PROZOR
Gledam kroz otvoren prozor
Mogao bih
i kroz tešku plišanu zavjesu
gledati iste slike
onako u sjećanju uokvirene
u kojima nema mene.
A osjećam kako dišem s njima.
Zato se taj prozor ne zatvara
i kada mi kapci na oči padnu.
Plavna rijeka me nosi,
preturaju vali.
I, čudno, sve ukrug tako
kao da se premeće san
u sve drugačijem obliku
U licu iskrivljene svjetlosti.
OBIČNE STVARI
Ja govorim
samo sebi
To što vi čujete
Slab je odjek tog govora
Slušam
Jutarnje trave
Kako dišu ispod rose
Ili kako ih sunce
Sa svojih visina prosto guši
Slušam
Kako se odupiru
Tome veličanstvu bez sjenke
Njihov život ne suprotstavljam
Običnim stvarima
Koje su me kao dijete
Opčinjavale
Kao zvuk vode koji udišem
Kako se talasaju ti zvuci
Ovdje u tamnim oblacima
Vidim nebo pomalo plavo
Sretan
Da se moj vid ne pogoršava
KADA JE ZEMLJA BILA DRUGAČIJA
Od današnje slike
Ot tada je stvoreno mnogo grešaka
Planine su udaljuju od neba
Spuštaju se u žurbi da postanu more
To osjećaju i ptice u paničnom letu
Drveće se komeša i biljke povijaju
Prema sebi
Kad sunce zakriči iznad tog nereda
Ribe kao da zrače neke poruke
Iz svojih opuštenih snova
Kako je sadržajno njihovo prisustvo
Budućnost ljudi
Nije predmet ovog sna
Iako je hladno
Ne osjećam potrebu za vatrom
Grije me vlastiti plamen
Cico ARNAUTOVIĆ