tPočetna

 

TRAGOM DOGAĐAJA  - DA LI TREBIŠNJICA IMA ŠANSE DA POSTANE EKONOMSKI RESURS OPŠTINE BROJ JEDAN

KO JE GAZDA NAD VODAMA

Gost iz Beograda: Pa, čoveče, znaš li šta je ova reka, i onaj vaš bazen za našu Savu i Dunav!? Destilovana voda. Kod vas, na pet metada dubine vidiš petoparac, a kod nas ni u vodi do članka ne vidiš vlastite prste?! Četrdeset mi je i pet godina i još se nisam kupao u čistijoj reci. Vi Trebinjci ste gunđala, vama ništa nije dovoljno dobro! Niste zaslužili ovakvu reku, ne!

Evo jedne prave ljetne teme koja je u Trebinju aktuelna godinama - radi li riba? Posljednjih decenija, doduše, nešto je aktuelnije pitanje - ima li ribe uopšte? Poznato je da HET ima obavezu da kompenzira ono što je uzeo, ta firma to godinama i radi, ali i dalje, imamo utisak, vode su ni Davidove, ni carske ni spahijske.

Iako je, dakle, na ovogodišnjem otvaranju sezone bilo preo 300 ribara, iako je sportski ribolov u bukvalnom smislu ukorijenjen u Trebinju, iako sve to reguliše zakon, još mnogo stvari ostalo je nejasno, iako, eto ribari, na svoj način šalju specifične poruke i o Trebišnjici i o našim jezerima.

Prvo, sredinom juna - pričao nam je šef službe Sportsko-ribolovnog društva LJubo Benderać - organizovano je sportsko-ribolovno prvenstvo grada u lovu ribe udicom na plovak. Među tridesetak probranih, pobjednik je bio Radivoje Varaga, drugo mjesto Radivoje Elez, i treće Borivoje Benderać. Pobjednici su dobili besplatne dozvole za 2008. godinu.

Nakon toga, na državnom prevnstvu RS, koje je održano u Bosanskom Brodu početkom jula, Trebinjci (Zoran Dobranić, Radivoje Elez, i Goran Lazić) osvojili su peto ekipno mjesto. U reprezentaciju RS ušao je takmičar iz Trebinja Zoran Dobronić.

- Ove godine ulov je dosta dobar, na Trebišnjici i na Lastvanskom jezeru. Lovljene se pastrmke i do 3 kila, a počeo je da radi i strugač - kaže Benderać -dok na Bilećkom jezeru radi sitna riba, a počeo je i som (lov na rapalu i bućkom, ulovljeni primjerci do 19 kila). Inače, ribari se pripremaju za somovijadu u avgustu. Očekuje se pravo takmičenje jer će spoprtski irbolovci doći iz svih bivših jugo republika. Slijedi i Kup RS u Višegradu.

Prethodno, na našim vodama, obavljeno je poribljavanje, i to u dva navrata (maj-juli) sa 150.000 komada kalifornijske pastrmke. Poribljena su sva područja, od Bilećkog jezera do manastira Tvrdoš.

- Ribarska kućica u Lastvi - podsjeća Benderać - još je uvijek u izgradnji. Ribari žele da se što prije završi. Očekuje se pomoć i razumijevanje od HET-a, koji je i do sada činio dosta, kao i od Opštine Trebinje. Inače, u ribarskom društvu izražavaju zahvalnost HET-u, koji pomaže rad društva, i Opštini koja izdvaja sredstva za ribarska takmičenja i za razvoj sportskog ribolova.

Sportski ribolovci šalju i druge poruke. Npr., krivolov je, kako kažu, na najmanjem nivou od rata naovamo. I nedavno, likvidirano je tridesetak parangala i nekolike mreže na Bilećkom jezeru. Krivolovaca još uvijek ima, ali, po svoj prilici, uvukli su rogove.

Sportskim ribolovcima ne manjka ljubavi prema rijeci, ne manjka ni ideja, počev od onih najsitnijih i najednostavnijih. Pošto oni čiste obale rijeke u gradu, predlažu da se na obale, kao da je u pitanju ulica, postave kante za smeće, kako bi rijeka, bar u urbanom dijelu, djelovala uredno.

Sve ovo pišemo, da bismo, još jednom, ponovili onaj stari zaključak da je Trebišnjica ekonomski resurs broj jedan u našem gradu.

Nedavno, na pitanje jednog Beograđanina, koji zbog bg-registracije nije imao petlje da ode u Dubrovnik, gdje bi mogao da se okupa, preporučio sam mu oba bazena i Sušicu. Pitao me je li voda čista? Ne znam šta sam mu odgovorio. Sjetio sam se debata o čistoći vode iz ranijih godina. Tako, na neki način, rekao sam mu i da i ne.

