tPočetna

INFO-PROJEKTI
Iz Beča – Ana Mičeta

organizacija poŠte u vrijeme austro-ugarske (2)

NAŠI KRAJEVI - PRIČA ZA SEBE

U drugim dijelovima svijeta, pošta se u ovom periodu transportovalaa teretnim furgonima i manipulacionim kolima. Naravno, u Hercegovini to nije pilo vode na svim mjestima. Zato su, po potrebi, u brdima, gdje nije bilo puteva, korišteni tovarni i jahaći konji, a i tegleća stoka.

Poznato je, odmah pri okupaciji BiH, Austrija je razvila poštanski sistem. Radilo se, naravno, kako sam ranije naglasila o vojnoj poštanskoj službi, koja je u početku služila samo vojnim potrebama (ovu temu nastavljam zbog brojnih filatelista i onih koji imaju problema u datiranju ili nekoj drugoj analizi poštanskih dokumenata s kraja 19. cijeka).

Na temelju Organische Bestimungen u. Dienstvorschrift fur die Feldpost der K.K. Armee organizovane su sve potrebne poštanske institucije odmah početkom okupacije. Osnovni upravljački meganizam bio je slijedeći...

1. HAUPTFELDPOSTAMT DER II ARMEE

2. FELDPOSTLEITUNG (nivo korpusa)

3. FELDPOSTEDžPOSITUR (nivo divizije)

 U vanrednim prilikama organizovane su posebne pošte:

 1. FELDPOSTSAMMELSTELLE

2. ETAPPENPOSTAMT (etapne pošte)

Prema njizi POŠTANSKA POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE 1878-1918. Berislava Sekelja, Sisak, Osijek i Slavonski Brod bili su zbirna mjesta ratne pošte DžIII korpusa. Za jedinice u Bosni određeni su rimski brojevi etapnih pošta, a za jedinice u Hercegovini arapski brojevi.

Kada je BiH dobila marke?

Veoma brzo, već 1. 7. 1879. godine. Mnoge od tih maraka i danas se nalaze u filatelističkim zbirkama, ili po privatnim albumima na razglednicama iz tog vremena.

Vojnici su pisali besplatno od naredbe Ministarstva trgovine u Beču koja je izdana u sedmom mjesecu 1978. godine, ali, malo nakon toga, za ratnu zonu obustavljaju se preporučena pisma, razne doznake i paketi.

Kada te promjene dolaze do nas u Hercegovini?

Opet veoma brzo, jer već 6. 8. 1878. u Mostaru je otvorena pošta, prva takva ustanova na okupiranoj teritoriji (FELDPOST - EDžPOSITUR  No18.). Prva dopisnica poslana je iz Mostara dan kasnije 7. 8. 1878.

Sistem se dalje razvija. Iste godine (10. 8. 1878.) osniva se etapna pošta na Grabu (ETAPEN POSTAMT 1), međutim, pošto je granica još uvijek bila nesigurna i vruća, sjedište ove pošte pomjera se na Bunu. Kako su vojne jedinice mijenjale svoje pozicije, tako su se i pošte selile.

Kako je pošta u fizičkom smislu funkcionisala.

Sekelj piše da su se koristili:

a - teretni furgoni i

b - manipulaciona kola.

Naravno, u Hercegovini to nije pilo vode na svim mjestima. Zato su, po potrebi, u brdima, gdje nije bilo puteva, korišteni tovarni i jahaći konji, a korištena je i tegleća stoka.

Embargo na pakete skinut je 4. 10. 1878. godine (tog datuma dozvoljeno je se slanje paketa do 2 kg.).

Dva mjeseca poslije toga, 1. 12. 1878. otvara se i novčani promet iz BiH/Austro-Ugarsku (maksimum 150 forinti).

Naravno, poštanska administracija se u početku snalazi. Vojni sastavi u Bosni koriste ugarske obrasce i marke iz 1874., a njihovi kamaradi u Hercegovini autentične austrijske formulare i marke iz 1867. godine.

U vojni poštanski sistem 9.1.1879., prema Sekelju i njegovoj dragocjenoj knjizi o pošti u BiH, ograničeno ulaze i građani. Oprezno, koliko je to u datom momentu moguće, uz posebne dozvole i u skraćenom obimu (preporučena i ekspresna pisma, te paketi od civila nisu se primali) civilne pošiljke krenule su preko vojne pošte.

Ubrzo kreću i modernija rješenja. Od januara 1879. godine novac se može poslati telegrafski, ali opet samo u inzosu do 150 forinti. U maju iste godine Ministarstvo trgovine  naređuje da vozovi s poštanskim kolima moraju primati pisma (a marke na njima moraju se ručno poništiti).

