tPočetna
PO TANKIM
ŽICAMA
VISE
HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis
PITAM SAM TEBE!
ABOUT TONY
I kad ima šansu, Toni ne ide u pozorište.
- U redu, ja sam demokrata, to možeš da napišeš, ali, molim te, nemoj, ne piši to da me zovu Toni! - odmah je osjetio da oprt premotavam zajedničke filmove.
Inače, imam neki smisao da Tonija ulovim na djelu, da ga nađem...
- Ne moram spominjati pozorište, ali mogu reći da je opisana osoba etablirani sodomist, veoma potenciran klerik, plus pristalica najnovijih pustinjskih bosonogaca?!
- Izvoli, koristi se i tim faktima, nemam ništa protiv.
(U njegovim nizovima, eto, i dalje se solidno snalazim.)
- A bi l se - zato pitam - nekadašnji Toni naljutio da ga pomenem kao propalog fudbalera, najkratkotrajnijeg narodnog poslanika u okrugu, ili kao honorarnog Udbinog saradnika...
- Pa, ako moraš, opet, imaš moju dozvolu, izvoli...
- Dobro, hvala, ne moram spominjati pozorište, jer od toga je sve počelo, ali mogu kazati - da te ljudi malo bolje osjete - da si ti čovjek koji je o jadu zabavio tri susjedne gimnazije...
- Možeš, to slobodno!
- Čovjek koji je klipom kukuruza profesorici biologije namjestio kičmu, a razvaljeno perce do pola držala uvalio jednoj.... danas važnoj osobi... u debelo meso...
- Možeš, samo tako, kulturno, da ne spominješ šupak, čmar ili guzicu.
- Onda mogu slobodno kazati - počeo sam nizati bez mnogo brige o detaljima - da pred sobom, ako ste zaobišli pozorište, imate osobu koja i danas Josipa Visarionoviča smatra najidealnijom spravom za sređivanje ovog Nesretnog planetarijuma?!
- Možeš, tim se dičim, ali nikad nikom nemoj da kažeš da su me svi, i to tako dugo, i smrtimice - zvali Toni.
- Znači, mogu da kažem, da je osoba koju vam opisujem, a koju niste mogli da vidite ni na ovogodišnjem pozorišnom festivalu, promijenila dvije žene, tri mercedesa, i četiri političke partije.
- Pa... reci i to, kad ne znaš o čemu pametni šute...
- Onda sigurno mogu i ono najgore. Lik koji je pred vama, ljubio je, ljubi i ljubiće sve naše neprijatelje, on je, u najkraćem, Kompletan Moralni Skot!
- Reci, demokrate sve trpe, ali kad si već zinuo...
- Šta, da priznam da te opet živog sahranjujem?! - u trenutku, baš kad je zatrebalo, i ja sam zaboravio na početak ove priče.
- Ne, nego, Bogom te Jedinim zaklinjem, nemoj da pisneš, nemoj da im na bilo koji način daš na znanje, nemoj dozvoliti, brate moj rođeni, nemoj... spriječi, ili propiši... da me me nikada niko nije nazvao niti smije nazvati onim... onako kratkim imenom...
- Kojim imenom?
(Nije odgovorio. Zgrozio se, zamlatarao rukama, i ućutao.)
- Tony - odgovorio sam u njegovo ime, latinicom, zbog naravi ovog teksta, prateći njegove dlanove.
(Nakon tog odgovora, mirno, kao svaki zlikovac, otišao sam u pozorište, jedino mjesto u ovom malom gradu gdje se baš ovih teških ljetnih dana, pošto smo u kulturi i svemu ostalom otišli toliko daleko, Toniju ništa loše nije moglo desiti, kamoli - zamjeriti.)
J.P.P.
VISE HUMORA - Enciklopedija hercegovackog humora - casopis PITAM SAM TEBE!