Košarkaški kamp Dejana Bodirogae 2007. u Trebinju
PRAZNIK ZA SPORTSKU DUŠU

Svečano otvaranje 2. košarkaškog kampa "AND 1 Dejan Bodiroga 2007." proteklo je glamurozno, u prisustvu velikog broja poznatih ličnosti, koji su za ovu priliku doputovali iz mnogih krajeva bivše Jugoslavije.
Svečanost je počela uz zvuke pjesme Bože pravde, koju je izvela mlada Milica Radić. Otvarajući drugi Kamp, koji je sa radom započeo dva dana prije svečanog otvaranja, pokretač i osnivač Dejan Bodiroga se zahvalio svima, koji su doprinjeli da Kamp postoji i da se razvija. On je izrazio uvjerenje da će mladi košarkaši, koji su stigli iz više evropskih zemalja i SAD, kao i domaćih klubova po završetku smjene ponijeti sa sobom nova košarkaška znanja i iskustvo više.
- Veoma sam uzbuđen što mogu da objavim da smo se saglasili sa gospodinom Radom Aleksićem da ovaj sportski kompleks nosi ime njegovog sina i našeg brata Srđana Aleksića i svih mladih sportista koji su poginuli u proteklom ratu - rekao je Dejan Bodiroga prilikom obraćanja prisutnim na ceremoniji svečanog otvaranja Kampa. Slijedio je program u kome su nastupili: Milica Radić, vokalna grupa iz Nevesinja i KUD Petrovo polje.
Slijedila je košarkaška utakmica učesnika Kampa na kojoj su dvije suprostavljene strane bili selekcija kampa i Rome. Pobjedila je selekcija A. Za selekciju A su igrali: Lekić, Behari, Obrenović, Petrović, Jakovljević, Matijaređini, Kostić, Đokić, Marić, B: Dujković, Barajević, Tica, Gafuri, Bećarević, Pucar, Petković, Dialesio, Kasali, Mihajlović, Vujić, Alavanja - treneri Saša Jakovljević i Branko Karalejić.
Protokolarni dio svečanosti je završen fudbalskom utakmicom između Partizana i Crvene zvezde. Partizan je predvodio Dejan Bodiroga, a Crvenu zvezdu Vladika Grigorije. Na utakmici su nastupili poznati fudbaleri, sportisti i javne ličnosti. Na kraju je pobjedila selekcija Partizana rezultatom 3:2 (Mulina, Strouken, Dejan Bodiroga, Vladika Grigorije). Za Partizan su igrali Dejan Bodiroga, Nikola Damjanac, Siniša Mulina, Svetislav Pešić, Strouken, Dragan Bodiroga, Božidar Radojičić, i Zdravko Vukašinović, a za Crvenu zvezdu Vladika Grigorije, Dušan Savić, Vladimir Petrović Pižon, Nemanja Stojanović, Vujadin Savić, Đuro Veljančić, iZdravko Mrkonja.
Svečanost je zavšena druženjem, a tom prilikom brojni gosti i učesnici Kampa su bili gosti Vladike Grigorija.
Tokom rada tri smjene u kampu je radilo više od 400 djece, sa kojima je radilo osamnaest trenera (Milivoje Karalejić - direktor kampa, Nikola Radić - tehnički rukovodilac, Saša Jakovljević, Branko Karalejić, Milan Ćurčić, Slobodan Klipa, Saša Perić, Vanja Guša, Miodrag Andrić, Vitomir Blagojević, Radivoje Mandić, Dragan Andrejević, Saša Kosović, Oliver Kostić, Aleksandar Kukrić, Zoran Đurković, Siniša Stojanov i Dejan Bodiroga).
Najviše učesnika iz jedne sredine je stiglo iz Engleske. Utisci učesnika su veoma povoljni, a zadovoljstvo zbog dobrih uslova u kampu i kvalitetnog iz londonskog "Bacon's college", koji su u kampu imali četrnaest polaznika, trenera Peđu Krnetu i direktoricu odjeljenja za fizičku kulturu gospođu Suk Ponulak, koja ovdje boravi sa članovima porodice.
Londonski Bacon's college ima oko 1200 studenata, a od prošle godine je angažovao Peđu Krnetu za košarkaškog trenera, a od ranije na koledžu aktivno rade treneri stolnog tenisa, kriketa, badmintona i fudbala. Odnedavno koledž je dobio status sportske akademije, a košarka je uvedena u redovnu nastavu. Uz trenera Krnetu trojica polaznika ovog kampa igraju za ekipu Omega iz Londona, kojim igraju u nacionalnoj ligi Engleske, a to su Banj Abelenda, Dejan Prosenica i Vladimir Milić.
