NIJE TEŠKO BITI FIN
20. 6. 2007. god. temperatura prešla 30 stepeni, sestrinska soba za intervencije porodične medicine. Možete li da zamislite sledeću sliku. Ulazi mlada doktorka, pita sestre ima li za danas još pacijenata. Sestre već pripremile dva kartona i doslovno kažu: Doći će stariji bračni par oko 19 i 30 kada malo zaladi, vi im pripremite recepte, hronični su bolesnici da ne čekaju po ovoj vrućini. Kako samo malo dobre volje treba da se čovjek osjeti čovjekom. Tako malo, a mnogo za običnog čovjeka. Kažu da više vrijedi jedna pohvala od tri kritike, zato ovo i pišem. Čini mi se da je prošlo vrijeme guranja na vratima ordinacija. Narod ima dobru izreku: "Novo sito na visoko visi", ali zašto ne primjetiti ono što je dobro i što bi trebalo da bude neka uobičajena pojava.
Uvažavajući godine i iskustva naših ljekara starije generacije, ali je stvarno lijepo vidjeti kako se trude mlade ljekarke Tatjana, Slađana, Svetlana, Natalija...
Na ultra zvuku još ljepša slika, pregledi se zakazuju, ali ćete u minuti biti prozvani kada ste naručeni. Sestra Stana po prirodi prijatna, ljubazna, odmjerena uz doktorku Miljanović izaći ćete prosto ozareni pa ako je i dijagnoza loša, stručnost i ljudski odnos dr. LJubice ulijeva vam nadu.
Ali uvijek ono "ali" djevojci sreću kvari, a to je čekaonica laboratorije. Prvo se naručite za vađenje krvi, urina i sl.. obično vas naruče za dva-tri dana ali ne dobijete broj, e onda nas 25 do 30 u rano jutro juriša na jedan mali, uski, niski šalter da predamo knjižice. Uglavnom smo svi na šalteru, da čujemo kad nas prozovu: ali da dobro savijemo kičmu.
A iza šaltera bijeli mantili... Nemojte ništa pitati, ćutite i završit ćete posao, ne reagujte, jer ćete opet dolaziti.
Postariji gospodin komentariše:"Od kakvog finog oca ovo čudo tamo". Ko bi svijetu ugodio?! Ali oni primjeri gore navedeni kazuju nam da može biti i fino i stručno. Izgleda da dolazi neko novo vrijeme, zato sve pohvale Porodičnoj medicini.
P.S.
Nekadašnje čekanje i guranje u ordinacijama opšte prakse imalo je i svoju svrhu, tu bi uglavnom (i ja sam jedna od njih) razmjenjivali recepte od trava, rakije loze, koja sve liječi, pa do ogovaranja privatnih života naših doktora i medicinskog osoblja; pa i oni su samo ljudi, a bijeli mantili su uvijek interesantni, posebno za male sredine.
SP.M.