Kad se vratio sa bazena, počeo je da me ruži.

- Pa, čoveče, znaš li šta je ova reka, i onaj vaš bazen za našu Savu i Dunav!? Destilovana voda. Kod vas, na pet metada dubine vidiš petoparac, a kod nas ni u vodi do članka ne vidiš vlastite prste?! Četrdeset mi je i pet godina i još se nisam kupao u čistijoj reci. Vi Trebinjci ste gunđala, vama ništa nije dovoljno dobro! Niste zaslužili ovakvu reku, ne!

Pokušao sam da ga uvedem u finese, ali on je stalno ponavljao...

- Zagazi do kolena u Savu, pa će ti sve biti jasno!

Srećom, nije bio na Sušici. Da je otišao i tamo, danas mi ne bi rekao ni dobar dan.

Elem, nakon ovog primera, vraćam se sportskim ribolovcima.

Ne mislim da njima rijeka pripada više nego nekim drugima, ne mislim ni da su svi među njima “cvjećke“, ali mi se čini da je došlo vrijeme da se ono što Trebišnjica traži od svih građana ovog grada - adresira na neke preciznije adrese.

Znam ili bar s velikom izvjesnošću naslućujem: kad bi Trebišnjicom, po drakonski strogim uzancama i standardima, gazdovao jedan čovjek, bio bi bogatiji od ikog pod ovim dijelom neba?!

Ovo podvlačim jer mi se čini da izvjestan duh kvazi-socijalizma i dalje lebdi nad vodama, duh koji vodu tretira kao narodnu svojinu, koju niko ne smije taknuti.

U tom smislu, djeluje gotovo paradoksalno da takmičari sa Trebišnjice idu na državna, regionalna pa i svjetska takmičenja, kao da zaista imaju namjeru da Trebišnjicu i drugima predstave, da svijetu saopšte kakav biser imamo (odnosno, kakav bi mogli da imamo).

Odlaze, vraćaju se sa medaljama, ali svo to zlato nikako da bljesne u nekim važnim glavama, nikako da brojne diplome, pehari i priznanja progovore jezikom kojim se odavno govori i u našem jugo-susjedstvu i u cijeloj Evropi, u kojoj država postavlja rigorozne ekonomske standarde, a onda preduzetnicima i svim drugim kreativcima javna dobra prepušta na korišćenje ili na eksploataciju.

U slučaju Trebišnjice, bez ikakve štete, i jedno i drugo moglo bi doći u obzir.

Te.O.

NIKO BOLJE OD NAS NE REKLAMIRA TREBIŠNJICU

Zoran Dobranić je sportski ribolovac i višestruki reprezentativac. Bio je i na svjetskom prvenstvu u Slovačkoj 2003. Trenutno je peti u RS.

- Moram da se izborim u šest kola među šest najboljih takmičara BiH, da bi ušao u reprezntaciju BiH i tako stekao pravo za nastup na svjetskom prvenstvu. Na žalost, sve ne zavisi samo od mene.  Ovo je sport u koga treba dosta da se ulaže da bi se postigli vrhunski rezultati. U gradu ima još dosta dobrih takmičara, mislim na one starije, iskusne, i na one koji su izrasli iz naše škole sportskog ribolova (Risto Gurović, Borivoje Benderać, Pero Kolak, Boško Parežanin...). Potrebna nam je veća pomoć. Pribor je enormno skup.

Zašto bi neko sportskim ribolovcima, na primjer, pomogao u kupovini tako skupog pribora?

- Zato što, kad jedan sportski ribolovc sa Trebišnjice, pobjedi na nekom takmičenju, od regionalnog do svjetskog, on tim rezultatom skreće pažnju na svoju rijeku i svoj kraj. Bolje propagande za ovaj vid turizma teško da ima?! Da ne govorim o tome koliko sportski ribolov, kao izuzetno zdrav sport dostupan svakom (ovo dostupan svakom posebno je važno), štedi naše zdravstvene fondove.

Inače, ribolovci sa Trebišnjice, i u ovakvim prilikama, primiču se svjetskim rezultatima...

- Svjetski rekord, na primjer, drže Mađari sa 1520 komada sitne ribe za 3 sata, a mi smo imali taj rezultat za 6 sati. Postigao ga je Risto Gurović. Ja sam lovio po 600, 700, 800 za tri sata, sve zavisno od treninga - kaže Dobronić.