Promoter u prvoj smjeni je bio proslavljeni trener Svetislav Pešić, a u drugoj takoće veliko trenersko ime Jasmin Repeša.
U prvoj smjeni MVP je bio mladi Vrščanin Bogdan Obrenović, drugoj Trebinjac Marko Rikalo, a trećoj takođe Trebinjac Goran Bodiroga. (ZrM)
Dejan Bodiroga u svom košarkaškom kampu AND 1
TRI NOVE RIMSKE GODINE
I pored činjenice da je u prvoj smjeni svoga Kampa AND 1 uspio okupiti prave zvijezde sa košarkaškog neba, Dejan Bodiroga nije prestajao biti na meti medija, koji žele saznati apsolutno sve od svoga miljenika, koji uvijek zna za mjeru i skromnost. Na pitanja je odgovarao u svakoj prilici i sa mjerom, bez obzira odakle su dolazili, predstavnici medija, kao i svi ostali znatiželjnici, koji su mu se obraćali.
Koliko ste zadovoljni do sada urađenim u Kampu AND 1?
- Ove godine smo okupili još više djece, biće ih više od 4000. Mislim da smo u potpunosti ispunili ono što smo zacrtali
Vi ste jedan od demonstratora u kampu, šta je to što ćete pokazati ovim momcima?
- Ono što sam pokazivao za svih 15 godina profesionalne karijere. Meni je zadovoljstvo da sam ovdje, zadovoljstvo što ću biti s njima, što ću biti u svakoj grupi. Mislim da će uživati zajedno sa mnom i trenerima, koji rade ovdje u kampu i trenerima koji će doći i da je to ono što djeci treba, da mi prenesemo neka svoja iskustva na njih.
Hoćete li istrajati u namjeri da ovaj kamp bude broj 1 u ovom regionu?
- U odnosu na ono što sam obišao i vidio, ovaj kamp je jedan od najkvalitenijih u Evropi i u regionu. Želimo napraviti još ovakvih terena i da imamo mogućnost veći broj igrača i da imamo veći kapacitet. Ono što smo zacrtali, to ostvarujemo, a meni je bitno da je kamp internacionalan i da nam dolaze iz svih zemalja. U budućnosti ćemo napraviti takav program, koji će okupiti još više djece.
Mislite li da je ovo rješenje, teritorija nam se smanjila, broj kvalitetnih igrača, takođe, je li ovo rješenje za djecu koja žele zamjeniti vas, Saleta Đorđevića i ostale?
- Kampovi su nešto što je za mlade igrače kvalitetno, gdje mogu dosta da nauče, što bi bila odskočna daska u karijeri i da igraju sa drugim igračima iz drugih zemalja, gdje mogu da se upoređuju, da nauče nešto novo. Mislim da su ovakvi kampovi poželjni i da je za mlade igrače i sada to dobro mjesto, gdje će se uočiti mladi talenti. To je ono što je bila praksa i ranije, a to je i cilj ovoga kampa.
Postoje dvije vrste kampova, onih gdje djeca žele da igraju i onih, gdje su djeca na kojima se vidi da već mogu nešto da postignu, kao što je ovaj...
- Ovaj kamp je nešto što je želja profesora Karalejića i svih trenera, koji rade ovdje... Svetislava Pešića, Jasmina Repeše, Saleta Đorđevića i svih trenera, koji će doći ovdje, gdje će prenijeti svoje znanje i iskustvo na ove momke. Međutim, ovaj kamp je prije svega okrenut mladim igračima da nauče nešto, da se radi, ali i da stiču nova prijateljstva. Nije to onaj kamp gdje se obično okupe i gdje nam prođe deset dana, već nešto nakon čega će otići sa pozitivnim utiskom.
Završila je vaša igračka karijera, šta dalje?
- Sada sam na mjestu generalnog menadžera u Virtusu iz Rome. Slijedeće tri godine plan je da budem u Rimu. Poslije ovoga kampa, naravno, idem za Rim, da spremam tim i sve što uz to ide u naredne tri sezone.
Koji je vaš dugoročni plan za te tri godine?
