IN MEMORIAM
JOVO MISKIN
Kada na vječni počinak ispraćate drage ljude i prijatelje, neminovno osjećate kako je sa njima zauvijek otišao i dio vas, ali isto tako, kako su vam, kao čudesan zalog i potporu, i oni sami zauvijek ostavili dio sebe.
Prije nepuna dva mjeseca, oprostili smo se od Jova Miskina, dragog prijatelja, uvaženog čovjeka, istinskog rodoljuba - osnivača i prvog predsjednika Udruženja ''Hercegovac''.
Kada se prisjećamo životnih saputnika, ljudi koji su nam značili oslonac, uzor, u mnogo čemu bili mjera kako se treba živjeti – tada pokušamo da u par riječi iskažemo cijeli njihov život. Valjda je to posljednje što mi, koji i dalje ostajemo u neizvjesnosti i prolaznosti ovozemaljskoj, i možemo učiniti.
Sjećanje na Jova Miskina je posebno snažno i trajno jer je njegov život bio tako bogat i sadržajan, toliko kreativan i svestran da ga je nemoguće izbrisati iz sjećanja, a još manje predstaviti u svega nekoliko redaka.
Poslije diplome Pravnog fakulteta u Sarajevu, bio je na mnogim odgovornim mjestima, kao što su: sudija Opštinskog suda u Trebinju, sekretar Opštine Trebinje, direktor Službe društvenog knjigovodstva, direktor Medicinskog centra Trebinje - na kom mjestu je ostvario veliki napredak i pravi preobražaj ove ustanove; zamjenik ministra zdravlja BiH... Njegovo angažovanje u Imovinskoj komisiji poslije Dejtona ostaće zabilježeno kao značajan doprinos u izradi propisa za vraćanje imovine i o restituciji.
Značajan period života Jovo Miskin posvetio je radu u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove čiji je bio direktor i kreator modernog rada te službe. Povjerenik Vlade Republike Srpske za Semberiju i Majevicu u ratnom periodu – tako redom.
Pa i pored ovako svestranog angažovanja, ovako značajnih funkcija koje pretpostavljaju stručno i moralno jedinstvo samo odabranih ljudi, Jovo Miskin će ipak još više od navedenoga ostati zapamćen kao čovjek od prefinjenog osjećanja i smisla za one najtananije vrijednosti života i po neobičnom optimizmu koji čovjeka čini smislenim.
Ko je ikada došao u njegov Cerovac, mogao je vidjeti sa koliko je volje, smisla i ljubavi i rodni kamen natjerao da bude lijep, skladan i živ do divljenja. Na isti način je beskrajno volio svoje Trebinje, svoju Hercegovinu, bezrezervno radio za njih, maštajući da ta kamena zemlja progovori pred svijetom svom svojom duhovnošću i toplinom. Osjećao je svaki djelić svog Trebinja u koje je prosto bio zaljubljen. Čitav jedan tajni plan, prava slika o uređenju ''grada koji ima dušu'' tinjala je u samoj duši Jovovoj. Koliko samo energije da se na što dostojnije mjesto postavi spomenik Vuku... Koliko ideja i zamisli...
Iz tog razloga, zajedno sa svojim prijateljima i istomi-šljenicima osnovao je Udruženje ''Hercegovac'', gdje je, zahvaljujući osnovnom motivu, ali isto tako i njegovom velikom ugledu, uspio da okupi mnoge značajne ljude i istinske patriote.
Taj plemeniti osjećaj njegov za duhovno i kulturno blago svog naroda naćiće se i trajaće kao zapis u mnogim knjigama i kulturnim projektima gdje piše: ''Ova knjiga štampana je zahvaljujući dobrotvorstvu Jova Miskina; ovaj kulturni projekat ostvaren je kao dar donatora Jova Miskina; ova crkva je Voljom Gospodnjom obnovljena ili podignuta uz pomoć Jova Miskina''...
Posljednji takav spomen Jovo Miskin je, kao dobrotvor, trajno ubilježio u Časopisu za književnost i kulturu ''Nova Zora'' samo mjesec dana prije nego će preminuti. Kao da je predosjećao da sve treba završiti riječju - ''Jer u početku bijaše riječ''.
O njegovom životu će trajno svjedočiti i brojna društvena priznanja među kojima je i onaj najsjaniji - Oreden Svetoga Save.
Taj prefinjeni odnos prema životu koji čovjeka čini Čovjekom i jeste osnovno i suštinsko. Ključ smisla postojanja. Trajna opomena.
A ovaj dragi čovjek, koji će onim čudesnim zalogom koji na početku spomenusmo biti trajno sa nama, imao je od Boga dara da to sve ostvari, i da u srcu nađe dovoljno mjesta i topline za svoju porodicu i sve nas koji smo ga poznavali.
Zato će nam trajno i mnogo nedostajati prvi predsjednik ''Hercegovca''. Istovremeno, ostaće nam trajni uzor kako treba istrajavati u idejama i borbi za Hercegovinu, za njeno zdravlje i napredak. Kako treba znati čitati ljepotu sa izboranog lica kamenite geografije, kao treba istinski voljeti zavičaj.
Učinićemo sve da Tvoj i naš ''Hercegovac'' ide putem koji si utemeljio i trasirao, dragi predsjedniče.
Hvala ti za veliko djelo i za sve što si učinio za svoj zavičaj.
Tvoj ''Hercegovac''