Da je sistem u visokom procentu adaptiran tadašnjim potrebama naših krajeva, u velikoj mjeri očituje se u činjenici da već 1. 7. 1879. počinju da se izdaju bosanskohercegovačke poštanske marke.

Istovremeno, počinju da se primaju privatna preporučena pisma, šalje se novac do 200 forinti, a poštanskim linijama kreću novine i paketi do 5 kg.

Krajem 1879. (novembar) mobilni poštanski uredi adaptiraju se u stalne vojne pošte.

Na poštanske žigove čekalo se nešto duže. Sekelj piše da je prve žigove bečki graver Theodor Burk isporučio tek 1880. K. K. žigovi bili su u upotrebi do 25. 1. 1890. godine.

Uskoro, i vojnici gube privilegije, i oni moraju da plaćaju svoju poštu (beneficije važe samo u Sandžaku - Novi Pazar). I vojnici i civili sada se poštom koriste po istoj tarifi.

Slijedi uvođenje pouzeća, a  23.7.1880. počinje da se koristi otvorena dopisna karta sa plaćenim odgovorom, samo za BiH i Austro-Ugarsku.

Jednom maredbom iz aprila 1882. godine uvodi se poštanska omotnica od 5 krajcara). Iste godine, bh. pošte ulaze u spisak Austr-Ugarskih pošti i nemaju više nikakav poseban tretman.

Kako stvari stoje sa telegrafom?

 Sekelj je i o tome ostavio dosta temeljitih informacija... Krajem 1878. godine otvorene su prve telegrafske stanice, a 1883. Ministarstvo rata izdaje naredbu kojom se objedinjuju Direkcija pošta i Direkcija telegrafa. Godine 1891. BiH postaje članica Svjetskog međunarodnog poštanskog saveza, a 1894. instalirana je prva gradska telefonska stanica (Sarajev).

Sve u svemu (Sekelj): u vrijeme okupacije BiH otvoreno je 156 vojnih pošta i 165 poštarnica... Neke vojne pošte više su puta otvarane i zatvarane. Prvih godina okupacije svaki je vojni garnizon imao poštu. Sva kotarska mjesta, osim kotarske ispostave Bjelemić, imala su poštanske urede.

Razni su faktori uticali su na širenje mreže poštanskog prometa, a odlučujuću riječ imalo je Ministarstvo rata, međutim, nakon Aneksije, Zemaljska vlada pokazala je veće zanimanje za otvaranje novih pošti.

Koji faktor ubrzava razvoj poštanskog saobraćaja? Dominantno, razvoj rudarstva, industrije, šumarstva, trgovine, i bankarstva...

- Naseljavanju stranih kolonista - piše Sekelj - pridavana je veća pažnja, pa su tako nova naselja kolonista bila privilegovana i dobivala poštu prije nego druga, starija naselja. Poštanska štedionica, takođe, imala je određeni uticaj na širenje i razmještaj poštanske mreže. Mnoga mjesta dobila su poštu po prvi put u svojoj istoriji i tako se uključila u vezu sa ostalim svijetom.

Ipak, vojni faktor i dalje je dominantan. Godine 1907. otvorena je  prva vojna poštarnica u BiH.

Kako je funkcionisala poštarnica?

U današnjem smislu, nešto kao filijala, odnosno pomoćna pošta koja iznad sebe ima matičnu poštu. Sekelj piše da su poštarnice prikupljale poštanske pošiljke i otpremale ih svojoj matičnoj pošti na dalju manipulaciju. Koristile su posebne gumene žigove pravouglog oblika sa ili bez datuma, te natpisom K. und K. MILITÄRPOST ABLAGE i nazivom poštarnice.

Austrijski precizno, poštarnice su, prema Sekelju, bile snabdijevene poštanskim sandučićem, kovčegom za čuvanje pisama; jednom ili više poštanskih torbi s bravicom i ključem, uputstvima o poslovanju, poštanskim formularima, popisom poštanskih i telegrafskih ureda na teritoriju Austro-Ugarske i BiH, pločom s nazivom «K. und K. Militärpost Ablage» i priručnim poštanskim žigom.

Poštarnice su otvarane uglavnom na poštanskim punktovima i na malim željezničkim stanicama. Vrlo često bila su to mjesta koja su se izdvajala većim brojem stanovnika od ostalih obližnjih sela, ili su to bila svratišta i gostionice (hanovi) na važnijim raskrižjima puteva prema kojima su gravitirala manja sela (Sekelj).

