Reagovanje na članak u Glasu Trebinja,broj 961, od juna 2007. godine: Život i
ekologija - voda i kao pitaNJe i kao odgovorProf.dr Ljubo Zirojević, Fakultet za proizvodnju i menadžment-Trebinje, prodekan za naučnoistraživački rad
NA POMOLU DUGOROČNO RJEŠENJE
Reagovanje na članak u Glasu Trebinja,broj 961, od juna 2007. godine: Život i
ekologija - voda i kao pitaNJe i kao odgovor
Veoma me je obradovao tekst autora N.M. pod gorljim naslovom koji, pored ostalog, apostrofira kvalitet u projektovanju i analizi rezultata projekta putem Studije izvodljivosti ili fizibiliti studije.
Govori se da treba da postoji predračun investicionih ulaganja i dokaz efekata koji proizilaze iz takvih ulaganja, očito se misli i na neželjene efekte proizašle iz područja zaštite čovjekove okoline, pa zato i ti troškovi moraju da budu razmatrani u svakoj Studiji izvodljivosti, koja treba da opravda takav projekat ili da se projekat nikad ne izvede.
Ako je negativna stopa povrata investicija, projekat je neisplativ, odnosno sigurno neće biti samoodrživ. Konačno se i u nas počela primijenjivati Studija izvodljivosti na pravi i moderan način.
Ali svako ovakvo gledanje mora da ima potporu u normama ISO 14000 i ISO 9000. Dakle, govorimo o kvalitetu zaštite čovjekove okoline.
Kad pogledamo novu tehnologiju koju nam najavljuju za TE Gacko, zatim Bileću sa svojim novim projektom otpadnih voda i SBR raspodjelom uz istovremenu obradu više faza prečišćavanja otpadnih voda, uključujući vode i iz Tepihare, zatim sve ono što IAT mora da uradi po pitanju izlaska svih tekućih, tehničkih i podzemnih voda iz kruga IAT-a, da se saniraju zauljeni kanali u komšiluku IAT i usmjernici ka rijeci, zatim priključenje velikog broja privatnih zgrada i stanova iz Trebinja, a da ne spominjemo najbliže okruženje, na regulaciju otpadnih voda koje danas i ne dolaze na Regulacioni sistem otpadnih voda Trebinja, onda smo vrlo blizu potrebe da se hitno radi Studija o zaštiti čovjekove okoline na nivou Istočne Hercegovine na kojoj mora da radi veliki broj vrhunskih stručnjaka iz više branši, posebno onih koji su se već svojim prethodnim radovima dokazali ili u okviru projekata za EU ili poslenicima MMF-a.
Pitanje je i izbora saradnika na ovako važnim projektima, a naročito se moraju angažovati mladi ljudi sa Fakulteta za proizvodnju i menadžment u Trebinju od kojih je njih petnaestak diplomiralo baš na temama iz područja zaštite čovjekove okoline, a imamo i sa drugih fakulteta mladih ljudi koji su diplomirali baš na ekologiji.
Ljudi se često opiru poboljšanjima zbog razumljivih subjektivnih razloga; bolji način da se nešto uradi podrazumijeva da je postojeći koji primjenjuju i koji su usavršili, inferiorniji.
Filozofija neprekidnog poboljšavanja uklanja, na neki način, individualnu posebnost i ostavlja otvorena vrata svim daljim poboljšanjima.
Šta sve IMAMO (nemamo) u Hercegovini kad su u pitanju vode?
1. Neadekvatan tretman otpadnih voda u Gacku, Bileći, Trebinju.
2. Kontaminacija površinskih i podzemnih voda neprečišćenim otpadnim vodama i gradskim, komercijalnim industrijskim otpadom ima dugoročne posljedice na biodiverzitet, vodosnabdijevanje i slično.
3. U Trebinju, i pored Sistema za obradu otpadnih voda, a da ne govorimo u Bileći i Gacku, veliki broj domaćinstava nije povezan na centralne kanalizacione sisteme
4. Veliki broj komunalnih otpadnih voda se ispušta direktno u recipijent, bez bilo kakvog prečišćavanja.
5. Poznato je koliki su otrovi sredstva protiv zamrzavanja vode u motorima sa unutarnjim sagorijevanjem /antifriz/ a nigdje na nivou Hercegovine ne postoji reciklažni centar za njih već sve ide u vodotokove, posredno ili neposredno podzemnim vodama.
6. Ima postojećih septičkih jama koje to nisu jer ne drže sadržaj i taj sadržaj se uglavnom ne prazni na organizovan i civilizovan način. Septičke jame se i ne kontrolišu.
7. Sanitarne otpadne vode se u Hercegovini uglavnom ne prečišćavaju.
8. Ne postoji jedan integralni sistem kontrole vodotokova sa aspekta otpadnih voda, a posebno kad se radi o pijaćim vodama iz privatnih izvora.
Za svaki sistem ili objekat u Hercegovini koji stvara otpadne vode pa bile one gradskog, industriskog ili sanitetskog tipa, trebamo znati:
- Osnovne podatke o stvaraocu otpadne vode, privatnom i neprivatnom licu
- Podaci o postrojenju ili opštem objektu i njegovoj lokaciji
- Popis sirovina, pomoćnih i ostalih materijala i energije potrebne ili proizvedene pri radu postrojenja ili objekta
- Opis mjesta na kojima se pojavljuju emisije i projekcija vrsta i količina emisija iz postrojenja ili objekta u svaki od medija/recipienta uz određivanje značaja uticaja na okolinu ili naljudsko zdravlje
- Opis i analiza uticaja na okolinu na lokaciji postrojenja, opis i karakteristike postojećih ili planiranih tehnologija i ostalih za prevenciju ili, ukoliko nije moguće, za smanjenje emisija iz postrojenja.
- Opis i karakteristike postojećih ili planiranih mjera za sprečavanje ili smanjenje i opotrebu otpada iz postrojenja.
- Opis i karakteristika postojećih ili planiranih mjera i tehničke opreme za nadzor postrojenja i emisija u okolinu.
- Opis i karakteristike ostalih planiranih mjera, posebno mjera za poboljšanje energetske efikasnosti, mjera koje smanjuju rizike za okolinu i smanjuju opasnosti od nesreća i njihovih posljedica
- Opis mjera koje će se preduzeti nakon trajne obustave aktivnosti kako bi se izbjegao rizik od onečišćenja ili negativnih uticaja na ljudsko zdravlje i dovela lokacija u prihvatljivo stanje.
Još jedan očiti problem postoji kod nas u Hercegovini. Kad je neko jednom dobio saglasnost za ispust ili korišćenje voda, on je to dobio za sva vremena i niko ga više niti kontroliše niti savjetuje šta treba da radi.
Kad se prvi put nešto izdaje, tad se ubiru porezi i plaćaju dadžbine, a ne postoji sistem koji obavezuje obje strane da se pridržavaju zakonskih odredbi i zakonskog okvira koji podrazumijeva inoviranje dozvola, kao što je ovde prikazano.