas na Aleksinoj Međi. Ne vidim da je postavljena tabla za Pavlovu pećinu u Dživaru... jasno pravac Hercegovačka Gračanica. Čekaju me tu moji a nismo se vidjeli godinu dana.Svi disciplinovano ulaze u crkvu, daju prilog, škljocaju aparati, zuje kamere iako je kiša a vremena na malu kašičicu.
Rodjak Mirko daje bocu rakije i kaže: "Počasti družinu". Odlazimo poslije samo petnaestak minuta. Pitam ih kako im se to čini? Ne mogu da se načude da je to djelo jednoga covjeka?! Sve su to ljudi u šestoj deceniji života, obišli svijet i pitaju gdje da se zadržimo zbog fizioloških potreba?

Mislim u sebi, neka se malo strpe jer ne doliči reći da nema javni NJC a ne dolikuje u nekoj kafani napraviti svinjac a ništa potrošiti. Lako bi ja da imam vremena. Iza Tvrdoša  kažem najbližem da podijeli tu rakiju pa koliko ima ima, kažem i od koga je. Jedna gospođa sa zadnjega sjedišta viče: "Počnite sipati od pozadi". Smijeh u autobusu. Nekoliko minuta kasnije utrnuo sam od uzbuđenja i ponosa. CIJELI AUTOBUS pjeva pjesmu zahvalnicu rođaku Mirku Đuričiću "Sto Lat" poljska verzija pjesme Happy birthday to you, mikrofon mi jednostavno pade iz ruke a grlo utrnu od ponosa na rođaka Mirka i njegovu dosjetljivost.
Eto šta može jedna boca rakije.

Od uzbuđenja ne stigoh im ispričati o drapićkoj krtoli, gaovici, vodenicama, blatu i samoj  Trebišnjici, crnoj udovici, o životu nekadašnjem i sadašnjem a već idemo niz Žegulju. Na putu saobraćajna nesreća, niti se može naprijed ni pozadi a oni ponovo pitaju za NJC. Vozač otvori bez dozvole vrata a njih dvije da mokre... a u zo čas bi mokrile... da ne primijetih natpis: MINE!

Opet smijeh u autobusu a ja pomislih, nije mi đavo dao da se zadržim u Trebinju  pa taman se nekome zamjerio. Ili možda ima taj đavolji javni NJC a ja ne znam?!Ipak ispunih dnevni plan i na Ilidži smo bili oko 21,30. Hotel, ishrana, osoblje i Direktor super, evropski standard.

Danas je 17. 05. 07 i čitam da se konačno počinje graditi put do H. Novoga te sam beskrajno srećan zbog toga. Veliki je to dan za Trebinje i turističko-hotelsku privredu. Taj dan treba već početi pripremati i spremno docekati.

Nemam namjeru da dijelim lekcije ali moderan sanitarni čvor u gradu je potreban. Znam , nema se para itd, ali to je civilizacijsko pitanje i ne smije se iz toga pasti na ispitu. Kada su se našle pare za put do Novoga, biće valjda i za taj izdatak.

A ako se proda naredna grupa, eto mene ponovo u drugoj polovini oktobra, lako ću ja da nađem razlog i ponovo promijenim pravac....

Siemianowice sl 17 05 07 ljeta  Gospodnjeg

Vaso Bokun
turistički vodič