- Plan je da tim kostantno igra u Evro ligi, ono što je bio u zadnje dvije sezone i da nastavi jedan kontinuitet, a to je borba za titulu. Mislim da je Lotomatika napravila veliki napredak u ove dvije sezone, da kažem u ove dvije sezone smo okrznuli prvenstvo, a cilj je u narednoj sezoni da se tim pojača i da se zajedno sastave 3-4 ekipe koje se bore za titulu Italije i da budemo među ta četiri tima.
Ovo je nova situacija za vas, da li se radujete izazovu ili se malo pribojavate?
- Pa ne pribojavam se, to me motiviše. Sigurno da je to nešto što dobro poznajem i, da kažem da je to novi posao, ali taj košarkaški svijet poznajem dobro, ali ipak će mi trebati jedan mali period prilagođavanja i, da kažem, da je veoma teško tržište u ovom momentu. Rusija, Španija i Grčka imaju mnogo veće mogućnosti od italijanskih ili nekih drugih timova, ali trudićemo se da napravimo jedan tim, koji će biti konkurentan i koji može ravnopravno da se bori i u Evro-ligi i prvenstvu Italije.
Ramišljate li možda o sunarodnicima?
- Razmišljam veoma rado, ali većina od njih je vezana ugovorom, a obeštećenja za njih su u ovom momentu astronomska, teško dovesti nekog od ovih igrača, koji su interesantni za Rim. Svakako da bi u Rimu želio da imam igrača iz Srbije.
U Srbiji ima dosta mladih igrača između 18 i 20 godina, koji nemaju klubove, jer jednostavno neko nije procijenio njihov kvalitet, pa su oni bukvalno u raskoraku?
- Mladim igračima sigurno treba pružiti šansu, to je trebalo uraditi i ranije, bio je slučaj ne samo moj, nego i slučaj sličan Saletovom, mi smo sa 18 godina već bili profesionalci, neki od njih su bili nosioci igre svojih klubova. Zato mladim treba dati pravu šansu, iako treba istrpjeti nedostatke, kako bi postali pravi igrači, ali i oni trebaju da se trude.
U posljednje vrijeme jednostavno se mora više raditi, ne znam koji je sad od klinaca spreman da radi po sedam sati svaki dan na terenu. Mnogi od njih se zadovoljavaju ekipnim treningom i da dostignu nakakav normalan nivo, imaće neku ponudu u Evropi, čije se tržište malo raširilo ili NBA, ali je malo onih koji su spremni provesti sedam sati radeći da bi izašli u prave asove. To u zadnje vreme nisam video.
Jeste li vidjeli nekog klinca koji podsjeća na vas, koji naprosto želi da radi fanatično?
- Ne treba upoređivati da li podsjećaju na nekog, imamo mnogo talentovanih momaka, mislim da ih kod nas ima najviše u Evropi. Treba im dati šansu, ali i oni sami moraju da shvate da bez jednog žrtvovanja i rada može da izađe jedan pravi as. Igrači, koji su igrali za reprezentaciju sa samo 19 godina bili supravi igrači. Mi sada pričamo nekim igračima sa 21 ili 22 godine, čekamo ih, a tajming se promenio.
Naši igrači u NBA sjede na klupi, nema ih...
- Mnoge stvari su se zadnjih godina promenile, ja sam za NBA, ali ako imaš pravu šansu i ako si tamo protogonista. To je ono što ima nekog smisla, sve ostalo je loše. Treba ići pravim putem, prvo u domaćoj, pa evropskoj košarci, pa poslije tamo.
U reprezentaciji, čini se, ponovo neprijatna atmosfera kakve u tvoje vrijeme baš i nije bilo. LJude sigurno zanima to što se dešava - ponovo Vujanić, Perović, ponovo mnogo problema ?
- Ne znam šta se sada stvarno dešava, pratim sve onoliko koliko mogu - koliko to pročitam iz novina ili pogledam na TV. Jednostavno se ne može odgovoriti u jednom minutu na jedno tako kompleksno pitanje, kakvo je pitanje reprezentacije. Mislim da bi u ovom momentu svakom trebalo biti čast da igra za Srbiju, reprezentacija je uvek nešto što je bilo iznad svakog, da kažem klupskog interesa. Jednostavno bi neki igrači, po meni, trebalo da zauzmu stav da li žele da igraju za reprezentaciju ili ne. To ne ide od godine do godine, zavisno da li želi ili ne. Ako se neko odluči da igra za reprezentaciju,. mislim da to mora biti u kontinuitetu, bez pauza. A ako ne može ili ne želi, ta odluka treba da se prihvati, nikog ne treba osuđivati. Jednostavno neko, ako želi da igra za reprezentaciju, da se posveti tome treba da bude u kontinuitetu.