Usluge poštarnice bile su ograničene samo na određene poslove: prodaju poštanskih maraka i cjelina; prijem i otpremu običnih poštanskih pošiaaka (pisama, dopisnica i sl.) i telegrama; pražnjenje poštanskih sandučića; prijem i isporuka poštanskih pošiljaka do određene vrijednosti (preporučena pisma, vrijednosna pisma, paketi, uputnice); prikupljanje štednih uloga i dostava štednih knjižica ulagača (nakon otvaranja Poštanske štedionice 17. 7. 1911. godine)

Za upravitelja poštarnice (Sekelj) uvijek je bila birana povjerljiva osoba, koja je prilikom preuzimanja dužnosti polagala zakletvu o čuvanju službene tajne.

Kako rekoh, vojni faktor u velikoj mjeri i dalje je regulisao odnose u životu. Naime, (Sekelj) porastom značaja nekog mjesta i zbog povećanja obima posla, poštarnice su pretvarane u vojne pošte. Tamo gdje bi posao pao na minimum, ostajala su da funkcišu tzv. poštanska stajališta.

Ovi metodi primjenjivani su i u susjednim državama. BiH je karakterisala veća disperzivnost, manji obim usluga, i veća cijena po gotovo svakoj poštanskoj usluzi.

Berislav Sekelj (POŠTANSKA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1878-1918): Od početka okupacije, na dužim poštanskim linijama bilo je predviđeno da se zaprežna poštanska vozila zadržavaju u mjestima na razdaljini od oko 30 km. To je bilo potrebno za odmor ili zamjenu konja. Takva mjesta najčešće su bila drumska svratišta - hanovi (1904. u BiH je bilo oko 330 hanova). Prevoznici pošte zadržavali su se kraće i u drugim usputnim mjestima, a u onim gdje su bili poštanski uredi, radi predaje i preuzimanja poštanskih pošiljki, te radi prijevoza putnika. 1882. godine Direkcija vojne pošte u Sarajevu donosi naredbu prema kojoj poštanski kondukteri moraju biti snabdjeveni dovoljnom količinom poštanskih maraka da bi ih prodavali vojnicima, građanima i ustanovama. Godine 1903. Direkcija pošta i telegrafa Sarajevo donijela je propis o radu poštanskih konduktera. Prema instrukcijama iz tog propisa, poštanski kondukteri bili su dužni primati i predavati službene i obične pošiljke vojnih i oružničkih ureda, kao i privatnih osoba. 1908. godine Direkcija pošta službeno objavljuje da će se poštanskim kondukterima, odnosno pratiocima pošte na svim linijama u BiH, povjeriti primanje i izdavanje poštanskih pošiaki strankama i u onim mjestima u kojima nema poštanskog ureda. Kondukteri i pratioci poštanskih kola bili su obavezni da u tim mjestima, koja su bila označena kao poštanska stajališta, primaju i izdaju: obična, ekspresna i preporučena pisma, dopisnice; poštanske uputnice u unutarnjem prometu i prometu s Austro-Ugarskom do 400 kruna; pakete bez pouzeća do 5 kg težine i vrijednosti do 400 kruna itd.

Marke na zaprimljenim običnim pismima i dopisnicama, kondukteri su poništavali ručnim ispisivanjem datuma i imena poštanskog stajališta... U kolovozu 1917. god. postojala su službeno 82 poštanska stajališta, ali kad se uzmu u obzir i druga mjesta na poštanskim linijama gdje se preuzimala i predavala pošta, bilo ih je sigurno više. 

Berislav Sekelj (POŠTANSKA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE 1878-1918):

Održavanje i izgradnju mreže puteva preuzela je 1880. civilna uprava. Zemaljska vlada, koja je financirala popravak i izgradnju glavnih puteva, uvela je propis o redu na putevima, kao što je bio i u Monarhiji. Između ostalog, tim propisom utvrđene su posebne norme za tovarnu stoku. Gonjenje stoke bila je svakodnevna slika na bosansko-hercegovačkim putevima, pa su tako gonici morali držati stoku u koloni da ne smeta kolskom prometu. Pocetkom DžDž stoljeća pojavljuju se prvi automobili, a 1905. god. u Sarajevu je obavljena prva proba automobila za prijevoz pošte. Godine 1911. Vlada je donijela propis o automobilskom prometu na javnim putevima.U vrijeme okupacije izgradena je velika mreža željezničkih pruga, što je, takođe, doprinijelo da poštanske usluge budu brže i kvalitetnije.