Neki su želeli, ali, na iznanađenje, nisu se našli na tom spisku. To je ipak stvar trenera i ljudi u Savezu. Moka se privatio teškog posla i jednostavno treba da ono što je on zamislio i kako on vidi tim da se podrži. On kao legenda i neko ko poznaje košarku zna dobrio šta njemu treba. Treba mu podrška od sviju nas, jer svi mi želimo da reprezentacija ostvari uspeh.
Šta može biti uspjeh - Španija, Rusija su konkurenti, mnogo teška grupa, a uz ove probleme nije ohrabrujuće?
- Nije, ali mislim da sve ove reprezentacije, koje su nabrojane u ovom momentu - Španija, pa Grčka koja nije u našoj grupi su veći favoriti od ostalih. Po meni će biti izjednačeno evropsko prvenstvo, a uz te dvije reprezentacije ima još 6-7 reprezentacija koje su, takođe, kvalitetne i verovatno će se umešati u borbu za titulu. Normalno, posle prvih kontrolnih utakmica mislim da ćemo steći realnu sliku šta može u ovom momentu naša reprezentacija.
(ZrM)
U kapmu Dejana Bodiroge boravio trener Svetislav Pešić
NAJVAŽNIJE JE DA SE NALAZIMO
Da u Kampu "AND 1 Dejana Bodiroge" kvalitetno rade i zaista najavljuju i obezbjeđuju dolazak uglednih gostiju svjedoči i prisustvo velikog trenerskog imena Svetislava Pešića, novog trenera Dinama iz Moskve, koji je već stigao i daje doprinos edukaciji mladih košarkaša i njihovih trenera, za koje je rekao da su najbrojniji u odnosu na ostale kampove slične namjene.
- Ovdje sam u Bodiroginom Kampu i čekam njegov dolazak, rekao je Svetislav Pešić. Mi treneri smo ovdje došli na vrijeme, to ništa nije neuobičajno. Drago mi je da ovdje ima puno mojih drugara. Ovaj kamp je karakterističan po tome što su u njemu momci iz različitih sredina, različitih uzrasta i po mom mišljenju, ono što je najvažnije, nalazimo se u Trebinju. A Trebinje je mjesto koje ja veoma volim i vrlo često se vraćam tu još iz mojih vremena dok sam igrao u Bosni.
Kakva je vaša misija u Kampu Dejana Bodiroge?
- Ovdje ima dosta trenera, koji su sa profesorom Karalejićem. To su treneri koji su veoma kvalifikovani, prije svega za rad sa mladim igračima, koji rade u različitim sredinama - svojim klubovima, dolaze sa različitih strana, a bili su u reprezentativnim programima. To su izvanredni momci za rad. Ja ovdje praktično želim istovremeno biti sa njima i svojim znanjem i iskustvom pokušam da i njima pomognem. To je jedan dio, a drugi je da zajedno pomognemo ovim mladićima da budu bolji, kad odu iz ovoga kampa.
Dobili ste novog poslodavca, koliko će to povećati vaše profesionalne obaveze u iodnosu na vašu praksu da pomažete u radu sa mladima?
- Pravo da vam kažem ja svako svoje slobodno vrijeme, koga je sve manje i manje, umjesto da iga ima više i više, stvarno posvećujem mladim trenerima i mladim igračima. Ne znam je li vam poznato, ja sam mentor prve FIBA škole za školovanje mladih trenera iz čitave Evrope. Slijedeće tri godine kroz program FIBA će proći negdje oko 65 trenera iz čitave Evrope, tako da je i to nekakav moj doprinos, kao i u radu kampova tokom ljeta. Zimi je apsolutno nemoguće raditi na takmim mjestima, jer je u to vrijeme početak liga, puno je putovanja, puno je utakmica, tako da je to vrijeme, kada smo posvećeni profesionalnim obavezama. Ovako preko ljeta koristimo svako slobodno vrijeme da budemo sa ljudima, opet iz košarke i da naše iskustvo pokušamo da prenesemo na drugog, kao što su i naši prethodnici - treneri nama pomagali i kao što smo mi učili od njih. (ZrM)